Pronašla 7000 eura pa je šokirao bezobrazan zahtjev vlasnika: ‘Da sam znala, uzela bih si novac’
U svakodnevici punoj troškova, kredita i planova rijetko tko očekuje da će ga dočekati – doslovno – gomila novca bačena u knjigu ili skrivena u dubinama starog zamrzivača. No upravo to se dogodilo mnogim korisnicima Reddita koji su u jednoj od najčitanijih niti na AskRedditu podijelili svoja najbizarnija iskustva s iznenadnim nalaskom novca – i još bizarnijim reakcijama ljudi koji su ga izgubili.
Jedan korisnik otkrio je 450 dolara (395 eura) u knjizi doniranoj dobrotvornoj udruzi. Isprva šokiran, ubrzo je shvatio kako je najvjerojatnije riječ o daru iz ostavštine preminule osobe.
“Stariji ljudi znaju skrivati gotovinu jer ne vjeruju bankama“, komentirao je netko. “Kad je moj djed umro, pronašli smo oko 1000 dolara u gotovini u novčanicama od 20 i 50 dolara skrivenih posvuda – u knjigama, posuđu, stavljene u čarape i rukavice, u kutiji ribljih štapića u zamrzivaču, u staroj boci Tylenola itd. Bojao se banaka i lopova”, prisjeća se drugi.
Jedan muškarac pronašao je 500 dolara (440 eura) koje je njegov otac zaboravio gdje je sakrio prije puta – novac je otkriven tek pet godina nakon njegove smrti, zamotan u odjeću u staroj drvenoj škrinji. “Moj otac je sakrio 500 dolara u kući jednom prije nego što su otišli na odmor. Kad su se vratili, nije se mogao sjetiti gdje ga je sakrio.
Tražio ga godinama. Otprilike 5 godina nakon što je preminuo, moja je majka pomaknula neku odjeću koja je bila u škrinji i tamo je bila.”
Bezobrazni vlasnici
Priče o slučajnim nalascima u prirodi također nisu rijetkost. Jedan korisnik pronašao je 500 eura dok je šetao šumom – čekao je 15 minuta da se netko pojavi, a kad nitko nije došao, otišao je kući s novim PlayStationom. Neki su pokušali i vratiti pronađeni novac – i zbog toga požalili.
Čovjek koji je pronašao 160 dolara (140 eura) ostavljenih pored automobila uložio je nemalu energiju da novac vrati vlasniku, koji na kraju – nije ni zahvalio. “Jednog jutra, prije posla, pronašao sam 160 dolara između svog auta i onog parkiranog pokraj mog.
Napisao sam poruku i ostavio je na njihovu vjetrobranskom staklu, navodeći da su možda nešto izgubili, i dodao svoj broj. Nazvali su me nekoliko sati kasnije i rekli da su ostavili osam novčanica od po 20 dolara. Našli smo se te večeri kako bih im vratio novac. Djelovalo je kao da je bila iznervirana. Zašto bih uzeo tuđi novac? Nikad mi nije ni zahvalila. Prošlo je gotovo deset godina, a ja još uvijek, s vremena na vrijeme, razmišljam o tome koliko je bila nepristojna.”
Slično je prošao i par koji je u unajmljenom automobilu pronašao 2400 dolara i čekove od nekoliko tisuća dolara. Umjesto zahvale, uslijedio je bezobrazni zahtjev. “Mrzim kad ljudi ne znaju biti zahvalni. Prije mnogo godina moj muž i ja otišli smo na putovanje u Kaliforniju.
Unajmili smo automobil na sedmicu dana kako bismo istražili okolicu. Nakon što smo automobil vozili dan ili dva, zatekli smo se otprilike 400 kilometara udaljeni od mjesta gdje smo ga preuzeli. U jednom trenutku posegnula sam u pretinac za rukavice tražeći nešto – i ondje, sasvim neočekivano, pronašla 2400 dolara u gotovini i oko osam različitih čekova, ukupne vrijednosti oko 5000 dolara (op.a. zajedno oko 6880 eura.)
Bilo je jasno da je netko – najvjerojatnije stanodavac koji je vozio prije nas – ondje zaboravio novac i čekove nakon što je skupljao stanarine. Odmah smo nazvali rent-a-car agenciju i obavijestili ih. Sljedeći dan nas zovu i – vjerovali ili ne – mole nas da se vratimo u ured i osobno predamo pronađeno. Ozbiljno? Mi smo tada već bili više od 650 kilometara dalje i na godišnjem odmoru. Rekli smo im jasno: ‘Nećemo trošiti svoje vrijeme i energiju da rješavamo problem u kojem nismo sudjelovali. Auto, čekove i novac dobit ćete kad ga vratimo, kao što je i dogovoreno.’
Gospodin čije je to bilo bio je bijesan. Doslovno se prepirao s nama jer njegov klijent ‘hitno treba’ čekove i gotovinu. Ponuđeno mu je da dogovorimo susret negdje u blizini gdje se tada nalazimo – odbio je. Šteta. Žao nam je. Uživali smo ostatak odmora kao da se ništa nije dogodilo, a sve pronađeno ostavili smo u istom pretincu za rukavice gdje smo to i našli.
Na kraju sedmice vratili smo auto, i dočekao nas je isti čovjek – pretpostavljam upravitelj – koji je odmah rekao: ‘Konačno ste se vratili. Gospodin je cijelo vrijeme čekao svoje stvari.’ Ma nemoj. Ako mu je to bilo toliko važno, trebao je izvaditi stvari iz auta kad ga je vraćao ili nam barem izići ususret”, prisjetila se jedna žena. “Da sam znala kako će sve to ispasti, možda bih uzela novac, bacila čekove i nikome ništa ne rekla. Jer ponekad, stvarno se čini da nijedno dobro djelo ne prođe nekažnjeno“, dodala je.
Dnevno
