“UBILI SU MOG SINA I DOBILI OLAKŠICE” – Oglasio se otac maturanta koji je ubijen dok je branio brata koji je napadnut

Prošlo je pet godina od ubistva maturanta Stefana Filića (18) koje pretučen ispred diskoteke u Velikoj Plani dok je branio brata kog je napala grupa mladića. Stefan je od zadobijenih povreda preminuo u bolnici. Za njegovo ubistvo su osuđeni Nikola Bojović na 18 godina, i Mitar Pandurević na 15 godina.
Međutim, Apelacioni sud u Beogradu smanjio je za tri godine zatvora kaznu Nikoli Bojoviću, odnosno sa 18 na 15 godina zatvora, dok je drugooptuženi Mitar Pandurević, koji je bio osuđen na 15 godina, kažnjen sa tri godine zatvora zbog učestvovanja u tuči.
Stefanov otac oglasio se povodom godišnjice ubistva sina, a njegovo pismo prenosimo u celosti:
– Pet godina bez Stefana, bez našeg anđela. Hladan februarski dan i sivilo oko nas su samo podsetnik da se za nas ništa nije promenilo. Naša bol i bol mlađeg sina, porodice i prijatelja, i svih koji su ga poznavali ni za trenutak nije postala manja. Naprotiv, samo je praznina produbljena, a rane krvavije. Jedino sećanje na njega je jače od svih senki koje je ta prokleta noć ostavila iza sebe, noć kada nije bilo razloga, nije bilo provokacija, nije bilo ničega što bi opravdalo zlo koje je usledilo. Jedan besmislen i monstruozan čin grupe nasilnih momaka ugasio je život nedužnog mladog bića koje je volelo život i radovalo se svakom živom stvoru.
Nije delio ljude na bogate i siromašne, nije mario za skupu odeću i besne automobile. Mnogo sam voleo to kod njega, a sada žalim što ipak nije bio malo drugačiji, što ga nisam naučio da prepozna zlo i što njegovo čisto srce nije znalo da razlikuje dobre i loše ljude.
Danas, pet godina kasnije, kraj njegovog groba i na mestu gde je poslednji put stao, okupio se veliki broj naših i njegovih prijatelja, stoje u tišini i bojažljivo pale sveće i spuštaju cveće, bojeći se valjda da nas nečim ne povrede, a majka najtužnijeg pogleda lagano prelazi rukom preko isklesanog imena njenog čeda.
Ja, njegov otac koji je nekad stajao kao stena i sa ponosom gledao u svoju decu, jedva suzdržavam suze. Drhte mi ruke, ali sada ne od zime i straha, već od besa i nemoći, od očaja koji nosim u grudima već pet godina iščekujući pravdu koja izgleda nikada neće doći. Kako je moguće da život jednog mladog i poštenog čoveka vredi samo toliko? Ubili su mog sina, a sud im je dao šansu da nastave svoje živote, dobijaju olakšice i skraćivanje kazne? A gde je moje dete, gde su njegova prava?
Zar će moje dete biti samo broj nekog sudskog spisa, zar pravosuđe znači samo neka procedura, a ne pravednost? Zar će samo moja porodica nositi doživotnu presudu – život u bolu, a oni će likovati i radovati se svojim unucima? Zašto sistem ne prepoznaje porodice koje su izgubile svoje najmilije? Zašto sve više očajnih očeva najavljuju osvetu, zar će od nas ovakve nepravde napraviti zveri?
Verujte, na ivici sam živaca, svako jutro se budim sa sve većim besom, nema dana da mi neko ne kaže kako ih viđa na proslavama, na ulici kako šetaju slobodno kao da nemaju nikakvu krivicu. Izgleda da će mnogo pitanja ostati bez odgovora. Meni je moje oduzeto, otrgnuto iz porodičnog doma, nije bilo dugme koje je otpalo s kaputa i zato ova tragedija ima veliku težinu i krivci bi dosad trebali biti u zatvoru, ne na slobodi.
Posmatrao sam ih tokom suđenja i njih, i nesavesne roditelje, gledao u lica onih koji su branili ubice, svesni njihove krivice, a ipak ne birajući sredstva ih izvlačili ,pitao se kako odu kući svojoj deci. Nisam mogao da vidim trunku pokajanja sem onih neiskrenih izjavljivanja saučešća i lažljivih reči koje treba da uđu u zapisnik. Nisu oni morali da prepoznaju svoje dete u mrtvačnici, nisu imali taj najteži trenutak u životu jednog roditelja, i zato će oni biti dobro, ali ja nikad.
