Nije nam prijatno reći odakle smo / Kad čuju kako se selo zove, svi prasnu u smeh” – meštani sela u Sandžaku otkrili kako reaguju ljudi prvi put
Ime ovog sela mnogima prvo privuče pažnju zbog neobičnog zvuka, ali oni koji ga posjete brzo shvate da se iza naziva krije jedan od najmirnijih i najljepših krajeva Bihora.
Okruženo brdima, vodom i plodnim zemljištem, selo Tucanje već decenijama čuva autentičan način života karakterističan za sandžačka sela.
Smješteno između Veljeg vrha i Babljače, Tucanje se razvilo uz rijeku Tucanjšticu, koja prolazi kroz selo i predstavlja glavni oslonac mještanima.
Zahvaljujući rijeci i izuzetno pogodnom zemljištu, ovaj kraj poznat je po voćnjacima, poljoprivredi i stočarstvu, kojima se lokalno stanovništvo tradicionalno bavi.
Posebno su poznate plodne površine koje se prostiru u dijelovima sela kao što su Mahala, Blato, Luke, Močila i Pajkovo kućište. Upravo na tim mjestima nastaju voćnjaci, oranice i livade koje prehranjuju brojna domaćinstva.
Selo je uglavnom izgrađeno na blažim dijelovima doline, dok su strmije strane ostale manje naseljene. Oko Tucanja nalazi se i veliki broj prirodnih izvora vode koje mještani smatraju pravim blagom ovog kraja. Među njima se izdvajaju Toplik, Studenac, Dratorat i izvor Mušmula u Babljači.
Rijeka Tucanjštica ni danas nije izgubila značaj koji je nekada imala. Osim što služi za navodnjavanje njiva i napajanje stoke, na njenom toku još postoje dvije stare vodenice koje svjedoče o nekadašnjem načinu života i dugoj tradiciji sela.
Okolna brda obrasla šumom dodatno pogoduju razvoju stočarstva i korištenju šumskih resursa, pa mnogi stanovnici i dalje žive u skladu s prirodom i tradicionalnim načinom rada.
Iako ime sela često izazove osmijeh kod ljudi koji ga prvi put čuju, stanovnici Tucanja s ponosom govore o svom mjestu. Za njih je ono mnogo više od neobičnog naziva – simbol doma, porijekla i života u netaknutoj prirodi.
Ko jednom stigne u ovo selo u srcu Bihora, brzo otkrije da upravo takva mjesta kriju najljepše priče Sandžaka.
