PEŠTER: Amir: Imam petoro djece u pet država SVIJETA, ZARADIO SAM AUSTRIJSKU PENZIJU ali ništa ne pomaže, nikakve pare kad sam sam
Teška je samoća, a to najbolje znaju oni koji žive sami, naročito stariji ljudi koji su cijeli život posvetili odgajanju djece i stvaranju doma. Kada starost pokuca na vrata, a djeca krenu svojim putem, ostajemo sami u četiri zida, suočeni s tišinom i uspomenama. Tek tada shvatimo koliko nam sve nedostaje – i posao koji nas je nekada umarao, i djeca koja su tražila naše vrijeme, pažnju i novac. Sve ono što nam je tada izgledalo kao obaveza, danas postaje neprocjenjiva uspomena.
Amir Smajlović, dragi dedo iz našeg kraja, podijelio je s nama svoju životnu priču. U svojoj, kako je naziva, “lijepoj i dobroj”, ali nažalost praznoj kući, Amir svakodnevno osjeća težinu samoće. “Djeca su se razišla svojim putevima, a ja ostadoh ovdje sam. Nekada se smijemo, nekada plačemo – takav je život”, kaže Amir s osmijehom punim nostalgije.
Njegove riječi su podsjetnik svima nama da je vrijeme koje provodimo s najdražima najveći poklon – onaj koji neće trajati zauvijek. I možda upravo u toj jednostavnoj istini leži ljepota života.
Od uspomena se ne živi,vidiš džaba ti austrijska penzija nije sve u parama.Ali i ti si ostavio svoje roditelje da te željkuju, sve vraća po zasluzi.