Rusi Ukrajinu dosad zasuli sa 7 miliona granata, skladišta se rapidno prazne, a rješenja – nema
Ako prežive 2023., pad je neminovan nakon toga. Ruska industrija jednostavno nema potencijal za ozbiljno povećanje proizvodnje
Jedan od rijetkih preostalih nezavisnih medija u Rusiji, The Insider, izvještava da će Rusija iscrpiti svoje zalihe navođenih projektila, artiljerijskih granata i oklopnih vozila do kraja ove godine ako se intenzitet rata nastavi. Tvrde da je invazija dovela do “masovnog rasipanja” oružja i vojne opreme. Istovremeno, stanje ruske vojne avijacije onemogućava potpunu vazdušnu kampanju.
Zbog zapadnih sankcija Rusija nije u mogućnosti da nastavi industrijsku proizvodnju u istom obimu i time eventualno obnovi zalihe koje se ubrzano troše. Među vojnim analitičarima, kao i zabrinutim građanima, postoji uobičajena percepcija da je Rusija naslijedila ogromne zalihe artiljerijske opreme od Sovjetskog Saveza.
I to je tačno. Problem je što nije bio predviđen za dugo skladištenje. Još u ljeto 2002. godine, tokom drugog čečenskog rata, ruska vojska se suočila s nedostatkom granata od 122 mm i 152 mm. Arsenal je u potpunosti iscrpljen ne samo zbog dva čečenska rata iu Gruziji, već i vojnom kampanjom u Ukrajini tokom 2014. i 2015. godine, a vjerovatno još više u Siriji.
Istovremeno, treba imati na umu da je stopa potrošnje granata tokom dva čečenska rata bila nekoliko puta manja nego tokom rata u Ukrajini, gdje stopa potrošnje dostiže 40 do 60 hiljada svih vrsta granata dnevno, a onda u “zatišju” pada na dvadesetak hiljada ispaljenih jedinica.
Čitav ruski vojni sektor je u ozbiljnoj nevolji
Kao rezultat toga, ispada da je tokom šest mjeseci agresije na Ukrajinu Rusija trebala potrošiti najmanje 7 miliona granata, ne računajući gubitke frontalnih skladišta koje su napale ukrajinske snage. Drugim riječima, ako intenzitet rata ostane na sadašnjem nivou, Moskva će se do kraja 2022. suočiti s opipljivim nedostatkom granata i moraće da štedi municiju.
Osim čaura, postoji i problem habanja cijevi. Dok vodilice na višecevnim raketnim sistemima imaju dug životni vek ako se pravilno održavaju, cevi pušaka, kao i tenkovskih topova, troše se mnogo brže. Čak i ako pretpostavimo da ruski vojnici ne zanemaruju procedure održavanja cijevi i drugih mehanizama oružja, skoro habanje artiljerije će dovesti do drastičnog smanjenja njene efikasnosti.
Ruska artiljerija i industrija municije prožeta je istim problemima kao i cijeli ruski vojni sektor. Oprema se troši brže nego što se ažurira, postoji kronični nedostatak osoblja i razumni propisi u državnim ugovorima o odbrani. Sve to dovodi do dodatnih gubitaka ili, u najmanju ruku, dodatnih troškova. Ko plaća za greške? Državljani Rusije.
Novac neće biti dovoljan
Stoga, s obzirom na to da su odsječeni od nabavke zapadne opreme, rezervnih dijelova i materijala, a istovremeno ograničeni u ljudskom kapitalu, ruski proizvođači municije će se u dogledno vrijeme neminovno suočiti sa drastičnim smanjenjem proizvodnje. Ako prežive 2023., pad je neminovan nakon toga. Ruska industrija jednostavno nema potencijal za ozbiljno povećanje proizvodnje, između ostalog i zbog relativno niske produktivnosti rada. Potonje je ograničeno prirodom organizacije rada u preduzećima ruskog vojno-industrijskog kompleksa, ali i političko-ekonomskim modelom u cjelini.
Istovremeno, uzimajući u obzir sve gubitke i kvarove, Rusija je i dalje u stanju da održava oko 400 borbenih aviona različitih tipova i oko 360 helikoptera u blizini ukrajinske granice. Međutim, čak iu ovom slučaju proizvodni kapacitet se pokazuje kao nepopravljivo ograničenje. Ako je u deceniji pre sveopšte agresije Rusija godišnje proizvodila oko 30-35 borbenih aviona i 25-30 jurišnih helikoptera i modernizovala oko 130 do 200 jedinica raznih letelica, planiran je prelazak na novu generaciju borbenih aviona u ovoj deceniji. sugerira logično smanjenje broja u korist boljeg kvaliteta .
Uprkos planiranoj infuziji najmanje sto milijardi rubalja u vojnu industriju, a tek 2022. godine, The Insider navodi da će ukupna logistička slika više zavisiti od konkretnih poteza raznih vojnih menadžera nego od samog novca. Jednostavno rečeno, pišu, ova industrija će vrlo brzo više ličiti na ručnu nego na ozbiljnu industrijsku proizvodnju.
