Šta će se dogoditi ako Putin iznenada umre?

Analitičari vjeruju kako bi odlazak ruskog predsjednika napravio vakuum moći između poslovnih interesa, sigurnosnih zvaničnika i drugih frakcija elite.

Proteklih mjeseci je zdravlje ruskog predsjednika Vladimira Putina predmet mnogih špekulacija, uz tvrdnje da ima tumor, Parkinsonovu bolest, pa čak i da je preživio pokušaj atentata. No, do sada nije objavljen nikakav ljekarski nalaz.

“On može ostati na vlasti još 10 godina, pa i više ako želi, to sve ovisi o okolnostima. Ne bih puno pridavala pažnje problematici njegovog zdravlja“, kazala je politička analitičarka Tatjana Stanovaja za Al Jazeeru.

Ukoliko bi 69-godišnji lider preminuo ili iznenada napustio ured, Federalno vijeće bi u 14 dana trebalo raspisati predsjedničke izbore, a ako se to ne bi desilo, onda bi taj potez povukla Centralna izborna komisija.

U međuvremenu bi vršitelj dužnosti postao premijer Mihail Mišustin. No, on se ne smatra naročito bliskim sa Putinom niti kredibilnim kandidatom za izbore. Umjesto toga, Stanovaja vjeruje kako bi Putinov odlazak napravio vakuum moći između poslovnih interesa, sigurnosnih zvaničnika kao što je ministar odbrane Sergej Šojgu i drugih frakcija elite.

“Ako bi mu se nešto desilo sutra, vjerujem kako bi sistem preživio jer je robusan i dalje. Konzervativne snage, siloviki [sigurnosni zvaničnici[ bi preuzeli političku inicijativu, a time i državu.

No, ako se Putinu nešto desi kasnije, za godinu dana ili više, u tom slučaju su daleko veće opasnosti od destabilizacije. Vidjeli bi unutrašnje borbe i siloviki bi imali daleko manje šansi da zadrže inicijativu. Svake naredne godine bi situacija bila sve teža i teža“, objašnjava analitičarka.

Neozbiljne priče

Kako se navodi u izvještajima nezavisnih ruskih medija, članovi ruske elite su bili iznenađeni i nervozni kada je Putin objavio 24. februara invaziju na Ukrajinu i objavio kako je „specijalna vojna operacija“ neophodan korak.

Patriotska konsolidacija je izdržala jer je ekonomija bila jača nego što se očekivalo.

No, Putinovo odbijanje da odbije poveznicu između ekonomskih problema i sankcija navodno otuđuje zvaničnike koji su poslovno orijentirani, dok ga drugi kritiziraju da ne vodi rad dovoljno aktivnije. Prema nekim izvještajima, nekoliko članova Kremlja tiho razmatraju ko bi mogao doći nakon Putina.

Stanovaja smatra kako takve priče nisu ozbiljne.

“Zapravo, niko ne zna [ko će biti sljedeći]. Ako neko, na primjer, počne pisati kako je [Dmitrij] Medvjedev nasljednik, to bi se moglo tumačiti kao politički napad na Medvjedeva jer niko ne želi biti predstavljen kao nasljednik zato što mu to poziciju čini ranjivijom“, govori ona.

Stručnjak za sigurnost Mark Galeotti za Al Jazeeru kaže: “Iskreno, teško je zamisliti da Putin uskoro ode. Što se tiče svih priča o bolesti, nema dokaza da je ozbiljnije bolestan, a s obzirom kako katastrofalno prolazi rat za njega, ne vidim opciju njegovog povlačenja izuzev ako ga na to ne natjeraju ljudi iz okoline. Očitih nasljednika nema, ne bi bilo mudro da se kandidirate za poziciju koja nije slobodna.“

Putin vodi Rusiju više od 20 godina, prvi mandat mu je bio od 2000. do 2008. godine, a drugi je počeo 2012. i traje dan-danas. U međuvremenu je predsjednik bio Dmitrij Medvjedev, premda su svi smatrali kako je i u tom periodu Putin, tada kao premijer, držao vlast u svojim rukama.

Kada se zbroje oba perioda, 69-godišnji političar, koji je krajem februara proglasio rusku invaziju na Ukrajinu neophodnom “specijalnom vojnom operacijom“, izjednačio se sa 18 godina vladavine sovjetskog lidera Leonida Brežnjeva. A ako se uključi i period Medvjedeva, Putin je najduže vladao Rusijom, čak duže i od Josifa Staljina.

