Stravična ispovijest majke iz BiH: Sa djetetom u naručju toliko me tukao da sam uzimala njegov pištolj…

--- Preuzmite android aplikaciju Sandzaklive portala ---

Kako kaže, nju je suprug izbacio iz vlastite kuće, a sa njom su na ulici i dvoje djece. Preživljavala je godinama fizički i psihičko nasilje od supruga, kasnije je i djecu udarao, a na kraju ih izbacio na ulicu.

Prema njenim riječima, kuća u kojoj su živjeli, a u kojoj sad živi njen bivši suprug je njena, a u nju se ne može vratiti zbog straha da će opet biti fizički napadnuta. Kaže da je par puta zvala policiju koja je samo “došla i otišla”.

Ona je zamolila sve koje mogu da joj pomognu, te da se sa djecom vrati u svoju kuću.

Njenu ispovijest prenosimo u cjelosti.

“Ovaj put ne tražim za nekog i ne dijelim nečiji apel.. Ovaj put molim za sebe.
Ja, Sandi Galić, tražim pomoć. Molba…Vapaj…

Od ovog momenta nema više stida. Straha.. I glume.. Nema moje podignute glave i ponosa.. Nestalo.. Iščezlo..nakon 30 god.. Ne mogu više.

20 godina glumim i uspravno hodam i tu sam za svakog, a najmanje za sebe.

20 godina živim horor i proživljavam pakao.. Nemam snage više..

Psihički i fizički maltretirana.. Dobijala toliki degenek da mi se ubilo dijete u stomaku.. Dobijala toliki degenek dok mi dijete doji da sam uzimala njegov pištolj i stavljala u usta samo da bi me prestao udarat…

Trpjela ljubavnice (čak i roditelji maloljetne ljubavnice mene maltretirali umjesto njega)

Od njegovih prijatelja imam saznanja da njegova ljubavnica koja je tad bila maloljetna isto preživljavala fizičko maltretiranje samo ne znam čime joj je prijetio.. Meni smrću mojih roditelja i mene.

Među svoju djecu prihvatila.. Ne.. Na žalost ili sreću ja to dijete zavoljela i nikad ga nisam mogla nazvat kopile.. Već je zovem sestra moje djece..Dovela je u kuću i pružila da se osjeća sestrom moje djece.. Vodila sa sobom gdje sam stigla.. Uvela je u svoju familiju..

Svaka njegova svađa s ljubavnicom ja bi završila u lokvi krvi..

Prebolno pričat koliko i kakvih degeneka i silovanja sam preživjela od dotičnog.

A i.. Tu mi je familija i djeca i mislim da je previše i ovo da saznaju.

Pred ogledalo satima.. Djecu za ruku.. Ponosno podignute glave kroz Mostar..

Ne smije niko znati kao sto nikad nisam smjela zovnut policiju ili otići jer mi se prijetilo da će se pobit moji balinski roditelji. I konstantno mi se prijetilo da će mi se pobit otac majka i brat. Balije treba iskorijeniti.

Desi se njegov moždani.. Šansa za bijeg.. Ali.. Ni rođena majka ga nije htjela sebi, a ne jedna od ljubavnica..

Djeca i ona glupa savjesna Sandi.. Ušuti.. Neka te.. Ali soba mi soba ti jer ona seljačka politika.. Ne dao bog da neko sazna da njega.. Facu.. Ime.. (bljak) je žena ostavila ili izbacila iz kuće..

Živjelo se i trpjelo..izvjesno vrijeme se držao dogovora soba mi soba ti.. Izlazilo se po kafanama.. Napila bi blesu samo da čim uđem u kuću zaspem i ne razmišljam o tom kako i da li da se ubijem i zaustavim bol.

Da bi gospodin nakon kriminalne povijesti naravno otišao u vjeru..
I nastupa psihičko maltretiranje na nacionalnoj osnovi..

Postajem balinkura (po njegovoj priči) balinska kurva.. Plaćam balije da budu samnom..ili ti ga da me j***

Prije 15 mjeseci nakon ponovnog konstantnog psihofizičkog iživljavanja nada mnom doživim da mi pođe kćerku udarit trpezarijskom stolicom koja ga je samo upitala “do kad ćeš mi više majku maltretirat” a podmetne se između moj maloljetni sin..

