Putin je ratni zločinac i kao takvog ga treba tretirati

Dvadesetčetvrtog februara, tokom sjednice Vijeća sigurnosti UN-a, Sergeju Kislitsji, ukrajinskom ambasadoru u UN-u javljeno je da je započela ruska invazija na njegovu državu. Nekoliko trenutaka kasnije, Kislitsja se okrenuo svom ruskom kolegi Vasiliju Nebenziji i rekao mu: “Nema čistilišta za ratne zločince. Oni idu ravno u pakao.”

Nema sumnje da je ruska invazija na Ukrajinu kršenje međunarodnog zakona i UN-ove Povelje. To je također zločin. Kao takvog bi ga trebali i zvati, ne samo zagovornici za ljudska prava i pravdu, već i države.

U proteklim danima, mnogi državni predstavnici, mediji i stručnjaci su se potrudili da istaknu odvratno ponašanje ruskog predsjednika Vladimira Putina. Ali kao da je ovo što Putin sada radi posebno nečuveno. Ova invazija je vizitkarta ruskog predsjednika, a ratni zločini su njegov potpis.

Sve što se sada dešava u Ukrajini, uključujući izvještaje o raketnim napadima na civilne zgrade, odgovara Putinovom kursu. Prije nekoliko dana, stručnjaci za međunarodno pravo Frederic Megret i Kevin Jon Heller su predvidjeli da će Putin počiniti zločin agresije invazijom na Ukrajinu. Niko se ne bi trebao iznenaditi ako se situacija pogorša. Putinova lična biografija je puna zločina i kršenja ljudskih prava.

Putin je postao slavan i došao na vlast na osnovu ruskog rata u Čečeniji 1999-2000. U poništavanju separatističkog pokreta u ovoj otcijepljenoj regiji, ruska vlada je upotrijebila užasne nivoe nasilja. Human Rights Watch je zabilježio niz zvjerstava, uključujući navode da su ruske snage “neselektivno i neproporcionalno bombardovale i granatirale civilne objekte” i “da su ignorisale svoje obaveze koje im nalaže Ženevska konvencija da fokusiraju svoje napade na borce”.

Zapad je odgovorio blago na navode o ratnim zločinima. Umjesto da bude osuđen, Putin je uglavnom pozdravljen kao lider koji je obećao Rusima bolji život, a Zapadu bolje odnose, kada je zamijenio Borisa Jeljcina kao ruskog predsjednika. To nije trebalo biti tako.

U 2008, Putin je usmjerio svoju pažnju na Gruziju i naredio je ruskim trupama, koje je nazvao “mirovnim snagama”, da izvrše invaziju na gruzijske pokrajine Južnu Osetiju i Abhaziju. Oni nisu tamo bili da održavaju mir.

Iako je Moskva koristila humanitarni jezik u tvrdnjama da ima “odgovornost da zaštiti” svoje građane u obje ove teritorije, ruske snage su neselektivno napadale civilne mete, što je ratni zločin.

U 2014, Putin je izvršio invaziju na Ukrajinu, što je dovelo do ilegalne okupacije i pripajanja Krima, dok je također pokrenulo sukob u Lugansku i Donjecku, u kojem je život, prema procjenama, izgubilo 14.000 ljudi. Tokom ovog nasilja, militanti koje podržava Rusija bombardovali su let 17 Malaysia Airlinesa nad Ukrajinom, usmrtivši svih 298 ljudi u avionu.

Napadi ruskih snaga protiv civila bili su uobičajeni, a navodi o ubistvima i mučenju su prijavljeni u pritvornim ustanovama, koje su zvali „posljednim evropskim koncentracionim logorima“, a koje su vodili proruski separatisti.

Ovo je samo mali presjek Putinovih zločina koje su dokumentirala tijela za ljudska prava i istražna tijela.

Navodni ratni zločini i zločini protiv čovječnosti koje su počinile Putinove snage također su potaknuli Međunarodni krivični sud (ICC), koji je otvorio istragu o zvjerstvima u Gruziji 2016, i dovršio ispitivanje zločina počinjenih u Ukrajini 2020, zaključivši da postoje razumne osnove da se vjeruje kako su počinjeni ratni zločini i zločini protiv čovječnosti.

Rusija nije Putin

A tu je i Sirija. Već deceniju, Putin podržava sirijskog diktatora Bashara al-Assada uprkos dokazima o zvjerstvima za koje istražitelji ratnih zločina vjeruju da su “najsnažnija od suđenja u Nirnbergu”.

Ruske zračne snage su bombardovale bolnice i napale civilne odbrambene snage koje rade na spašavanju preživjelih nakon bombaških napada. Izvještaj iz 2020. Komisije za istragu o Siriji, koju je uspostavilo Vijeće UN-a za ljudska prava, otkrio je da je Rusija bombardovala civilne predjele, kršeći time Ženevske konvencije.

Kako je primijetio Kenneth Ward iz Udruženja za kontrolu naoružanja, Rusija je također omogućila napade hemijskim oružjem u Siriji. Moskva je zaštitila Siriju od bilo kakvih sudskih istraga u vezi zvjerstava počinjenih sa i u Assadovo ime, uloživši veto na upućivanje Sirije na ICC 2014.

Kao da uključenost u raširene i sistematske zločine nije bila dovoljna, Putin je također optužen da je naredio trovanja ruskih disidenata u Velikoj Britaniji i zatvaranje prodemokratskih i zagovornika za ljudska prava. On je također povezan sa korupcijom na nivou koji predstavlja kršenje ljudskih prava.

Ništa od ovog nije krivica Rusije. Putin nije Rusija i Rusija nije Putin. U proteklih nekoliko dana, hiljade demonstranata širom Rusije izašle su na ulice da protestuju protiv invazije na Ukrajinu, dok su se grafiti „Ne ratu“ pojavili u brojnim ruskim gradovima. Putin i njegove ulizice i pomagači, trebaju biti pozvani na odgovornost.

Bavljenje postupcima ruskog predsjednika sada, ne tiče se samo napada na Donjeck, Lugansk ili periferiju Kijeva. Tiče se i zvjerstava koja je počinio nekažnjeno u Gruziji, na Krimu, u Siriji, Čečeniji i drugdje. Ovje je riječ o zvjerstvima koja je počinio i pred kojima je previše država zatvorilo oči u lažnoj nadi da se on može suzibiti i urazumiti.

Dok su oklopljenje kolone ulazile u Ukrajinu, kanadski ambasador u UN-u, Bob Rae nazvao je Putina „ratnim zločincem“. Moglo bi se desiti da se Putin nikada ne suoči s pravdom na međunarodnom tribunalu kakav je ICC.

Ali međunarodna zajednica bi trebala organizovati prikupljanje i čuvanje dokaza o njegovim zvjerstvima dok se dešavaju, u realnom vremenu, naočigled svijeta. Možda će se jednog dana ti dokazi moći koristiti da se krivično goni Putin i njegov režim. Nadasve, države bi trebale tretirati Putina onakvim kakav je i šta je uradio: kriminalcem kojem zakoni ratovanja i norme čovječnosti ništa ne znače.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.