Mehmed Ćor-paša je u bjelopoljskom selu Ivanju izgradio i džamiju i crkvu
Piše : Esad Rahić
U dolini Lima, u bjelopoljskoj općini, nalazi se prelijepo bihorsko selo Ivanje koje odiše bogatom historijom.
Nekad sjedište begova, danas sjedište poštenih ljudi koje krasi tolerancija i dobri međuljudski odnosi.
Ivanje je oivičeno obroncima planina Perovice, Kurila i Ivanjskog ždrijela.
U njemu se od dolaska Mehmed Ćor-paše, koji je Sultanovim fermanom imenovan za namjesnika ove oblasti Bosanskog pašaluka, umjesto Hajdar-paše krajem 17. vijeka, nalazi sjedište i begluci porodice Ćorović.
Od tada je ovo selo doživjelo snažan urbani i demografski uspon i imalo je više mahala: Avlije, Ćukovac, Mahala, Radulovci i Trakuline.
U mahalama su se nalazile prekrasne kuće muslimana, koje su gradili vrsni majstori i zanatlije tog vremena, tu su bile kamene kule, musafirhane, divanhane, odaje, konaci i drugi pomoćni objekti.
Sve je bilo opasano debelim spoljnim zidom, sa uzidanim topovima i ostavljenim mazgalama za puščane cijevi sa velikom kapijom na ulazu.
Unutrašnjost kuća je bila u alaturka stilu ispunjena sećijama prekrivenim pustećijama, minderlucima, dušeklucima, podovi su bili zastrti prelijepim ćilimima i šarenim stazicama, rezbarije u drvetu, mušerabije itd.
Mehmed Ćor-paša je naredio je da se u centru Ivanja sagradi džamija.
Mehmed Ćor-pašina džamija se nalazila u mahali Radulovci, u ravnici, a pored nje mezarje i mekteb.
U neposrednoj blizini džamija je posjedovala svoje vakufe – Đulovo brdo i njivu od 50 ari zvanu Vakufača.
Džamiju su posjećivale i džematlije iz okolnih sela: Godijeva, Zminca, Jasena, Kostića, Kaševara i Crnče, jer u njima tada nije imalo islamskih objekata.
Crkve nije bilo, pa su pravoslavni stanovnici bili prinuđeni da idu u obližnje selo na pričest.
Mehmed Ćor-paša je zajedno sa svojim sinom Osman-pašom odlučio da svojim kršćanskim podanicima izgradi crkvu koja je sagrađena nedaleko od džamije, odmah iza brda na brežuljku. Ostale su zapamćene begove riječi: ,,Evo vam, pa se krstite i klanjajte po volji“.
Godinama se odvijao vjerski život u ivanjskoj džamiji, pohađao mekteb, okupljao narod na džumu petkom, odzvanjao zvuk ezana u ramazanskim danima, pucao top sa brda da pozove, tj. naznači vrijeme iftara.
Za vrijeme rata 1943. godine prelijepu Mehmed Ćor-pašinu džamiju i mekteb su četnici do temelja spalili i porušili.
Tako je to bilo pune 63 godine. Sa desne strane seoskog groblja stajala je jedva primjetna neravna gomila prekrivena travom i rastinjem, a samo su stari pamtili da je tu nekada davno bila džamija.
Više od pola vijeka se u ovoj lijepoj dolini nije čuo zvuk ezana – poziva na namaz.
A onda je 2006. godine pokrenuta je inicijativa za ponovnu izgradnju ove džamije. Urađen je projekat džamije po ugledu na njen nekadašnji izgled. Iste godine 19. avgusta otpočeli su radovi.
Već za Ramazan 2008. godine džamija sa abdesthanom je bila završena i spremna za upotrebu.
Sa njenog minareta visokog 25 metara ponovo je ivanjskom ravnicom odlijegao divni zvuk ezana.
Muslimanska milicija je nakon četničkog spaljivanja džamije i mekteba slično postupila sa crkvom. Ivanje je tako ostalo bez svoja dva vjerska simbola. Pravoslavni živalj Ivanja je nekoliko godina prije obnove džamije. obnovio crkvu.
Sve je opet kao nekad. Ono što se u međuvremenu dešavalo, valjda je dovoljan nauk da se nikad ne ponovi bezumlje iz i poslije Drugog svjetskog rata. Ako je historija učiteljica života, onda je ovo jedna od njenih poučnijih lekcija.
Esad Rahić
I ko kaže da su Osmanlije rušile crkve? Da vas cujem?