Prvo.. Nikad ne bi dozvolila da moje dijete digne ruku na roditelja i ako on to nikad nije bio.. Drugo.. Dosta.

Jer ili će me ubit na spavanju ili ću dok se branim ja njega ubit..

A zadnji mjeseci kad sam se već usuđivala zvat policiju.. Samo dođu i odu..

Ali i slušat svaki dan kako moje balije treba potamanit i sjeme iskorijenit.. Ne može više pod kožu.

S 42 marke u džepu i 2 torbe i dva maloljetna sina prije 15 mjeseci pobjegnem uz riječi
ovo vise nije 1993.!!

Malo sam se zeznula.. Mislila da će to brze.. Ali tek nakon 15 mjeseci dobijem starateljstvo.. Valjda i razvod samo još nije pravomoćno jer se dotični žali
Dobijem nalaz da dotični treba na psihijatrijsko liječenje a ja još uvijek na ulici..

Živim s dva sina u sobi 3 sa 3..spavam u krevetu sa dva sina..(meni nije problem.. Čvrsto ih zagrlim i u njihovom mirisu zaspem ali opak su to momčići)

A vlasnik sam kuće i stana u gruntu.. Zk.. Plaćeni poreza i sve.. Vlasnik JA
Prodala zlato koje sam imala uz sebe i drugu školsku godinu školujem 2 sina bez ikakvog primanja..bez marke jedne primanja.. 15 mjeseci.

Gospodin živi u kući koja ima 3 stana i 7 spavaćih soba a ja vlasnik. Imam zk-a grunt i sve.. Ja vlasnik! Vlasnik i još jednog stana, a prijeti mi se smrću ako priđem.

Gospodin ima još stanova i po velika legalna primanja i čak izdaje i uzima kirije iz objekata koji su u mom vlasništvu.

Gospodin je nedavno prebacio stan na sestru bez mog znanja.. Kuću prodao bez mog znanja a ne potpisa.. Kupio stan ljubavnici, vanbračnom djetetu.. Baš se pripremio da bi se djelilo ono što je na meni a “riješio” ono sto je na njemu bilo.. Ima još ali..
Da.. Brak.. Pola pola..

Ali ja i moja 2 sina na ulici bez marke jedne a gospodin sam u mojoj kući..
Kaže da sam kur.. Čak toliko nisko da navodi da seksualno općim sa ocem i bratom.. Bože sačuvaj i sakloni Ok.. Kur sam.. Jesam.. Kur** sam ako tako tvrdi.. I to ću preuzeti na svoja pleća.
I vakcinisana sotona (i tako me zove zbog fajzera).

Ali, dosta vas zna ko sam i šta… kakva sam majka i kućanica.. Kakva sam osoba. Koliko sam fer i poštena.. Koliko sam savjesna i koliko sam činila dobrih djela i pomagala kako sam znala i mogla.

U stvari.. Znate da sam ČOVJEK!

(A da ovi za koje priča da sam s njima. Čak navodi i da živim s jednim.. Da oni to saznaju. Mislim da ne bi prohodao gradom više).

Ali njegov psihološki nalaz kaže da je opasan po mene i da ga treba uputit na psihijatrijsko liječenje.

Kažu mi da ne smijem iznosit ovo.. A kako on smije iznosit da sam ja kur**!
Majka njegove 4 djece!!

Gojila i gojim djecu kao katolike.. Logično mi bilo da djeca idu po ocu a otac im nikad nije bio katolik već sad zadnji godina ko fol a ono sto on smatra vjerom je praznovjerje i bogohuljenje.

Ljudi pomoziteee.. Kome.. čemu da se obratim da uđem u svoju kuću sa svojom djecom pa nek gospodin mene tuži za podjelu imovine jer ja nemam novac da pokrenem tužbu.
On sad ulaze žalbe i razvlači jer zna da ne mogu počet daljni proces dok ne dobijem razvod.

