UŽAS! Adnana amidža godinama držao u golubinjaku, hranio ga samo suhim hljebom i vodom
Slučaj dvanaestogodišnjeg Adnana iz ankarskog kvarta Altındag potresao je cijelu Tursku i otvorio bolno pitanje – kako je moguće da institucije godinama nisu primijetile dijete koje živi u neljudskim uslovima?
Na društvenim mrežama proširili su se snimci koje je objavio Jasin Ojanik, predsjednik udruženja Ankara Abisi. Upravo njegovo obraćanje javnosti razotkrilo je stravičnu istinu: Adnana je, nakon smrti oca i napuštanja od strane majke, vlastiti amidža zatvorio u improvizirani golubinjak, u kojem je godinama jedino preživljavao zahvaljujući suhom hljebu i vodi. Dječak, koji ne osjeća donji dio tijela i nikada nije krenuo u školu, boravio je u prostoru bez vrata i čvrstih zidova, sastavljenom od poderane cerade. Zidovi i pod bili su prekriveni ptičjim izmetom, vlagom i buđi, dok je zrak bio zagušljiv i hladan. To nije bio dom – već kavez.
Svjedoci navode da je prvi put iskreno zaplakao i nasmijao se kada ga je posjetio Ojanik, što je samo potvrdilo u kakvoj emocionalnoj i fizičkoj izolaciji je živio. Nakon što su snimci dospjeli u javnost, nadležne službe su hitno preuzele brigu o dječaku. Ipak, građani Turske s pravom se pitaju: Gdje su nadležne institucije bile sve ove godine?
O propustima je u turskom parlamentu govorila i Elif Esen, zamjenica predsjednika stranke DEVA, oštro kritikujući izostanak reakcije državnih organa:
Dijete je živjelo u golubinjaku, hranjeno suhim hljebom i vodom. Pet godina niko nije primijetio da nije krenuo u školu. Ministarstva nisu reagovala, lokalne vlasti nisu reagovale. Gdje su bile socijalne službe, policija, zdravstvo? Dijete je preživljavalo samo.“
Esen je poručila da se ne radi o pojedinačnom incidentu, već o sistemskom urušavanju sigurnosne mreže koja bi trebala štititi najranjivije. Javnost je ogorčena. Pitanje koje se danas postavlja glasnije nego ikad glasi:
- Kako je moguće da dijete živi godinama u kavezu, a da ga niko ne vidi?
I dok se odgovorni pokušavaju opravdati, ostaje gorka spoznaja da Adnan nije jedini — da postoje i druga djeca koja žive u hladnoći, tami i tišini, neviđena od onih koji ih imaju dužnost zaštititi.