Njegov trenutni mandat ističe 2024. godine, a 2020. je izmijenjen Ustav pa se Putin može kandidirati za još dva šestogodišnja mandata sve do 2036. kada bi mogao imati 86 godina.

Samo mogu maštati o odlasku

Stanovaja smatra kako bi druga frakcija, ako ekonomija nastavi propadati, a javno nezadovoljstvo rasti, mogla pokušati preuzeti vlast.

No, novinarka Farida Rustamova, koja se bavi ruskim intrigama i intrigama Kremlja, upozorava na predviđanja.

“U slučaju smrti predsjednika, sve obaveze padaju na premijera. Da li će Mišustin uspjeti sačuvati vlast? Niko to ne zna. Možemo o tome govoriti u teoriji, ali nikako se ne smijemo oslanjati na ove misli kao na neki oblik predviđaja“, kazala je ona u telefonskom razgovoru za Al Jazeeru.

“Veoma je teško praviti pretpostavke u autoritarnim državama jer ne znamo šta će se desiti. Nema alternativnih političkih snaga u Rusiji o kojima možemo govoriti ili o tome šta može koja frakcija uraditi.“

Dodaje kako oni koji su opozicija Putinu mogu “samo maštati“.

“Aktuelno ispiranje umova u Rusiji traje odavno. Može doći samo do reformi od vrha jer Putinov sistem traje predugo. On je obrazovao cijelu generaciju 20 godina.“

Malo je vjerovatno da će aktuelna opozicija pobijediti na nekim izborima poslije Putina jer je vlast ukinula sve alternative u posljednjih 20 godina.

Izvan Putinove stranke Jedinstvena Rusija, drugi najjači blok su Komunisti čiji se lider Genadij Zjuganov smatra “sistemskom opozicijom“ kako bi se stvorio privid pluralne demokratije – Komunistička partija jako rijetko ide protiv Putina.

Najpoznatija opozicijska ličnost, barem izvan Rusije, je Aleksej Navaljni koji je u martu dobio devetogodišnju zatvorsku kaznu za pronevjeru. No, čak i da je slobodan, uživa skromnu popularnost među Rusima.

Jevgenij Rojzman, druga opoziciona ličnost koji je bio nekada popularni gradonačelnik Jekaterinburga, nedavno je uhapšen po optužbama da je diskreditirao oružane snage, a to je kažnjivo sa tri godine zatvora.

Primjer iz Uzbekistana

Možda se naznaka ruske budućnosti krije u Uzbekistanu, još jednoj bivšoj sovjetskoj republici kojom je vladao bivši sovjetski zvaničnik Islam Karimov, od nezavisnosti 1991. do njegove smrti 2016. godine. Tokom tog perioda je Karimov produžavao period vladanja kroz izbore, referendume i ustavne reforme koje su mnogi odbacivali kao naštimane. Njegova porodica je bivala sve bogatija, a neslaganje gušeno.

Nakon njegove smrti, mediji i ekonomija su zadobili više slobode i veliki broj političkih zatvorenika je oslobođeno tokom perioda reformi, no mnogi od zvaničnika su ostali na vlasti i struktura vlasti ostaje nepromijenjena.

Ipak, stručnjaci smatraju kako ima nade za mirniju Rusiju, čak i ako su šanse za veću demokratiju tanke.

“Male su šanse da će neko doći ratoborniji [nakon Putina], ali ne treba očekivati ni nekog liberalnog“, govori Galeotti.

“U najboljem slučaju se možemo nadati pragmatičnom kleptokrati koji smatra kako je rat štetan za poslovanje i stoga bi imao mnogo ličnih interesa da smanji aktuelni sukob. Trenutno bi u tu definiciju mogli upasti premijer Mihail Mišustin ili gradonačelnik Moskve Sergej Sobjanin, no ne možemo govoriti da će oni ikada doći na vlast.”

Stanovaja vjeruje kako bi teorija sa silovikima mogla biti pragmatičnija.

“Putin je zaista opsjednut svojom historijskom misijom i jako je emotivan oko Ukrajine. Moglo bi biti lakše sa Zapadom da se nose sa silovikom jer su njegove ambicije niže. Čak i ako Rusija postane antizapadno nastrojena, moglo bi biti više prostora za dogovore.“

Prošle godine je Putin kazao Rusima: “Doći će vrijeme kada ću, nadam se, moći reći da je ta i ta osoba vrijedna, po mom mišljenju, da može voditi takvu prekrasnu državu kao što je naša domovina Rusija.“

Očito je da to vrijeme još nije došlo.