Iz Rožaja do srca Pariza: Priča Mersudina Kalača dira cijeli Sandžak
Među uskim, živopisnim ulicama Montmartre, gdje se svakodnevno miješaju zvuci uličnih muzičara, miris francuskih pekara i koraci turista iz svih krajeva svijeta, krije se i jedna priča iz Sandžaka. U srcu Paris, za volanom malog turističkog vozića koji vodi posjetioce pored Moulin Rouge ka veličanstvenoj bazilici Sacré-Cœur, danas radi Mersudin Kalač iz Rožaja.
Njegov životni put podsjeća na sudbinu mnogih ljudi iz Sandžaka koji su devedesetih godina krenuli putem dijaspore, tražeći sigurniju budućnost. Mersudin je tada napustio Rožaje i stigao u France bez mnogo izvjesnosti, ali sa jasnom željom da radom stvori sebi novi život.
Početak, kako kaže, nije bio nimalo jednostavan. Novi jezik, drugačiji način života i potpuna promjena sredine tražili su mnogo strpljenja i odricanja. Ipak, od samog početka znao je da povratka nema.
„Nije bilo lako, ali čovjek mora ići naprijed.“
Godine su prolazile, a Paris je od velikog i nepoznatog grada postao mjesto koje danas zove domom. Posao kojim se bavi možda djeluje svakodnevno, ali za njega nosi posebnu vrijednost. Svaka vožnja kroz Montmartre donosi nova poznanstva, razgovore i priliku da turistima približi duh jednog od najpoznatijih dijelova svijeta.
Dok vozić prolazi pored umjetnika, slikara i starih pariških fasada, Mersudin nije samo vozač. On je, na neki način, i domaćin, vodič i lice grada koje mnogi turisti prvo zapamte.
„Najdraže mi je kada vidim da ljudi uživaju. Osmijeh putnika mi kaže da sam uradio dobar posao.“
Posebne emocije, ipak, bude trenuci kada među brojnim jezicima čuje riječi sa Balkana.
„Odmah prepoznam naš govor. Pitam ljude odakle su, pa se priča sama nastavi. U tim trenucima srce mi je puno.“
Tada, makar na nekoliko minuta, nestaje udaljenost između Rožaja i Paris, a ostaje samo osjećaj bliskosti i pripadnosti.
Iako već dugo živi u France, Mersudin nikada nije prekinuo vezu sa zavičajem. Rožaje, kaže, ostaje dio njega gdje god da se nalazi.
„Čovjek može otići daleko, ali korijeni uvijek ostaju.“
Njegova priča danas je inspiracija mnogima u dijaspori — potvrda da se trud, rad i upornost isplate, ali i podsjetnik da se ljubav prema rodnom kraju nosi cijelog života.
