Rođena kao Snežana Nikolić u Smederevskoj Palanci, danas je Hurija iz Novog Pazara
Rođena kao Snežana Nikolić u Smederevskoj Palanci, danas se zove Hurija – ime koje u islamskoj tradiciji simbolizira čistoću i ljepotu. Svoju ličnu priču o prihvatanju islama ova šesnaestogodišnjakinja podijelila je u emisiji „Ženski muhabet“, govoreći otvoreno o putu koji ju je doveo do jedne od najvažnijih životnih odluka. Nakon razvoda roditelja, njena majka se sa kćerkom preselila u Novi Pazar, gdje je Snežana krenula u obdanište, a potom i u osnovnu školu. Upravo je taj grad, kako kaže, postao mjesto njenog odrastanja i unutrašnjeg preispitivanja.
- – Živjele smo u više gradova, ali se nigdje nismo zadržale kao u Novom Pazaru. Hvala Allahu na tome – kaže Hurija.
Prvi susret s islamom, prisjeća se, dogodio se još u trećem razredu osnovne škole. Kroz dječije druženje s vršnjakinjama islamske vjeroispovijesti, radoznalost ju je odvela do džamije – iskustva koje je, kako navodi, ostavilo snažan trag.
- – Bilo je vrijeme Ramazana. Drugarice su krenule u džamiju, a ja sam poželjela da idem s njima. Pitala sam mamu, ona me je zabradila i rekla: „Idi, nije nikakav problem.“ To je bio moj prvi namaz i prvi izgovoreni šehadet. Klanjala sam na stepenicama jer je džamija bila puna – prisjeća se Hurija.
Nakon tog trenutka počela je samostalno istraživati islam, čitati, postavljati pitanja i tražiti odgovore na teme koje su je duboko zaokupljale – o smislu života, Bogu i vjerovanju. Ipak, put nije bio jednostavan. Kao djevojčica srpskog porijekla i došljak u novoj sredini, suočavala se s nerazumijevanjem i vršnjačkim zadirkivanjima.
- – Gledali su me drugačije i prozivali, ali nisam dozvolila da me to slomi – kaže ona.
Odluku da zvanično primi islam donijela je na kraju osmog razreda. Majci je to saopštila tek nakon sedam dana, svjesna da će je ta vijest povrijediti.
- – Rekla sam joj smireno i s poštovanjem. Znala sam da joj treba vremena. Trebala joj je skoro godina dana da se pomiri s tim – navodi Hurija, dodajući da je potom počela klanjati i kod kuće.
Reakcija šire porodice bila je, međutim, znatno teža. Kako kaže, rodbina je odlučila da prekine svaki kontakt s njom.
- – Rekli su da sam ih obrukala, da sam srušila crkvu i manastir. Iako su me se odrekli, ja se trudim da ne prekidam veze. Trenutno sam u kontaktu samo s mamom – ispričala je.
Njena ispovijest, bez obzira na različite reakcije koje izaziva, otvara prostor za razgovor o toleranciji, razumijevanju i pravu svakog pojedinca na vlastiti put. Pogledajte video ispovijest ispod teksta.
