Unuka Halida Bešlića / Deda, znaš deda, znamo mi da si poseban. Mnogo ljudi te voli. Mi bi voleli da si tu. Volimo te…

Komemoracija Halidu Bešliću održana je u Narodnom pozorištu u Sarajevu
Danas, 13. oktobra, održaće se komemoracija Halidu Bešliću u Narodnom pozorištu Sarajeva u 11 sati, tokom koje će prijatelji, kolege i publika govoriti o njegovom životu, muzici. Molitva za pokoj duše će se održati u haremu Gazi Husrev-begove džamije oko 13.30 časova. Nakon molitve, ožalošćena povorka kretaće se kroz grad — kroz Ferhadiju, zatim ulicom prema Vječnoj vatri, sve do gradskog groblja Bare, gde je predviđeno ukopavanje oko 15.00 časova.
Sin Dino Bešlić sa decom i suprugom došao je u Narodno pozorište, a pored njega je ostala prazna stolica koja je na kojoj piše ime udovice Halida Bešlića, koja nije došla na komemoraciju.
– Životni put Halida Bešlića bio je ispisan u zvezdama. Karijeru više od 4 decenije obeležili su mnogi hitovi. Održao je mnogobrojne koncerte širom sveta, a samo 500 od njih bilinsu humanitarnog karaktera. Njegova velikodušnost nije bila samo reč, već delo. Pevap je za bolesne, za ljude bez krova, za sve kojima treba pomoć. Biti veliki, znači biti ljudski.
Volimo te, deda
Unuka Halida Bešlića Lamija prvi govore na komemoraciji.
– Deda, znaš deda, znamo mi da si poseban. Mnogo ljudi te voli. Nismo ni bili svesni koliko ih je. Ja jesam muzički nadarena, a imam i na koga da budem, Ja sam dedin lav. Volela bih da si još dugo sa nama, fališ nam jako. Znaš deda, mama nam nije rekla da si nas u utorak napustio, ali mi smo znali. Deda, ti si naša ljubav, oslonac i štit. Mi bi voleli da si tu. Volimo te – rekla je mala
Sala Narodnog pozorišta u Sarajevu je mala za sve koji bi hteli da se oproste od Halida Bešlića. Stiglu su kolege, profesori, doktori, političari… svi u tišini čekaju da komemoracija počne. Ispred Narodnog pozorišta postavljen je video bim i stolice, na kojima su bili postavljeni ljiljani.
Načelnik Sarajeva obratio se na komemoraciji.
– Poštovana porodice Bešlić, uvaženi ljudi, danas se oproštamo od čoveka čije delo prevazilazi razlike i granice. Teško je naći reči čoveka koji je toliko bio prisutan u našim živbotima. Njegov glas nas je pratio kroz ceo život. On je bio simbol, Sarajeva, prkosa, dobrote. Bio je uvek svoj, uvek čovek. Sarajevo je izgubilo čoveka, prijatelja, simbol,. ali biće uvek deo nas, zauvek. Izražavam duboku zahvalnost za sve što je uradio za nas, neka je čist rahmet naši Halide.
Testament koji je Halid ostavio jeste da živimo bez predrasuda
Glumac Emir Hadžihafizbegović treći je izašao na binu Narodnog pozorišta.
Kažu da su reč majka i sloboda najspominjanije reči u književnosti. Jednom su Krležu pitali šta je za vas ljudske slobode, on je rekao oslobađanje od predrasuda. Testament koji je Halid ostavio jeste da živimo bez predrasuda. Onaj koji ima predrasude živi u kavezu… 44 godine znao sam Halida, šta sam kao mlad od njega naučio, a to je da živim bez predrasuda. Život je pakao ako imaš, a ako nemaš predrasude onda je lep. Pitanje realnosti, jeste pitanje duhovne vertikale. Mi danas ispraćamo čoveka, daidžu, sina, oca, dedu… Danas ćemo ga ispratiti i ode on na neki drugi bolji svet. Kada bih morao u znaku jednačine da kažem šta je Halid Bešlić, ja bih rekao Bosna. U Bosni je sadržano mnoštvo osobina, dobrote, ljubavi, licemerstva… Ne mislim to u negativnom smislu. ne postoji zemlja koja ima oblik ljudskog srca, a Bosna to ima. Sećanje na zemlju koja je nekada bila jedno. Juče, kao da su ljudi iz akvarijuma izašli. Ne postoji embargo na uspomenu, to je nešto naše. Za njim ne žali regija nego narod iz bivše Jugoslavije. On je bio uz nas tokom celog života. Halid ima dva perioda svog velikog uspeha, jedan je bio u Jugoslaviji, a drugi kasnije. Bio je megazvezda svih ljudi i svih nacija. Ta vrsta dobrote, ljubavi, života bez predrasuda kako sam rekao, to je sublimirano u reč Bosna. Smeta mi podvala kada kažu da je Halid mirio ljude, te ljude kojji su dolazili na koncerte nije bilo potrebe miriti – rekao je Emir.
