Šta će se desiti u petak ako EU odbije plaćati naftu i plin u rubljima?

Ruski predsjednik Vladimir Putin ne odustaje od zahtjeva da se ruski plin i nafta plaćaju u rubljima. Naredio je vladi, centralnoj banci i Gazpromu da do 31. marta valuta za plaćanje plina postane rubalj za Evropsku uniju i druge tzv. “neprijateljske zemlje” koje su uvele sankcije Rusiji.

Stari potpisani ugovori će se pak ispoštovati prema ugovorenim uslovima. Kako je većina ugovora o kupnji nafte i plina na duži period, prelazak na plaćanje u rubljima bit će postupno.

Mehanizam plaćanja bi trebao izgledati tako da kupac kupi rublje od Centralne banke Rusije ili na tržištu valuta Moskovske berze. Zatim se utvrđuje trenutni važeći tečaj, euri ili dolari mijenjaju za rublje, sklapa se posao, a novac (u rubljima) prenosi se na račun Gazproma, koji isporučuje plin.

Konačan rezultat bio bi porast potražnje za ruskom nacionalnom valutom, rubljima, čime bi se stabilizirao pad vrijednosti rublja, a možda bi se čak trend preokrenuo i rubalj ojačao. Nakon Putinove najave rubalj je već ojačao za 7 posto, tačnije smanjio se pad njegove vrijednosti koji je počeo nakon invazije na Ukrajinu.

Ipak, Centralna banka Rusije je pod sankcijama tako da bi kupnja rublja preko nje bila jako kompliciran posao. Realnije i elegantnije rješenje je kupnja na Moskovskoj berzi. Problem s tim pristupom je pak to što bi se tada trebale pronaći finansijske institucije koje nisu već pod sankcijama, a najveće ruske banke jesu. To otvara prostor da se trgovina valutama mora odvijati preko neke treće strane, primjerice kineskih banaka.

Centralnoj banci Rusije su već u prvom valu sankcija zamrznute inostrane rezerve u dolarima i eurima, čime joj je onemogućeno da prodajom eura i dolara na tržištu upravlja tečajem rublja. Rješenje da EU i ostale “neprijateljske zemlje” moraju same prodavati eure i dolare u zamjenu za rublje na ruskom tržištu, tj. Moskovskoj burzi, kompenzacijska je mjera kojom bi se zaobišao problem nedostatka tih valuta u Rusiji, što smanjuje tečaj rublja.

EU i ostale “neprijateljske države” platile su 2021. ruskoj kompaniji Gazprom oko 69 milijardi dolara za isporuke nafte i plina. Kada bi se sav taj novac morao na ruskom tržištu pretvoriti u rubalj, njegov tečaj bi se vratio na razine od prije rata u Ukrajini.

Već postoji politika prema kojoj su svi izvoznici u Rusiji dužni 80 posto svojih prihoda u inostranstvu pretvoriti u rublje, što je također uvedeno da bi se stabilizirao tečaj. Zbog toga nije jasno koliki bi bio stvarni efekt plaćanja nafte i plina u ruskoj nacionalnoj valuti jer se euri i dolari već sada pretvaraju u rublje posredstvom ruskih izvoznih kompanija.

Za sada sankcije koje su nametnuli SAD i EU, koje zabranjuju bankovne transakcije, imaju iznimke za plaćanje nafte i plina. To znači da se ti energenti mogu plaćati, i plaćaju se, preko banaka koje još nisu pod sankcijama.

Hrvatski ekonomista Vuk Vuković je dao objašnjenje.

– Evropa se poziva na ugovore u kojima je naznačeno da se kupnja plina isplaćuje u eurima, stoga je moguće da će firme izvršiti uplatu po toj valuti unatoč ruskom stavu – rekao je.

– S druge strane, teško je predvidjeti šta će Rusi napraviti. U poziciji su da im novac treba, premda bio i u eurima, što znači da je njihov potez ili blef ili očajnički pokušaj – smatra Vuković. Ne vjeruje da se Rusiji isplati ulaziti u sukob po pitanju izvoza energenata jer im je to glavni prihod državnog proračuna i cijele ekonomije.

– Ipak, uvijek je moguće da odluče zatvoriti plinovode, što bi značilo da evropske zemlje moraju jako brzo pronaći nove dobavljače, a to je proces koji traje mjesecima i godinama. U EU tvrde da su spremni za sve scenarije, pa i taj, no ako se to i dogodi, učinak na evropsku ekonomiju bi mogao biti poprilično negativan – jasan je o tome da bi prestanak isporuke energenata iz Rusije prema EU bio težak udarac za gospodarstvo EU.

Njemački ministar gospodarstva Robert Habek (Habeck) rekao je da su sve države G7 jedinstvene u stavu da “plaćanje u rubljima nije prihvatljivo”. Mogućnost su odbili i njemački kancelar Olaf Šolc (Scholz) te talijanski premijer Mario Draghi, koji je nekada bio na čelu Evropske centralne banke (ECB).

Na pitanje novinara može li Rusija smanjiti isporuku prirodnog plina evropskim kupcima ako odbiju zahtjev za plaćanjem u rubljima, glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da “očito neće isporučivati plin besplatno”.

Evropski sistem naftovoda i plinovoda toliko je povezan da se teško može isključiti jedna zemlja iz isporuke. Evropa, uključujući Tursku, iz Rusije je 2020. kupila 185 milijardi kubičnih metara plina, većinom preko plinovoda, a manji dio preko LNG terminala. Od početka tisućljeća proizvodnja plina u Evropi pada, a usporedno raste uvoz iz Rusije.

Ovisnost o plinu iz Rusije pokušava se smanjiti isporukama preko LNG terminala i alternativnim izvorima. Ali taj način prijevoza plina je puno skuplji i sporiji od isporuke plinovodima.

Sankcije Rusiji ne čine ekonomsku štetu samo toj državi. Današnja hiperpovezanost svjetskih ekonomija, finansijskih tokova i trgovine znači da se kriza u jednoj državi nužno osjeti u cijelome svijetu. EU, kao najveći trgovinski partner Rusije i ovisnik o ruskim energentima, bit će najteže pogođena. Ali i SAD, pa čak i Kina, osjetit će uticaje sankcija na performansama svojih ekonomija.

To je uostalom i smisao sankcija jer bez te ekonomske isprepletenosti one ne bi imale uticaja na rusku ekonomiju. Ovako su dosta efikasno oružje za kažnjavanje Rusije zbog invazije na Ukrajinu.

Po pitanju trgovine naftom i plinom EU i Rusija trenutno igraju igru kukavice. Kada bi Rusija stopirala isporuke zbog toga što EU odbija plaćati u rubljima, to bi dovelo do međusobnog ekonomskog uništenja. Toga je svjesna Rusija, ali i EU. Do petka će se vidjeti tko će prvi otkriti svoj blef.