Otac ubice Nusreta Destanovića otvoreno progovorio o zločinu i bjekstvu sina Seada
U sjeni tragičnog događaja koji je potresao Sandžak, razgovarali smo sa Selimom Zečević-Ahmetovićem, ocem glavnog osumnjičenog za ubistvo dvadesetosmogodišnjeg Nusreta Destanovića iz Tutina. U velikoj policijskoj akciji Ministarstva unutrašnjih poslova u Novom Pazaru uhapšene su tri osobe povezane s ovim slučajem, a Selimov sin, Sead, nalazi se u bijegu. Među uhapšenima su Emrah Džanković (18) iz Sjenice, osumnjičen za teško ubistvo u saučesništvu, Elvis Hrnjak (40) iz Novog Pazara, optužen za pomoć počiniocu nakon izvršenog krivičnog djela, i Rijalda Haci (27) iz Sjenice, uhapšena zbog neprijavljivanja pripreme krivičnog djela.
Selim Zečević, otac glavnog osumnjičenog za ubistvo Nusreta Destanovića, Seada Zečevića, obratio se Redakciji Sandžak Danas i odgovorio na nekoliko pitanja koja muče cijeli Sandžak povodom ovog surovog ubistva.
Redakcija: Gospodine Zečević-Ahmetović, kako se nosite s situacijom da je vaš sin optužen za tako teško djelo?
Selim Zečević-Ahmetović: Prvo, dozvolite mi da razjasnim moje prezime; poznat sam kao Selim Zečević zbog moje karijere u muzici, ali moje pravo prezime je Ahmetović. Što se tiče mog sina, moram reći da sam duboko razočaran. Znam da sam odgojio sina da bude pošten i da živi pošteno, ali odnosi između nas nisu bili najbolji, već tri godine nisam imao nikakav kontakt sa njim. Kad sam saznao za nestanak Nusreta, slutio sam najgore.
Redakcija: Kako ste saznali za ubistvo?
Selim Zečević-Ahmetović: Rođak Elvis Hrnjak mi je javio da je moj sin doveo sporni automobil kod njega. Odmah sam krenuo do Elvisa i zajedno smo pozvali saobraćajnu policiju. Bio sam šokiran i tužan, ali nisam oklijevao da sarađujem s policijom.
Redakcija: Možete li nam malo detaljnije pojasniti kako ste prijavili Policijskoj upravi Novi Pazar?
Selim Zečević-Ahmetović: Rođak Elvis Hrnjak, koji živi na novopazarskom naselju Hadžet, i kod kojeg je moj sin dovezao sporni Golf IV, automobil Nusreta Destanovića, vjerovatno nakon izvršenog zločina, obavijestio me je da je automobil kod njega. Odmah sam upalio automobil i otišao do Elvisa, gdje smo odmah pozvali patrolu saobraćajne policije. Dežurni saobraćajci, u koordinaciji s nama, utvrdili su čije je vozilo. Ta patrola saobraćajne policije bila je izuzetno profesionalna i operativna. Nakon toga, lično sam otišao i doveo dežurne inspektore da preuzmu dalju istragu.
Redakcija: Koliko je dugo Sead bio kod Elvisa, i da li je tačno da mu je Elvis pomogao da pobjegne?
Selim Zečević-Ahmetović: Ne mogu komentarisati detalje, ali ne odobravam Elvisove postupke. Moj fokus bio je da pomognem policiji u istrazi. Ovaj zločin mora biti adekvatno sankcionisan.
Redakcija: Koliko je dugo vaš sin Sead bio kod rođaka Elvisa Hrnjaka? Da li je istina, kako smo nezvanično saznali, da mu je Elvis dao novac za put u Njemačku, kao i novu odjeću, a da su staru spalili?
Selim Zečević-Ahmetović: Svakako nisam pristalica onoga što je Elvis uradio i što ga je primio u kuću. Ne znam ništa o spaljivanju odjeće. Što se tiče ostalih pitanja, radije bih ih prešutio, jer pravosudni organi trebaju to riješiti. Ovakav strašan zločin mora biti sankcionisan. Kao otac, osjećam se poniženo, ali jedino što sam mogao, to sam i uradio – prijavio sam policiji.
Redakcija: Šta kažete o tome što je vaš sin uvukao i u ovaj zločin vašeg sestrića, osamnaestogodišnjeg Emraha Džankovića iz Draževića?
Selim Zečević-Ahmetović: Veoma mi je teško zbog toga. Emrah je još uvijek dijete i da ga Sead uvuče u ovako nešto… To mi je dodatno slomilo srce. Nemam riječi.
Redakcija: Poruka za kraj?
Selim Zečević-Ahmetović: Molim Allah dž.š. da porodica ubijenog Nusreta pronađe utjehu, a ja ću kao otac nastaviti da se nosim s ovim teretom. Amin.
Redakcija Molimo Allaha dž.š. da porodici ubijenog Nusreta Destanovića olakša bol, kao i vama da smognete snage i nosite se s ovim teškim bremenom.
Selim Zečević-Ahmetović: Amin.
Ovaj intervju nije samo priča o zločinu, već i o bolu, kajanju i posljedicama koje jedan tragičan događaj ostavlja na porodice uključene u tragediju.
Izvor:Sandzak Danas