Naziv Gljiva, kolega i saradnik, održao je kratag govor.
– Prvo bih želeo da uputim tužne reči, moram. Odajem vam veliko poštovanje što ste ovde danas, svi znamo da je njegovoj porodici najteže. Halid i ja se poznajemo 50 godina. Halide, dobri ljudi te ispražaju kao nikoga do sada. Mislim da si ispunio misiju u ovom životu i Bog bže te nagraditi. Milioni te vole, tuguju, plaču i opet pevaju. to nikada nije bilo. Možda nisi znao da imaš ovakvu raju, koja je te poštuje i voli. Gde god ima naših ljudi, pevaju se tvoje pesme. Ljudi će reći budi kao Halid jer ti si to svojom dobrotom zaslužio. Hvala – rekao je Gljiva.
“Nema više sarajevskog duha”
Miro Lazović, politikolog iz Sarajeva, prisetio se Halida i njegove dobrote.
Poštovana porodico, dame i gospodo, dragi prijatelji i svi pristuni. Danas smo se okupili sa velikim bolom u grudima, ali i sa velikim poštovanjem da ispratimo našeg Halida. Šta reći, najviše bih ćutao. Da evociram uspomene i setim se svih vremena. Davnih devedesetih godina kada se sve lomilo, bio je deo naše ekipe. Neposredno pred rat sedeli smo u Prepelini, u malom resotranu. Ratne vesti su bile sve bliže, a on se pojavio i rekao “Gasi televiziju, daj malo pesme”, to veče pevao je do jutra. Pamtim i nezaboravan doček u Fisu, to je sarajevski duh kojeg više nema. Imao sam nedavno kratke susrete sa Halidom i ništa nije naslućivalo na njegov rani odlazak. Vest o smrti zatekla me je. Danas se opraštamo od njega, ali ne i od njegovih pesama. A sa pesmama njegov duh bie zauvek pored nas. Hvala ti Halide na pesmama, na umetnosti, na tome što si bio čovek, čovek za primer. Hvala ti za sve, neka ti je rahmet dobroj duši i večna slava – rekao je Lazović
“Prvi put kada me je majka rodila, drugi put kada sam upoznao Halida Bešlića”
Osman Džiho, TV autor i humorista, voditelj i kum porodice Bešlić oprostio se od Halida.
– Draga kumo Sejdo, dragi Dino… Poštovani prijatelji. Ove naočare sam kupio pre 10 dana i namerno sam ih stavio danas, jer mi je Halid rekao isti si ko doktor. Upoznali smo se 1985. godine, slučajno, ali znate, ništa nije slučajno. Imao je turneju tada, došao je u moje selo kod Mostora. Ja mlad i lud priđem njemu i pitam; “Bavim se malo glumom, mogu li ja da nastupim sa vama”. On i Gljiva kažu može naravno. Došli smo u Jablanicu, pitam železničara: “Kakav je ovo grad, nema kuća, nema puta”. Rekao mi je čovek da sam izašao na pogrešnoj stanici, 3 kilometara daleko. Išao sam pravo, kada sam video most, rekao sam sebi: “Idem do velikog Halida”. On je bio duša, glas svoje Bosne, za mene kum, brat, učitelj. Njegove pesme nisu bezvremenski hitovi, već ceo život. Danas mogu reći, završio sam akademiju Halida Bešlića. On je bio profersor mog života i režiser. Hvala ti, Halide, za sve kadrove našega života, za svaku pesmu. Dva puta sam se rodio – prvi put kada me je majka rodila, drugi put kada sam upoznao Halida Bešlića – rekao je Džiho.
“Družiti se sa njim bila je velika privilegija”
Haris Džinović, pevač i veliki kolega pokojnog Halida Bešlića, obratio se prisutnima u Narodnom pozorištu.