Čak priča pred jednim kafićem da ovi sudski vještaci i psiholozi su radili za mene jer su balije ko i ja. Bože sačuvaj. Po svim zakonima ja ću dobit svoju imovinu.. Ali kad? .. Do kad na ulici s dva dječaka da budem bez marke jedne??

Trebam i moram u svoju kuću da mi sinovi mogu sami ici u školu a ja počet radit da ih prehranim.

Normalan otac bi davno izašao i pustio djecu da se vrate u svoju kuću i svoje krevete i dvorište gdje su se rodili i odgojili..čak i da na ulicu treba izašao bi da mu djeca ne budu na ulici.. A on?

Ali njega djeca ne zanimaju (i u nalazu piše da o njima priča kao o stvarima i bez emocije a ja to znam već 27 g).

Jedan od primjera.. Dijete mi na intenzivnoj. Bori se za život.. Ležim na onom podu pred vratima intenzivne, a on zove “gdje mi je ručak bog te je**” bez da upita kako je to dijete.. Jel živo.. Ništa.. Bitan je njegov ručak!

On se djecom služi samo da povrijedi mene jer evo i ovih 15 mjeseci ga ne zanima jedu li jesu li obučeni idu li i kako u školu jer sam od straha s Rudnika pobjegla u vrh Zalika.. Tačno 4 kilometra im je do škole i tako ih vozim 4 puta dnevno.. To jest svaki dan vozim 32 kilometra u školu ih.. Ne zanima ga kako i čim.

Malci su živjeli za vikend ovih 15 mjeseci da budu u svom krevetu i sa svojim prijateljima ali u kakvim uslovima bi bio taj vikend je posebna priča ali njima je bilo bitno samo da su u svom dvorištu.. Sad kad je sud odredio svaku drugu subotu par sati zabranio je i njima dolazak u njihovu kuću.

Imam ja.. Predivnu obitelj prijatelja koji su advokati. Advokati koji su mi ponudili pomoć.. Uz Božju pomoć platit ću im (nikad nikom ostala dužna nisam pa neću ni njima) i zahvaliti se za sve što su uradili za mene i utvrdili da on nije sposoban biti otac.. I zaslužili su sve najbolje u životu što im od srca želim i nikad im neću moći dovoljno zahvalit.

Znači poginjem glavu pred gradom znanim i ne znanim i molim
Molimmm… Molimmm, ako ništa bar za savjet..
Ne tražim ništa već..
Kako da uđem svoju kuću sa svojom djecom, imam sve dokumente da sam ja vlasnik
bojim ga se.. živim u strahu. Na korak do tog da neću imati djeci mlijeko kupit.
Hoće li mi iko u ovom gradu jednom pomoći, a ne da me mršnu i vrate kao što me vrate s MUP-a!

Ja bi sad sama s djecom otišla i “silom” ušla u svoju kuću ali moje tijelo više ne podnosi psihičko, a ne fizičko maltretiranje.. Ubit će me, policija će naravno kasno doći i šta će mi onda djeca? A posjedujem njegov psihološki nalaz koji dokazuje da je on to spreman uradit a i bez nalaza ja to znam!

Nema više stida ni podizanja a ni obaranja glave.. Mojoj će djeci možda ovo biti blam ali slobodno podijelite dalje jer možda dođe do nekog mimo okvira našeg MUPa i neko mi napokon pomogne!

Molim da neko stane kraj mene i moja dva sina i zaštiti nas da uđem bar na sprat svoje kuće i nakon toliko vremena legnem svoje sinove u njihove krevete!

A sud nek radi kako radi i dijeli imovinu!
Naglašavam.. Ja samo tražim da uđem u svoju kuću, da mogu djeca bit u svom i ići u školu, a da ja mogu počet raditi”, završila je svoju stravičnu ispovijest Mostarka Sandi Galić.

Izvor:Hayat.ba

Preuzmite android aplikaciju Sandzaklive portala Brža, modernija, preglednija...
0 0 votes
Article Rating
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com
error:
0
Voljeli bi čuti vaše mišljenje, molim vas komentarišitex

Adblock Detected

Please consider supporting us by disabling your ad blocker