Vakuf Hadži Hurem u Novom Pazaru: Jedno je od najznačajnijih vjerskih, kulturnih i historijskih naslijeđa

Vakuf Hadži Hurem jedno je od najznačajnijih vjerskih, kulturnih i historijskih naslijeđa u Novom Pazaru i širem regionu Sandžaka. Smješten ispred Novopazarske banje Ilidža, koja je bila prepoznata po svojim ljekovitim vodama, ovaj vakuf je simbol predanosti i trajne brige za zajednicu. Istovremeno, ovaj vakuf je i svjedočanstvo o vjernosti i predanosti ljudi koji su kroz stoljeća ulagali u zajedničko dobro, svjesni da je njihovo djelo ne samo za ovaj svijet, nego i za vječnost.
Historijski kontekst vakufa Hadži Hurem
Vakuf Hadži Hurem datira iz XVI vijeka, a njegovu izgradnju, prema natpisu na džamiji, pripisuje se vakifu po imenu Hadži Hurem. Ova džamija, poznata i kao Bor džamija, spominje se u putopisima Evlije Čelebije, poznatog turskog putopisca, koji je tokom svog putovanja kroz Balkansku regiju u XVII vijeku zabilježio da je u Novom Pazaru bilo čak 23 džamije. Čelebija je poimenice spomenuo dvije džamije, među kojima je bila i Hadži Hurem džamija, naglašavajući njenu važnost u tom vremenu. Ovaj historijski spomenik nije samo vjerski centar, već i svjedočanstvo o bogatstvu kulturnog naslijeđa koje je bilo prisutno u Novom Pazaru tokom osmanskog perioda.
Vakuf kao simbol trajne predanosti
Vakuf Hadži Hurem nije se sastojao samo od džamije. Pored nje, spominje se i Novopazarska banja Ilidža, koja je poznata po ljekovitim vodama. Ove vode su tokom historije bile prepoznate kao jedne od najkorisnijih, što je istaknuto i u putopisima i spisima tih vremena. Allah dragi je na ovom mjestu podario izvor koji je koristio zajednici, a banja Ilidža je u to vrijeme bila jedan od najpoznatijih lječilišta na Balkanu, privlačeći posjetioce iz raznih krajeva, kako sa Istoka, tako i sa Zapada. Sam vakuf je predstavljao ulogu ne samo u duhovnom, već i u socijalnom životu zajednice, jer je okupljao ljude na jednom mjestu i bio izvor duhovne i materijalne pomoći.
Veliki vakifi, poput Hadži Hurema, bili su svjesni svoje vječne budućnosti i važnosti uvakufljavanja ne samo jedne vrste imetka, već više objekata koji bi bili korisni zajednici. Ovaj vakuf postao je simbol ne samo vjere, nego i trajne odgovornosti prema nasljednicima, kao i duhovne solidarnosti i socijalne pravde.
Turbulentni periodi vakufa
Iako vakuf Hadži Hurem ima duboko ukorijenjeno značenje i funkciju unutar zajednice, tokom stotina godina prošao je kroz turbulentan period. U 20. vijeku vakuf je bio podložan brojnim izazovima i promjenama u vlasti koje su često vodile do oduzimanja vakufske imovine.
Jedan od ključnih trenutaka za vakuf Hadži Hurem desio se u Prvom svjetskom ratu, kada je Ministarstvo narodnog zdravlja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca oduzelo Novopazarsku banju Ilidžu i koristilo je kao lječilište za vojnike koji su se vraćali sa Solunskog fronta. Ovaj period privremene upotrebe vakufa za vojnu svrhu bio je izazovan, jer je imovina vakufa bila oduzeta bez obzira na njegovu važnost za vjerske i socijalne potrebe zajednice.
Međutim, 23. decembra 1922. godine, Ministarstvo je vratilo vakuf Islamskoj zajednici, što je značilo obnovu vakufskih aktivnosti i ponovno korištenje objekata u skladu sa njihovom izvornom funkcijom. Uprkos ovom povratku, vakuf nije bio sačuvan u potpunosti, jer su uslijedile dalje turbulencije u 20. vijeku.
Godine 1946., kroz agrarnu reformu, vakuf Hadži Hurem ponovo je uzurpiran. Iako je bio jedan od najvećih vakufa u regionu, ovaj period uzurpacije značio je gubitak zemljišta i imovine koja je pripadala vakufu. Vakuf, koji je prema dokumentima obuhvatao skoro šest hektara zemljišta, doživio je brojne promjene vlasništva, a njegova imovina bila je podložna sistemskim promjenama koje su uslijedile u Jugoslaviji.
Oporavak vakufa nakon 2010. godine
Iako je vakuf Hadži Hurem bio podložan uzurpacijama, njegov povratak Islamskoj zajednici desio se tek nakon 2010. godine. Kada je donesen Zakon o restituciji oduzete imovine vjerskim zajednicama, vjernici i uposlenici Islamske zajednice uspjeli su, uprkos svim teškoćama, vratiti ovaj suštinski vakuf. Nakon desetljeća borbi, vjernici su svojim tijelima i životima uspjeli osigurati povraćaj vakufa, što je bio presudan trenutak za očuvanje kulturne baštine i vjerskog identiteta.
Ovaj povratak vakufa Hadži Hurem nije samo pravni proces, već i svjedočanstvo o odanosti Zajednice i njenoj spremnosti da štiti svoje naslijeđe, čak i kroz teškoće. Vakuf je ponovo postao objekat koji služi ljudima, vraćajući se svom izvornoj funkciji: pružanju duhovne i socijalne pomoći.
Zaključak: Vakuf Hadži Hurem kao simbol zajedništva
Vakuf Hadži Hurem, sa svim svojim turbulentnim periodima i velikim značajem za Zajednicu, predstavlja simbol snage, predanosti i zajedništva. Ovaj vakuf nije samo fizički objekt, već i živo naslijeđe koje je povezano sa vjerom, tradicijom, obrazovanjem i humanitarnim radom. Kroz sve izazove, vakuf je ostao temeljni oslonac za muslimansku zajednicu u Novom Pazaru i širem Sandžaku, a njegovo trajanje i povratak poslije višedecenijskih problema svjedoče o snazi vjere, solidarnosti i borbe za očuvanje kulturnih vrijednosti. Vakuf Hadži Hurem nije samo mjesto duhovnog okupljanja, već i simbol borbe za pravdu i slobodu, za očuvanje svega onoga što je vrijedno i vječno.
Glas islama 351, feljton
Sve stose prica daje Vakufsko nije tacno.Toje DINASTIJE ZUKORLIC.Oni sa tim raspolazu i ubiraju sav prihod.
Ipak stvari,objekti dokazom o porijeklu,mogu I da se vrate I da se restauriraju,…dakle sve zavisi od lokalnog stanovnistva(vecina ili manjina),lokalne samouprave I politickih uticaja sa strane vrvt