U tuđoj kući bez kupatila i hrane sa troje maloljetne djece: Hido Muratović pomogao porodici Fezić iz Balotića
U selu Balotiće, na planinskim obroncima opštine Rožaje, daleko od grada, bolnice i prodavnica, živi porodica čija svakodnevica svjedoči o surovoj stvarnosti zaboravljenih krajeva. Mladi bračni par Đenala i Anita Fezić, sa troje maloljetne djece uzrasta dvije godine, godinu dana i svega četiri mjeseca, preživljava u krajnje nehumanim uslovima – u trošnoj brvnari, u tuđoj kući, bez kupatila, osnovnog namještaja i sigurnih prihoda.
Njihova jedina prostorija istovremeno je i spavaća soba, i dnevni boravak, i kuhinja. Kupatilo nemaju, pa djecu kupaju u koritu. Nemaju ni veš-mašinu, ni frižider, ni televizor, a kako kažu – nemaju ni najosnovnije stvari za život. Porodica živi isključivo od skromne socijalne pomoći, koja, prema njihovim riječima, ne može potrajati ni cijeli mjesec.
Majka Anita ističe da se često dešava da ostanu bez hrane. Najviše novca odlazi na mlijeko, pelene i dječiju hranu, bez kojih se ne može. Samo za te osnovne potrebe mjesečno potroše i do 150 eura, što je ogroman teret za porodicu bez stalnih primanja. Otac Đenala povremeno radi nadnicu kada ga neko pozove, ali bez automobila i stalnog posla, mogućnosti za rad su veoma ograničene.
Zima dodatno otežava ionako težak život. Snijeg, loši putevi i potpuna izolacija čine odlazak do Rožaja gotovo nemogućim bez novca za taksi, koji porodica često nema. U slučaju bolesti, potrebno je izdvojiti 40 do 50 eura samo za prevoz, zbog čega roditelji strahuju i mole Boga da im se djeca ne razbole.
Na poziv ljudi dobre volje, porodicu Fezić obišao je humanitarac Hido Muratović, koji godinama pomaže socijalno ugroženim porodicama širom Sandžaka. Tom prilikom uručene su neophodne životne namirnice, odjeća, kao i novčana pomoć u iznosu od 200 eura, kako bi se porodici barem privremeno olakšala svakodnevica. Fezići ne traže mnogo – njihova najveća želja je da dobiju jednu skromnu sobu, hodnik i kupatilo, kako bi djeca imala osnovne uslove za život i odrastanje. Uprkos teškoj situaciji, zahvalni su svima koji su ih obišli i pokazali da nisu sami.
Na kraju posjete upućena je i zahvalnost humanim ljudima iz dijaspore, posebno Cafetu Drštincu iz Njemačke, koji redovno pomaže slanjem medicinske opreme, kao i humanitarnoj agenciji PH Tursko, poznatoj po svojim kontinuiranim dobrim djelima. vremenu kada se često govori da je čovjek čovjeku vuk, ovakve priče podsjećaju da dobrota još postoji i da zaboravljeni nisu zaboravljeni dok god ima onih koji su spremni pomoći. Ako ljudi zaborave – Bog neće. Pogledajte video ispod teksta. POgledajte emotivni video ispod teksta.
