Esad Rahić: MI SMO BOŠNJACI, A NE BOSANCI
Piše – Esad Rahić
Dosta su nas drugi zamajavali i zbunjivali u pogledu nacionalne pripadnosti. Navikli smo do nedavno da pokušaji unošenja zabune i dvosmislenosti dolaze sa strane. Međutim, u poslednjih par godina slične namjere dolaze iz naših nacionalnih redova.
Historijska odluka iz 1993. godine u vraćanju tradicionalog nacionalnog imena Bošnjak je kroz naredne decenije nailazila kod manjeg dijela Bošnjaka na otpore i nerazumjevanja. Kod dijela našeg naroda koji se na zadnjem popisu stanovništva bivše Jugoslavije u skoro stoprocentnom skoru izjasnio kao Muslimani sa velikim M, došlo je do nacionalnih dioba i rastrojavanja (kod Torbeša i Goranaca).
Naravno, uzrok tome je više bio utjecaj sa strane i naša pasivnost, nesnalaženje i neumješnost, nego vraćanje višestoljetnog nacionalnog imena Bošnjak. Ali naša misija izgrađivanja nacionalnog jedinstva sa našom braćom Gorancima i Torbešima ne smije nikada prestati.
Posljednji popis stanovništva u Republici Srbiji i Republici Crnoj Gori jasno upozorava da proces jedinstvenog izjašnjavanja cijelog našeg naroda nije završen.
Dakle, na popisu 2011. godine u Republici Srbiji se 145.278 stanovnika izjasnilo da su Bošnjaci, što čini 2,02% stanovništva, a 22.301. stanovnik se izjasnio kao Muslimani, odnosno 0,31% stanovnika Republike Srbije.
Iste godine u Republici Crnoj Gori se 53.605 izjasnilo kao Bošnjaci, što je 8,65% stanovništva ove države, a 20.537 stanovnika se izjasnilo kao Muslimani, što je 3.31% od ukupnog stanovništva Crne Gore.
Ovo je još jedna od tragedija našeg natoda. Jedan isti narod se izjasnio kroz dvije nacionalne nominacije, tako da je ispalo da su u pitanju dva različita naroda. Kao što vidimo to je procentualno još više izraženo u Crnoj Gori nego u Srbiji.
Proces potpunog povratka nacionalnog imena Bošnjak još nije završen i ovogodišnji popis stanovništva treba da doprinese da se nacionalno izjašnavanje pod terminološkim krovom Bošnjak što više približi cifri od 100%.
U međuvremenu, pojavile su se ideje da se Bošnjaci i svi oni koji se tako osjećaju počnu izjašnjavati pod novim nacionalnim imenom Bosanci.
Realizacija ove ideje na ovogodišnjem popisu bi dovela do katastrofalnih posljedica. Jedan isti narod bi se podijelio na tri djela (Bošnjaci, Muslimani, Bosanci) i ostavljao bi utisak da su u pitanju tri naroda.
Nemamo mi ni vremena, ni energije za daljne podjele i cijepanja nacionalnog tkiva. A još manje da dio našeg nacionalnog korpusa ustupamo narodima većim od nas, koji su uveliko riješili svoj status.
Takve nacionalne nominacije još bi više dovele do zabune kod Bošnjaka u domovinskim zemljama nego i u samoj Bosni i Hercegovini.
Ovo mi liči na to, kao da se neko iz srpskih naučnih i intelektualnih redova sjeti i predloži, da se od ovog popisa Srbi počnu izjašnjavati kao Srbijanci, a ne kao Srbi, a sve sa ambicijom da će se i dio pripadnika drugih naroda prikloniti ovoj nacionalnoj naznaci koja upućuje na zajedništvo.
Naravno, Srbi to ne bi poslušali, ali za nas kada se nude nove alternative poput bosanstva, nisam siguran da ne bi bilo odziva, obzirom da je naš narod jako emotivno vezan za matičnu zemlju Bosnu.
Ovakav prijedlog je mogao imati eventualnu prođu samo 1993. godine. Nakon ove godine on nema pozitivne efekte po naše nacionalno jedinstvo. Čak bi bio kontraefektivan.
Naš narod je umoran od pritisaka sa strane i pokušaja naše asimilacije i denacionaliziranja. Ovaj put bi bio još i izrevoltiran zbog kontinuirane nesigurnosti po pitanju ko smo i šta smo.
Drugo, još su relativno svježe posljedice izjašnjavanja pod nacionalnom nominacijom Jugosloveni. Najveći dio izjašnjenih pod nacionalnom naznakom Jugosloveni bili su upravo Bošnjaci. To je dovelo do toga da procentualno učešće tadašnjih Muslimana u Bosni i Hercegovini nije prešlo preko 50%, iako nas je doista i tada bilo preko 50 odsto stanovništva u ovoj zemlji.
Nadamo se da će se na ovogodišnjem popisu stanovništva naš narod konačno u potpunosti izjasniti pod nominacijom Bošnjaci i da će se prevazići situacija sa prethodnog popisa. Međutim, ne smije se samo pasivno čekati da se to samo od sebe dogodi.
Ovih nekoliko mjeseci mora proteći u znaku dinamičnih i plodotvornih aktivnosti u smislu edukacije Bošnjaka i njihovog usmjeravanja u očekivanom i željenom pravcu nacionalnog izjašnjavanja.
Esad Rahić
