Bajram bez ovnova / Kraljeva naredba protiv tradicije: Zašto Marokanci ove godine ne kolju kurbane i kako su reagovali

S približavanjem Kurban-bajrama, osjećanja među brojnim Marokancima su podijeljena između poslušnosti kraljevskoj odluci o neklanju kurbana ove godine radi općeg dobra i želje za očuvanjem vjerskog običaja klanja, što je dodatno poremetilo tržište stoke u zemlji.

Kralj Muhamed VI zatražio je u februaru od Marokanaca da ove godine ne kolju kurbane zbog pada broja stoke izazvanog “klimatskim i ekonomskim izazovima s kojima se Maroko suočava”, naglašavajući da će on zaklati dva ovna – jednog za sebe, a drugog u ime svih Marokanaca.

Mediji su izvijestili da su lokalne vlasti u pojedinim regijama odlučile zatvoriti stočne pijace na dvije sedmice, počevši od 31. maja do 16. juna, “zbog mogućih pokušaja zaobilaženja kraljevske volje”.

“S obzirom na visoke cijene ovaca posljednjih godina, odluka o neklanju kurbana je najprikladnija. Čak sam i ranijih godina, kada bih bio u teškoj finansijskoj situaciji, odustajao od klanja. Za mene tu nema dileme – ako nisu ispunjeni uslovi, čovjek treba odustati, a meso se može kupiti svakog dana kod mesara”, kazao je Abdulmadžid al-Karfti.

Nije prvi put

Ovo nije prvi put da se Marokancima savjetuje da ne kolju kurbane. Bivši kralj Hasan II ranije je donio slične odluke 1963., 1981. i 1996. godine, iz sličnih razloga.

Marijem Za’nun, nastavnica, kazala je: “Prije odluke o ukidanju klanja ove godine – a to smo i očekivali s obzirom na sušu i špekulacije pojedinih beskrupuloznih trgovaca koji su digli cijene stoke – ni prošle godine nismo klali kurban.”

Za Reuters je izjavila: “Radije kupim malo mesa od mesara nekoliko dana prije Bajrama, a dan Bajrama posvetim rodbini, ibadetu i oblačenju najljepše odjeće. Allah nas nije zadužio onim što ne možemo podnijeti.”

Vlasnik farme u gradu Tifletu, oko 67 km istočno od Rabata, koji je želio ostati anoniman, kazao je da je kupoprodaja kurbana stala. “Generalno, gubici nisu veliki zbog neprodaje kurbana ove godine, ali kolektivni interes je iznad svega”, rekao je za Reuters.

Sedam uzastopnih godina suše prouzrokovalo je slabljenje ispaša za stoku i smanjilo proizvodnju mesa, što je dovelo do rasta cijena i povećanja uvoza žive stoke i crvenog mesa. Broj stoke u Maroku smanjen je za oko 38% u odnosu na prije devet godina.

Maroko je ove godine uvezao 124.000 ovaca, 21.000 goveda i 704 tone crvenog mesa, prema ranijim izjavama ministra poljoprivrede Ahmeda Bouarija.

U budžetu za 2025. godinu, Maroko je ukinuo carine i porez na dodanu vrijednost na uvoz stoke, ovaca, deva i crvenog mesa kako bi stabilizovao cijene na domaćem tržištu. Prošle godine, cijene ovnova su dostigle rekordne nivoe i približile se 10.000 dirhama po ovnu (oko 1.000 dolara).

Izazov zabrane

Dok su pijace bile puste, a prodaja gotovo zaustavljena, na društvenim mrežama pojavile su se oštre kritike prema Marokancima koji su, vjeruje se, ranije kupili ovce i zaklali ih te spremili u zamrzivače prije nego što su pijace zatvorene.

Trgovac stokom Lahsan, koji nije htio otkriti puno ime, rekao je da su ga njegovi stalni kupci snabdjeli prije početka zabrane, ali da ne namjeravaju klati za Bajram. S druge strane, Ahmed Belmati, koji se opisao kao mali farmer bez vlastite farme, rekao je da inače kupuje ovce početkom mjeseca Ša’bana, tovi ih i prodaje u mjesecu Zul-hidždže.

Za Reuters je kazao da gubi skoro 50 posto zarade zbog nemogućnosti prodaje ove godine. “Prodali smo samo onima koji su naši stalni kupci ili ljudima koji su imali posebne prilike poput akike, zaruka ili svadbi.”

Nagla potražnja neposredno prije zatvaranja pijaca izazvala je ogroman rast cijena mesa, što je izazvalo negodovanje među Marokancima. Domaćica Sanaa Harraq izjavila je: “Marokanci koji su potajno klali prije Bajrama nisu poštovali želju države da očuva stočni fond, ni da stabilizuje cijene mesa radi onih sa skromnim primanjima, niti su ispoštovali vjerske vrijednosti”.

Advokat i aktivista za ljudska prava Mustafa al-Manuzi napisao je u lokalnim medijima da “uprkos javnom apelu s vrha vlasti… stvarnost svjedoči o paralelnom širenju tajne kupovine, za kojom će vjerovatno uslijediti i valovi tajnog klanja, daleko od očiju vlasti”.

Dodao je da takvo ponašanje predstavlja “simbolični izraz prikrivenog narodnog neposluha, koji je vođen osjećajem identiteta i društvenog statusa, a ne brigom za prehrambenu sigurnost ili racionalnim odgovorom na službeni diskurs”.

Smatra da se država ne suočava samo s ekonomskim ili pojedinačnim neposluhom, već i sa suparničkim narativima koji se oslanjaju na emotivne i vjerske simbolike, izvan institucionalnih okvira.

Na kraju, Sanaa Harraq se zapitala: “Da li Marokanci kolju kurbane iz vjerske privrženosti ili da bi održali društvene običaje i bogate gozbe?”