Zbog islama ostao sam bez svega: Djecu sam viđao uz tjelohranitelja – Evo šta su mi roditelji rekli na samrti
Nakon što sam prešao na islam, moj život se promijenio iz temelja – ali ne na način na koji sam očekivao. Odluka koju sam donio iz dubokog ličnog uvjerenja i duhovne potrage donijela mi je mir u srcu, ali i buru u svakodnevici. Moja supruga je ubrzo nakon toga podnijela zahtjev za razvod. Sud je djecu dodijelio majci, a kao jedan od razloga navodila se moja nova vjera.
Najbolniji trenuci nisu bili sudnice ni papiri – već dani kada sam svoju djecu mogao viđati samo uz prisustvo treće osobe, pa čak i tjelohranitelja. Taj osjećaj da si odjednom proglašen prijetnjom vlastitoj porodici teško je opisati riječima. Svaki susret bio je istovremeno i radost i rana.
Ni porodica to nije mogla prihvatiti. Roditelji su me se odrekli, a mnogi prijatelji su nestali iz mog života gotovo preko noći. Ostao sam bez kruga ljudi koji su me godinama okruživali. U jednom periodu činilo se da sam izgubio sve – brak, djecu pod istim krovom, roditelje, prijatelje, sigurnost koju sam poznavao.
Ali vrijeme je učinilo svoje. Godine su donijele tišinu, a tišina je donijela razmišljanje. Nakon mnogo godina, roditelji su ponovo stupili u kontakt sa mnom. Razgovori su bili oprezni, ali iskreni. Pred kraj života, i sami su izgovorili šehadet. Taj trenutak za mene je bio poseban – ne kao pobjeda, već kao olakšanje i pomirenje koje je izbrisalo godine bola.
Iako sam izgubio mnogo, dobio sam nešto što mi niko nije mogao oduzeti – uvjerenje i snagu da ostanem dosljedan sebi. Moj put nije bio lak, ali je bio moj. A ponekad je upravo to najveća cijena i najveća nagrada u isto vrijeme.