“Nikad neću stati da se borim za pravdu”
Nikad neću stati da se borim za Stefana i njegovu pravdu, za sve druge Stefane kojima sistem duguje pravdu, nemoj da se niko nada da ću posustati. Možda sam samo izabrao pogrešan način predajući ih pravosuđu, verujući u njihovu savesnost i profesionalnost, i to u vreme kad se javno u medijima govori kako se procesi nameštaju, kako se unapred pojedini prljavi advokati dogovore sa delom sudskih Veća o oslobađanju. Vreme će pokazati, možda je pak moj legitiman način borbe najispravniji? Pet godina pravde nema, a kako vreme odmiče, sve više ih je na slobodi.
Sudski proces je predugo trajao iako je pred Višim sudom u Smederevu dva puta donesena ista presuda gde se Bojović osuđuje na kaznu od 18, a Pandurević na 15 godina zatvora, Apelacioni sud je u maju prošle godine smanjio kazne i preinačio presudu u delu za Pandurevića, na šta je na reagovalo Više javno tužilaštvo iz Smedereva i podnelo zahtev Vrhovnom javnom tužilaštvu o povredi zakonitosti, što je i prihvaćeno.
Sada ostaje da Vrhovni Kasacioni sud donese odluku. Dakle, vrh pravosudnih organa smatra da Pandurević ima mnogo veću krivicu i da je takvom odlukom Apelacije bitno povređen zakon. Čitajući obrazloženje presude gde se jasno i nedvosmisleno kaže da niko nema zamerke na presudu Višeg suda, da su dokazi protiv obojice neoborivi i nedvosmisleni, dakle jasni, da je sud dobro odmerio i olakšavajuće i otežavajuće okolnosti, a pritom menjaju u jednom delu kvalifikaciju dela, svakom može biti jasno da presuda nije donesena u skladu sa zakonom, sa čim se slaže i Vrhovno tužilaštvo.
Što se tiče Predraga Stoiljkovića, trećeg učesnika tog nemilog događaja, prvostepeno je osuđen u januaru prošle godine pred Osnovnim sudom u Velikoj Plani na kaznu od dve godine i osam meseci, što je Viši sud u Smederevu i potvrdio. Dakle, presuda je pravosnažna, ali je Predrag toliko nečastan, toliki nečovek, da nije mogao i to malo da odsluži. Koliko ga je sve u vezi ovog ubistva pogodilo, i njega i njegove nesavesne roditelje videli smo iz snimka njegovog provoda odmah nakon izrečene presude i mnogih provokacija koje doživljavamo od strane istih. Nije se javio Zavodu za izvršenje sankcija, tako da se smatra da je u bekstvu i za njim bi trebalo da bude raspisana međunarodna poternica i iskreno se nadam da će u skorije vreme iza rešetaka. Što se Bojovića tiče, nadam se da je na dnu pakla odakle neće moći nikad se iščupa. Stefanov tata
Podsetimo, Stefan Filić (18) bio je teško povređen u tuči ispred diskoteke u Velikoj Plani 2. februara 2020. godine, a potom prebačen u bolnicu u Beogradu, gde je od zadobijenih povreda i preminuo.
Za njegovo ubistvo su osuđeni Nikola Bojović na 18 godina i Mitar Pandurević na 15 godina.
Za nasilničko ponašanje osuđen je Predrag Stoiljković na dve godine i osam meseci zatvora.
Blic
Sve dok je sekta picoustog na vlasti,vladace tiranija I napredna elita imace velike povlastice za sve,ovo je jedan od primjera
U Srbiji je ljudski život ravan nuli,primera na hiljade.U svaki slučaj se umiješalo đubre pičousto.Govno prvo “vodi istragu”i zna se ishod.Nije otkriveno,nije razjašnjeno,znaće se za tri dana,žvaljavo govno “apeluje”na sve organe da pod “hitno”riješi slučaj,na kraju “pojeo vuk magarca”Ako se i otkrije počinioc prekršaja,to se zataškava godinama,ponavljaju se suđenja,počinioc je lošeg zdrastvenog stanja,advokat okrivljenog nije došao itd.itd.I mala deca znaju za svaki slučaj kako će se rešavati i odvijati.Najteži,najžalosniji,najtragičniji je slučaj dvogodišnje Danke.Odmah se umiješalo govno žvaljavo i sjeba cijelu istragu i dokaze.Zločinci priznali zločin,objasnili sve kako se odvijao tragični slučaj,na kraju opet ništa.Molim Allaha Dragog da uništi ovaj režim na čelu sa govnetom četničkim i sve one koji ga podržavaju u vršenju nečuvenih zločina i pljački !! Na žalost četnik ima najaču podršku od podguznih muha Bošnjačke nacionalnosti iz Sandžaka,političari,muftije,hodže.Svi oni za rad svojih pljački,lopovluka,funkcija rade protiv Sandžaka.prasim,mudić i kudravo pašče su najgori !!!!
Mozes samo da podudlas kudravom pascetu.