Zbog islama ostao sam bez svega: Djecu sam viđao uz tjelohranitelja – Evo šta su mi roditelji rekli na samrti
Nakon što sam prešao na islam, moj život se promijenio iz temelja – ali ne na način na koji sam očekivao. Odluka koju sam donio iz dubokog ličnog uvjerenja i duhovne potrage donijela mi je mir u srcu, ali i buru u svakodnevici. Moja supruga je ubrzo nakon toga podnijela zahtjev za razvod. Sud je djecu dodijelio majci, a kao jedan od razloga navodila se moja nova vjera.
Najbolniji trenuci nisu bili sudnice ni papiri – već dani kada sam svoju djecu mogao viđati samo uz prisustvo treće osobe, pa čak i tjelohranitelja. Taj osjećaj da si odjednom proglašen prijetnjom vlastitoj porodici teško je opisati riječima. Svaki susret bio je istovremeno i radost i rana.
Ni porodica to nije mogla prihvatiti. Roditelji su me se odrekli, a mnogi prijatelji su nestali iz mog života gotovo preko noći. Ostao sam bez kruga ljudi koji su me godinama okruživali. U jednom periodu činilo se da sam izgubio sve – brak, djecu pod istim krovom, roditelje, prijatelje, sigurnost koju sam poznavao.
Ali vrijeme je učinilo svoje. Godine su donijele tišinu, a tišina je donijela razmišljanje. Nakon mnogo godina, roditelji su ponovo stupili u kontakt sa mnom. Razgovori su bili oprezni, ali iskreni. Pred kraj života, i sami su izgovorili šehadet. Taj trenutak za mene je bio poseban – ne kao pobjeda, već kao olakšanje i pomirenje koje je izbrisalo godine bola.
Iako sam izgubio mnogo, dobio sam nešto što mi niko nije mogao oduzeti – uvjerenje i snagu da ostanem dosljedan sebi. Moj put nije bio lak, ali je bio moj. A ponekad je upravo to najveća cijena i najveća nagrada u isto vrijeme.
Sta kaze? Ostao sam dosledan? Kada? Kada si izdao prvi put ili, se ponovo pripremas da budes “dosledan”?
Po cemu pravi put? Po tome sto su vam podmetnuli paganstvo i vjerovanje u tri boga, to je pravi put??
Čovek može da veruje u šta god poželi. U veštice, u duhove, u crnu ili belu magiju u obećanja raznih proroka, čija obećanja ništa ne koštaju. To je lična stvar svake individue ali, govoriti o doslednosti, u ovom slučaju, je zaista velika sramota.
Zasto,zato sto ostaje dosledan na Islamskom putu,…a da je na hriscanskom putu-onda bi bilo u redu,jel tako????
Dvostruke arsine I dalje upotrebljavate
Ne nego dvostruke arsine upotrebljavate vi, slobodno mogu reci, vecina muslimana. Da je dosledan, bio bi dosledan svojoj veri, be obzira da li se radi o muslimanu, pravoslavcu ili katoliku. To je doslednost. Ne mozes biti dosledan ako nesto menjas, bez obzira sta je razlog. Mi Srbi ne pridajemo skoro nikakvu vaznost tome ko u sta veruje, za razliku od vas muslimana, koji u obrnutom slucaju smatrate da je taj covek pocinio nevidjeni greh.
Vi opet u prazno. Doslednost je kada covek slijedi istinu a nije istina to sto je mnogima namjetnutno verovanje u grcko visebozstvi, tri “boga”, to je uz duzno postovanje paganstvo. Dosljednost je da covek to odbije a ne da slijepo slijedi…
Nijedna vjera nije nastala nastankom covjecanstva,zato,svaki razuman covjek,ima izbor,ili ostane pri vjeri koju je dobio vodeci se za roditeljima,ili,kao ocaj covjek u ovom tekstu,koji je bio nezadovoljan ranije I pronasao se u Islamu,ostao dosledan tome iako su ga njegovi “bliznji”odbacili,al on je pokazao snagu,nije pokleko I to je to