Nevjerovatna ispovijest Rožajca: Decenijama prelazio granice bez pasoša – Falsiffikator ili umjetnik?
U miru brda iznad Rožaja danas živi Rahman Ljajić, 89-godišnjak čija bi životna priča bez problema mogla stati u filmski scenario. Nekada poznat širom bivše Jugoslavije kao vrstan falsifikator, danas dane provodi daleko od gradske buke, posvećen rezbariji i uspomenama na život ispunjen neobičnim obrtima.
Ljajić bez ustručavanja govori o prošlosti koja je decenijama budila pažnju javnosti. Tvrdi da je kroz godine sam izrađivao pasoše, pečate, pa čak i diplome, zahvaljujući čemu je prelazio granice i putovao širom Evrope, ali i dalje.
Kako sam kaže, želja da vidi svijet bila je jača od prepreka.
„Htio sam da putujem, da upoznam druge zemlje i ljude. Za to je trebalo novca i papira, a ja sam pronašao svoj put“, prisjeća se kroz razgovor.
Posebno ističe da je na taj način stigao čak i do Sirije, naglašavajući da nikada nije koristio pravi pasoš.
Njegov prvi korak u svijet falsifikata, prema vlastitom svjedočenju, dogodio se u Skoplju. Upravo od tog trenutka počinje period života obilježen stalnim putovanjima, bijegom od zakona i povremenim boravcima iza rešetaka.
Iako je veći dio života proveo krećući se od jedne države do druge, zatvori su, kako priznaje, bili gotovo neizbježan dio njegove biografije. Jedan od ključnih trenutaka dogodio se tokom boravka u Foči, gdje je, prema njegovim riječima, donio odluku da zauvijek prekine s tim načinom života.
U tom periodu, tvrdi, upoznao je i Alija Izetbegović, što je na njega ostavilo snažan utisak.
„Tada sam sebi dao besu da više nikada neću praviti falsifikate“, kaže Ljajić, ističući da je toj odluci ostao vjeran gotovo 50 godina.
Danas njegove ruke, nekada poznate po izradi lažnih dokumenata, stvaraju sasvim drugačije stvari — pažljivo oblikovane motive u drvetu. Rezbarija mu je, kaže, postala način da sačuva mir i usmjeri energiju na nešto trajno i lijepo.
Ipak, život mu ni u poznim godinama nije ostao bez sudskih epizoda. Nedavno se ponovo našao pred pravosudnim organima zbog slučaja sječe šume. Ljajić tvrdi da je riječ o zemlji koja pripada njegovoj porodici, ali je predmet ipak završio u tužilaštvu.
Na to gleda mirno, gotovo ravnodušno.
„Ako bude zatvor, spreman sam. Nije mi to nepoznato“, kaže bez mnogo emocije.
Njegova ispovijest danas ostavlja utisak priče o čovjeku koji je veći dio života proveo na granici između dovitljivosti i zakona, slobode i posljedica. Upravo zbog toga njegova sudbina i dalje izaziva pažnju — ne samo kao sjećanje na jedno drugačije vrijeme, već i kao svjedočanstvo o čovjeku koji je uvijek birao svoj put, bez obzira na cijenu.
Na kraju, možda ga najbolje opisuje njegova misao da je i u teškim vremenima više cijenio slobodu rodnog kraja nego lagodan život daleko od kuće.
U nastavku pogledajte njegovu nevjerovatnu ispovijest.
