Francusko svjedočenje o Novom Pazaru iz 1611.-godine: Bošnjaci besposličare i neumorno ispijaju „crnu vodu“

Kratko izvješće o putovanju kroz Novopazarski sandžak, napisano na francuskom jeziku, potječe od nekog Lefevra, tajnika baruna Sansija, francuskog poslanika, poslano 1611. godine u Carigrad. Francuski poslanici pri Porti u 16. i dijelom 17. stoljeća odabirali su suhozemni put, koji je vodio iz Dubrovnika preko Trebinja, Gacka, Foče, Pljevalja i Novog Pazara do Plovdiva i Carigrada.

Ovo je bio uobičajeni put kojim su prolazili trgovački karavani i diplomatske misije, ne samo francuske, već i dubrovačke i mletačke. Francuski poslanici običavali su zapisivati svoje putovanje kroz Balkansko poluostrvo u obliku dnevnika, u kojem su hronološki bilježili važnija mjesta i događaje. Zadatak pisanja putničkog dnevnika bio je povjeren jednom od njihovih tajnika, a ponekad i više njih.

Putopis je preveo i javnosti predstavio Vjekoslav Jelavić, koristeći se kopijom koja se nalazi u odjelu za francuske starije rukopise Pariške nacionalne biblioteke. Prenosimo zanimljive detalje jednog od najstarijih putopisnih zapisa kroz Novi Pazar i Bošnjacima.

August, 1611.

U subotu, 20. augusta, gospodin poslanik, krećući se putem istoka duž livade koja mu je bila s desne strane, a koja je vrlo dugačka i uska, otišao je postaviti tabor pokraj sela zvanog Luka kod Novog Pazara, prešavši prije toga pored novopazarskog karavan-saraja. Blizu te varoši, poznate na turskom kao Jeni bazar, a koja nam je ostala s desne strane, nije naročito prostrana; no, u usporedbi s onom koju smo ostavili iza sebe, velika je, sa oko hiljadu kuća, nešto bolje građenih od onih koje smo ranije vidjeli. Kuće su većinom od zemlje ili kamena, a sve su pokrivene ćeremitom. Bez iznimke su niske.

Varoš je podignuta na spomenutoj livadi na prostranom i trouglastom mjestu, izgledajući vrlo slobodno, a kuće su okružene topolama. Čini se da im je zadovoljstvo saditi ovo drvo koje obilato sade oko džamija, kao ukras. Na malom brežuljku s lijeve strane, vidi se zamak blizu varoši. Taj zamak dominira cijelim krajem, koji je prilično lijep i sastoji se od dugog polja kroz koje se vijuga mali potok Butika, s planinom s obje strane, djelomično obraslom mladom hrastovinom. Ostatak zemljišta izgleda plodno, što je velika šteta jer nije obrađeno, inače bi proizvodilo znatnu količinu žita. Ima i nešto vinove loze zasađene po obroncima planine okrenute prema jugu.

Mislim da je razlog nedostatka obrade zemljišta slaba naseljenost ovih krajeva, koji su generalno slabo naseljeni. Međutim, videći kako je tlo slabo obrađeno blizu Novog Pazara, koji je ipak prilično velika i dobro naseljena varoš, mislim da je to zbog nemara i lijenosti stanovnika, koji rade samo toliko da prežive, ne mareći za više od toga. Tako obrađuju samo koliko im je potrebno za zadovoljenje svojih potreba, ostavljajući ostalo neobrađeno.

Stanovnici jako vole slobodno vrijeme, na koje su navikli. Mnogo vremena provode besposleno, sjedeći pred vratima ispod kućnih nadstrešnica, koje se jako nadvisuju nad ulicu, zabavljajući se razgovorom i posmatrajući prolaznike, pa ih rijetko viđamo u šetnji. Njihov kruh je loše napravljen, sličan slabo pečenom i beskvasnom kolaču. Njihovo piće je voda ili šerbet, koji se pravi od vode i meda. Drže relativno malo stoke, uključujući volove, krave, ovce i koze. Vidjeli smo i vrlo dugačko groblje bez ograde, s mnogo grobova. Grobovi su četverokutni kamenovi, ponekad s čalmama.

Primijetili smo da su stanovnici vrlo pristupačni. Skupili su se oko nas i posmatrali naše pokrete, odjeću i oružje, posebno mačeve, koji su prošli kroz mnoge ruke. Divili su se njihovoj izradi i htjeli su ih kupiti. Našli smo ih desetak ili dvanaestak kako sjede pod strehom trgovine, pušeći duhan i pijući neku crnu vodu koju zovu kahvom, a koju piju vrlo vruću, pa je srču malo po malo. Ostali su tu do noći, a sljedećeg jutra opet smo ih zatekli na istom mjestu, na koje su došli vrlo rano.”

Izvor:Sandzak danas

Preuzmite android aplikaciju Sandzaklive portala