– Poštvana porodico Bešlić, primite veliko saučešće. O Halidu Bešliću ne treba mnogo govoriti. Svi pre mene rekli su šta je i ko je Halid. Mnogi ne znaju da je on bio mnogo duhovit, bilo je predivno provoditi vreme, družiti se sa njim bila je velika privilegija. Govoriti o njemu je jednostavno jer je on to odredio svojim ponašanjem. Velika zvezda, zemaljski popularan, a skroman. Odličan komšija, drug, nije bio sebičan. Teško je pobrojati njegove vrline. Ispričaću vam anegdotu, malo je duhovita, ali on bi to voleo. Snimali smo spot na Jahorini, silazio je niz stepenice u hotelu, toliko je glasno pevao da je pokrio zvučnu kutiju. Sedam puta se vraćao, rekao sam mu da samo otvara usta. Rekao je: “Silazim dole, otvaram usta ko riba, idiote, što mi nisi rekao ranije, a ne da idem ko budala gore-dole”. Posle toga smo otišli na pivo koje mnogo volimo. Halide moj, bilo bi mnogo toga da se kaže o tebi. Da ti Bog da najlepši deo dženeta jer si ti to apsolutno zaslužio ovim zemaljskim životom. Hvala – rekao je Haris.
“Nije meni mesto u pozorištu, to je za gospodu”
Emir Kenović, reditelj, izašao je na binu Narodnog pozorišta vidno potresen.
Pozdravam vas. “Nije meni mesto u pozorištu, to je za gospodu”, to su bile njegove reči kada smo radili jedan projekat. Poslednja sedmica je pokazala da je tvoje mesto svugde. Imali smo privilegiju da živimo u tom vremenu, a ja sam imao privilegiju da ga znam 50 godina. Davao je posebnost svemu što je dotakao. Halid je uvek davao vreme, dobrotu, energiju, novac. Jednom prilikom, sedeo je u restoranu gde je bila svadba u drugom delu, zamolili su ga da otpeva jednu pesmu kada su ga prepoznali. On je pristao i rekao: “Izvinite, neću moći da otpevam jednu pesmu” i pevao je celu noć. Tako veliki, a tako jednostavan.
“Zadivio nas je dobrotom”
Enis Bešlagić, glumac, rekao je da je on Halidov najbolji učenik.
– Za mene je juče bila narodska komemoracija, nemojte se ljutiti. Ja sam želeo sa narodom da izjavimo saučešće porodici, da oni vide koliko su ga ljudi voleli, a nisu ga poznavali. To su deca, generacija koje su stvarali emociju kroz svoje živote a njegovu pesmu.To su generacije koje nisu osetile emociju kakve nikada nisu do sada. Ono što sam želeo napraviti, izrevoltiran anemičnošću koji vole ljude ali nisu spremni da urade nešto. Smatram sebe najboljim učenikom Halida Bešlića. Moram vam priznati, Halid me je najviše zadivio ljudskošću, dobrotom. Bio sam tako neki student, a on je išao na kafu sa mnom, ručao. Nije on samo naš. Nije on sarajevski, nije bosanski, nije. Njega je Bog poslao na ovu zemlju.. Juče se desila jedna katarza. Ja danas osećam snagu i moć, deca i ljudi koji su širom sveta tražili dozvole, javljali mi se. Rekli su da će ako treba držati zvučnike u rukama… To su ljudi koji ga nisu poznavali, nisu popili kafu, a voleli su ga. Gde su kolege, gde su svi… Zato sam se angažovao. Gradio sam svoju karijeru, on je imao jugoslovensku. Teško je kada gradite karijeru u zemljama koje su prošle rat. Kada odeš na jednu stranu oni kažu “Šta si došao ovde”, kad odeš na drugu, oni kažu “Što si sad kod nas”. Nije lako bilo raditi tada. Bilo je teško. A on je spajao, bio voljen. Da se ne lažemo, svi su bili dobri sa Halidom. Hvalili su se dijamantom, ali to ne znači da si ti dijamant ako si pored njega. Znajući koliko je voleo Dinu, Sejdu, unuke, koja je to radost bila kad su se rodili. To je bila njegova nova katarza životna., Možete biti srećni što ste imali takvog oca, dedu. Budite ponosni – rekao je glumac, a salom se prelomio aplauz.
Skoro dva sata pre početka komemoracije stigao je Halidov sin Dino kako bi sve prošlo u najboljem redu.
Kurir






















