Mnogi ovo ne primijete u trgovini / Pogledajte kako nas je LIDL varao
Sud pravde Evropske unije donio je presudu kojom se ponovo otvara pitanje koliko potrošači zapravo mogu vjerovati utisku koji proizvodi ostavljaju na policama trgovačkih centara.
U središtu slučaja bila je Lidlova tjestenina, čija je ambalaža sugerirala italijansko porijeklo, iako su stvarne informacije o sirovinama bile napisane sitnim slovima i mnogo manje vidljive.
Spor se vodio oko ambalaže tjestenine koju je Lidl prodavao pod brendom s izrazito italijanskim vizualnim identitetom (brendovi Italiamo i Combino). Ambalaža je sadržavala elemente poput italijanske zastave, naziva “Italiamo”, slogana “Passione Italiana” i vizualnih motiva koji su upućivali na italijansko porijeklo proizvoda.
Međutim, pšenica korištena za proizvodnju tjestenine nije bila isključivo iz Italije. Informacija da sirovine potiču iz “EU i izvan EU” bila je navedena sitnim slovima na manje vidljivom dijelu ambalaže.
Italijanska agencija za zaštitu konkurencije i potrošača (AGCM) utvrdila je da takva ambalaža može zavarati prosječnog potrošača i kaznila Lidl s milion eura.
Slučaj je izazvao širu debatu o pravilima označavanja hrane u Evropskoj uniji i o granici između dozvoljenog marketinga i obmanjujućeg predstavljanja proizvoda.
Označavanje hrane
U Evropskoj uniji, označavanje hrane je strogo regulisano kako bi se osigurao visok nivo zaštite potrošača. Proizvođači su dužni jasno i tačno navesti informacije kao što su sastav, porijeklo sirovina, nutritivne vrijednosti i mogući alergeni.
Međutim, zakon EU ne posmatra samo pojedinačne detalje na etiketi, već i ukupni utisak koji ambalaža ostavlja na prosječnog potrošača. To znači da proizvod može formalno ispunjavati sve tehničke zahtjeve, ali se i dalje smatrati obmanjujućim ako vizuelni elementi, brendiranje ili marketing navedu kupca na pogrešan zaključak.
Upravo je to princip koji stoji iza sistema zaštite potrošača EU, koji kombinuje propise o označavanju hrane i pravila o nepoštenim poslovnim praksama. Cilj je spriječiti situacije u kojima dizajn ambalaže “govori jedno”, a stvarne informacije “govore drugo”.
Utisak potrošača
U presudi u predmetu C-301/25, Sud pravde EU zauzeo je stav da se proizvodi ne ocjenjuju isključivo na osnovu tehničke usklađenosti deklaracije, već na osnovu ukupnog utiska koji ostavljaju na potrošača.
U konkretnom slučaju, italijansko regulatorno tijelo smatralo je da ambalaža Lidlove tjestenine – s elementima poput italijanske zastave, imena koja evociraju Italiju i tipičnim vizuelnim motivima – može zavarati potrošače u pogledu porijekla proizvoda.
Sud je naglasio da se pravila o označavanju hrane i pravila o nepoštenim poslovnim praksama primjenjuju zajedno. Drugim riječima, čak i ako su određene informacije formalno navedene na ambalaži, proizvod se može smatrati obmanjujućim ako marketinški elementi stvaraju lažan utisak o njegovom porijeklu.
Sud je stoga odbacio Lidlov argument da evropski propisi ne zahtijevaju posebnu oznaku porijekla pšenice.
Posljedice presude
Presuda otvara put nacionalnim vlastima da nametnu strože sankcije proizvođačima i trgovcima koji koriste ambalažu koja može stvoriti obmanjujući utisak o kvalitetu ili porijeklu proizvoda.
U ovom slučaju, to uključuje mogućnost potvrđivanja velike kazne protiv Lidla, koja se u izvještajima procjenjuje na oko milion eura.
Odluka Suda pravde EU tako dodatno jača trend u kojem zaštita potrošača u Evropi ne zavisi samo od onoga što piše na etiketi, već i od toga kako potrošač doživljava cijeli proizvod.
Slični slučajevi u Hrvatskoj
Iako se ovaj slučaj odnosi na nivo Evropske unije, slične situacije su zabilježene i u Hrvatskoj. Kontrole tržišnih inspektora i regulatornih tijela posljednjih godina sve više naglašavaju jedno pravilo: nije važno samo ono što piše na etiketi, već i kakav utisak proizvod ostavlja na potrošača.
Jedan od poznatijih slučajeva odnosio se na promotivno oglašavanje prehrambenih proizvoda, gdje je utvrđeno da oglašena “super cijena” nije bila podjednako dostupna na svim prodajnim mjestima ili u oglašenim količinama. Takve prakse se smatraju obmanjujućim komercijalnim oglašavanjem i mogu rezultirati kaznama.
U drugim slučajevima, nadležna tijela poput AZTN-a i Državnog inspektorata intervenisala su zbog nepoštenih trgovačkih praksi u lancu snabdijevanja hranom i kršenja pravila konkurencije. Ovo su situacije koje utiču ne samo na potrošače, već i na dobavljače i stabilnost tržišta.
Također je bilo slučajeva prodaje proizvoda ispod njihove nabavne cijene, što se smatra oblikom tržišne neravnoteže i može dovesti do visokih kazni.
Slobosna dalmacija
