Rasim Suljović iz Karajukić Bunara : “Švicarska je lijepa, ali ovdje je moja duša”

Na najhladnijem mjestu Balkana, u selu Karajukića Bunari na Pešterskoj visoravni, još uvijek odzvanja glas Rasima Suljovića, 87-godišnjaka čiji je život satkan od rada, tišine, zime i mudrosti.
– “Kad sam ja živio, težak sam život imao, a sad je sve dobro. Nije loš život ovdje, samo da si zdrav i da imaš omladine“, govori dedo Rasim, dok preko ramena pogleda u puste pašnjake koje je nekad ručno kosio – po deset, petnaest, pa i dvadeset hektara.
Iako mu zdravlje više ne dozvoljava da ide kao nekad, pamćenje mu je oštro. Sjeća se vremena kada se išlo pješke i po 30 kilometara, kada nije bilo puteva, ni prevoza, ni struje. Danas, kaže, sve se promijenilo.
– “Sad svaka kuća ima auto, traktor… Vučić nam je put napravio, sve je lakše.”
Ali lakši život nije donio više ljudi. Mladi su otišli. Otišli u potragu za zaradom i boljom perspektivom. Njegova djeca su u inostranstvu, a unuci služe vojsku u Švicarskoj.
- – “Djeca mi dolaze, imam lijepu kuću, ali ovdje više nema naroda. Nema komšijskog druženja, nema priče. Nekad je bilo – večeras kod mene, sjutra kod njega… Sad, svako u svojoj kući i gleda televizor.”
Život na Pešteri, kaže Rasim, jeste surov – dvije sezone vladaju ovim prostorom: zima i ljeto. Zime su nekada bile neumoljive – po 24 sata su radili bageri da očiste puteve, sanjke su bile jedino prevozno sredstvo. Danas su zime blaže, ali hladnoća i dalje zaledi dušu – “Evo jutros je bilo minus sedam”, dodaje.
Na pitanje gdje je ljepše – u Švicarskoj ili Karajukića Bunari – dedo Rasim se ne dvoumi:
- – “Švicarska je lijepa, svaki grad ima jezero, ali ovdje je moja duša. I vazduh je zdrav, hrana zdrava, narod živi dugo. Ja sam ovdje od 1967. godine. Ko zna još koliko ću…”
I dok stoji oslonjen o štap, sa osmijehom prihvata ruku posjetioca. U pogledu mu nema gorčine, samo spokoj i zahvalnost. POgledajte tv prilog ispod teksta.
- – “Nekad je bilo teško, ali se lijepo živjelo. Danas je lakše, ali nema više sloge. Možda će biti bolje – a možda i neće. Ali hvala vama što ste došli da me obiđete.”
Živ i zdrav bio starino!
Sto si se vratio imbecilu.