Mirsad: „Majka ih je ostavila kao vreće, a ja sam svojoj djeci i majka i sve“
U jednom pismu koje je stiglo na adresu humanitarne organizacije, stajale su riječi koje su dirnule svakoga ko ih je pročitao: “Tata, voljela bih da ti kupim kravu, mami cvijeće, a sebi bicikl.”
Autorica pisma je šestogodišnja djevojčica Ena iz sela Orahovica, koja danas više ne živi s majkom. Njena jednostavna dječija želja otkrila je tešku porodičnu sudbinu – oca koji se sam bori za dvoje djece i život ispunjen skromnošću, bolom i zahvalnošću za svaki novi dan.
Ena, njen brat koji ima poteškoće u razvoju i njihov otac žive sami. Majka ih je, kaže otac, napustila prije skoro tri godine.
„Ja sam 45 godina bio momak, tek se oženio, Allah mi dao djecu i sada ih neću ostaviti. Ovo je moja sudbina i hvala Bogu“, govori mirno, dok pogledom prati svoje mališane kako se igraju ispred kuće.
Kaže da ne traži mnogo – samo da djeca budu zdrava i da imaju šta da jedu. „Ne kradem, ne bih to sebi dozvolio. Ima još dobrih ljudi, znaš. Radio sam cijelog života, držao konje, krave… Sad je teško, ali sve će proći. Sve će to jednom biti juče“, priča on, pokušavajući da sakrije suze.
Od primanja ima svega 200 maraka mjesečno i povremenu pomoć dobrih ljudi. “Jedan hadžija iz Sarajeva pomaže kad može. Plaća i struju, da mu Bog da svako dobro. Ima još takvih ljudi, ali nedobro bi bilo da smo svi isti”, kaže uz osmijeh.
Ovaj otac sam pere, kuha i sprema hranu za djecu. „Sve radim, sve znam. Hljeb, pitu, sve. Moja mati je bila stara, naučila me svemu. Ne treba meni niko da me žali, samo nek su djeca dobro“, dodaje.
Pismo male Ene stiglo je u trenutku kada se činilo da je njihov svijet zaboravljen. Humanitarci koji su ga primili kažu da ih je to pismo podsjetilo da najčistije želje dolaze od onih koji imaju najmanje. „To nije bila molba za luksuz, već za ono što simbolizuje dom, ljubav i djetinjstvo“, rekli su oni.
Otac se prisjeća trenutka kada je čuo da je pismo stiglo do ljudi spremnih da pomognu. „Ja se uvijek vraćam, uvijek praštam. Nisam ja nikom zlo mislio. Možda je to iskušenje od Boga, možda je neko drugi pogriješio, ali sve će to proći“, govori tiho.
Uprkos svemu, ovaj čovjek iz Orahovice ostao je vedrog duha. „Ja sam pozitivan. Da nisam, završio bih u ludnici. Samo se nemoj nikom rugati, ako ne možeš pomoći, reci lijepo. Ja vjerujem da će biti bolje. Sve će to proći.“
A mala Ena, i dalje, sanja o svom biciklu – i o danu kada će njen tata zaista imati kravu, a mama, ako ikad dođe, cvijeće koje je poželjela da joj pokloni.
