Hljeb s dušom: Kako pekara Stara Čaršija već 200 godina hrani Novi Pazar

U srcu Novog Pazara, među kaldrmisanim ulicama Stare čaršije, smjestila se pekara čija tradicija traje duže od dva vijeka.
Pekara Stara Čaršija nije samo mjesto gdje se mijesi hljeb – ona je živi svjedok prošlih vremena, mjesto koje je preživjelo smjene carstava i vladara, ali je sačuvalo ono najvažnije – ljubav prema zanatu i tradiciji. Još u doba Osmanlija, miris svježih pitica širio se ovim krajem, a kada su se vremena mijenjala, pekari su nastavili prenositi znanje s koljena na koljeno.
Već osamdeset godina ovom pekarom upravlja porodica Kolašinac, a danas je njen vlasnik Albin Kolašinac, koji s ponosom nastavlja porodični posao.
Za njega ova pekara nije samo posao, već životna misija. Još kao dijete gledao je svog djeda kako vješto mijesi tijesto i priprema lepinje koje su postale zaštitni znak ove pekare. Danas, s istim žarom, ustaje u dva sata ujutro da bi pripremio svježu pitu i hljeb koji će već u šest sati biti na trpezama Novopazaraca.
- “Ovo nije samo zanat, ovo je častan posao koji su radili moj otac i djed. Radili su pošteno i s ljubavlju, i tako ga i ja nastavljam”, kaže Albin Kolašinac.
Međutim, pekara Stara Čaršija oduvijek je bila više od mjesta gdje se kupuje hljeb – ona je simbol zajedništva. U njoj su se hranile generacije pravoslavaca i muslimana, bez obzira na vjeru ili porijeklo.
- “U Novom Pazaru su ljudi oduvijek živjeli zajedno, pomagali jedni drugima. U našoj pekari su kupovali i radili ljudi svih vjera, i to nikada nije bio problem. Oni koji žele da nas posvađaju su oni koji kriju svoje druge namjere”, naglašava Kolašinac.
U vremenu kada industrijska proizvodnja preuzima primat, pekara Stara Čaršija ostaje dosljedna svom načinu rada – bez aditiva, bez poboljšivača, samo brašno, voda, so i kvasac.
- “Naš hljeb nije kao onaj iz velikih pekara – mi ne koristimo hemiju. Fermentacija se odvija prirodno, tijesto odležava kako treba, a pečemo ga u staroj furuni na drva, što mu daje poseban ukus. To je hljeb kakav su pravili naši preci i kakav će se, nadam se, praviti i ubuduće”, kaže Albin.
Iako je zanat častan, priznaje da nije lako biti pekar. Noći provodi radeći dok drugi spavaju, a malo ko danas želi raditi ovaj posao.
- “Nekada se više cijenio rad, više se poštovalo ono što je ručno napravljeno. Danas mnogi očekuju brzu zaradu, a malo ko je spreman ustati u dva ujutro i mjesecima učiti kako se mijesi pravo tijesto. Ali ja sam sretan što radim ono što volim i što mogu nastaviti porodičnu tradiciju”, dodaje on.
Za kraj, Albin poručuje mladima da ne čekaju idealne prilike, već da uzmu sudbinu u svoje ruke.
- “Važno je raditi, biti vrijedan i pošten. Počnite od malog i trudite se, jer uspjeh ne dolazi preko noći. Svaki dan je nova šansa da gradite svoju budućnost”, zaključuje Kolašinac.
Pekara Stara Čaršija ostaje simbol jednog vremena, zanata i vrijednosti koje odolijevaju vremenu. Dok god se u njenoj furuni bude pekao hljeb, priča o istrajnosti i ljubavi prema zanatu nastavit će da živi.
Pogledajte video:
Albin brat bratski. A i otac mu je bio ljudina. Citava porodica. Porasli smo tako reci zajedno okole skole Vuk Karadzic, iz te generacije 78,79,80,81,82,83 iz naselja: Rasadnik, Hadzet, povise i ispod Iskre, kod Baketa frizera je isto bila orijentacija, kad bi te pitali dje zivis 🙂 isto kod Murge autoelektricara 🙂
U naslovu je nešto nevjerovatno, “pekara hrani narod) neupućeni bi pomislili, da pekara narodu daje hleb besplatno i hrani ga. U naslovu treba da stoji, “kako jedna porodica živi od pekare 200 godina”.
Udji u guzicu neopranu vlahudiji hadalju
Postiš li ?