Baka Smilja traži ‘dedu’ s parama: ‘Što će mi momak, oni žele samo jedno’
Na samoj granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine, u udaljenom selu Drenovac Osredački, u podnožju planinskih padina i duboko u šumi, 87-godišnja Smilja Ševo provodi posljednje godine svog života – usamljena, ali ne i zaboravljena. Njen svakodnevni život odvija se u gotovo nepristupačnim uslovima, a redovno je posjećuju samo zaposleni u Crvenom križu Gračac, koji nekoliko puta prelaze granicu kako bi joj donijeli osnovne potrepštine.
Nema puteva, osim šumskih. Odroni kamenja, drveće koje pada i surova priroda otežavaju pristup ovom najudaljenijem mjestu u općini Gračac, ali humanitarci ne odustaju. Svjesni su da, iako je Smilja sama, nije zaboravljena.
„Vole me više nego moj narod“, kaže baka Smilja, misleći na radnike Crvenog križa i svoju komšinicu koja, iako živi s druge strane granice, pomaže koliko može. Pogledajte video o Smilji OVDJE.
Ona se ne kupa, a ni dečka ne želi.
U svojoj staroj drvenoj kući, bez standardne infrastrukture i često bez struje, Smilja se odupire modernom dobu. Ima vode, ali je koristi štedljivo. O higijenskim navikama govori sa osmijehom i zlobom, jasno odbacujući promjene.
“Neki ljudi ne prihvataju ni presvlačenje, kupanje i ostale razne stvari. Pokušavamo to srediti, ali drugi dan je isto kao i prvi”, iskreno kaže Milka Cvjetković iz Crvenog križa Gračac.
Smilja ne krije svoj vedar duh, a humor joj ne nedostaje ni nakon skoro devet decenija života u samoći. “Ne želim dečka. Radije bih imala dedu koji ima novca! Šta će mi dečko? Dečko želi novac”, šali se Smilja.
Smiljino srce pripada šumi
U selu koje je nekada vrvjelo životom, danas su ostale samo ona i, povremeno, Zora. Ponekad je čak i Zora odsutna, ostavljajući Smilju jedinom stanovnicom Drenovca. I iako bi mnogi na njenom mjestu odavno potražili utočište u staračkom domu, Smilja ne želi ni razmišljati o takvoj opciji. Njeno srce, kaže, pripada njenoj šumi.
“Drenovac je bio dobar, bogat. A sada nigdje nema nikoga, samo ja i Zora”, prisjeća se. Za sve one koji joj pomažu, Smilja je simbol upornosti i jedinstvenosti. A za njih je ona jednostavno – njihova „šumska vila“.
„Ne znamo jesmo li hrabri ili ludi, ali znamo da neko mora pomoći ovim ljudima“, kažu iz Crvenog križa.
