Mučna ispovijest: Ukrajinka otkrila užase koje su Rusi radili zarobljenim ženama s tetovažama

Njena priča, ne iznenađuje, samo je jedna u nizu onih koje opisuju užase mučenja zatvorenika od strane ruskih snaga, što je grubo kršenje Ženevske konvencije. UN su prošlog mjeseca objavile izvještaj nezavisnih istražitelja u kojem se spominje niz mučenja i silovanja vojnika, civila i djece, te su pronađeni dokazi o prisilnim deportacijama.

Nije bilo važno jer smo bile žene, ionako su nas tukli svaki dan. Uglavnom, da su to bile samo batine, ipak smo dobro prošli, jer bi s vremena na vrijeme nekoga mučili elektrošokovima, priključili nas na struju, čupali nam kosti. Ako bi neko od nas toliko oslabio od mučenja, objesili bi je i ostavili da visi pred našim očima.

Hrana koju smo dobili ne bi jeli ni psi, imala je odvratno kiselkast ukus, kao da su je polili nekom hemikalijom. Imao sam sreće jer nisam imao nijednu tetovažu, onima koji su ih imali odsjekli bi ruke ili cijele ruke da su imali tetovaže. Da su na tijelu, skinuli bi kožu sa tog dijela tijela tako da bi vas polivali vrelom vodom sve dok rane ne prodru do mesa. Jedino što me je održalo u životu je pomisao da ću se jednog dana možda vratiti kući.

Gore navedene riječi su ispovijest 26-godišnje ukrajinske zatvorenice Hane O., koja je šest mjeseci provela u ruskom zarobljeništvu, a prošle sedmice ostvarila je svoj san o povratku kući, jer je bila među 108 žena koje su razmijenjene u jednoj od najveće razmjene između Rusa i Ukrajinaca u trenutnom toku rata. To je bila i prva razmjena u kojoj nije bilo muškaraca, već su puštene samo žene, među kojima je bilo 96 pripadnika ukrajinske vojske i 12 civilnih zarobljenika.

Većina ih je zarobljena u Mariupolju, nakon što su se ukrajinski vojnici predali u svibnju nakon nekoliko tjedana ruskog granatiranja nekada najveće europske čeličane Azovstal, koja je postala simbol ukrajinskog otpora, baš kao što je Vukovar bio u Hrvatskoj. Njena priča, ne iznenađuje, samo je jedna u nizu onih koje opisuju užase mučenja zatvorenika od strane ruskih snaga, što je grubo kršenje Ženevske konvencije.

UN su prošlog mjeseca objavile izvještaj nezavisnih istražitelja u kojem se spominje niz mučenja i silovanja vojnika, civila i djece, te su pronađeni dokazi o prisilnim deportacijama. Ali, čini se da Vladimira Putina uopšte nije briga za mučenja i zločine koje su tamo počinili njegovi vojnici, kada je, barem prema bivšem ruskom diplomati Borisu Bondarevu, spreman da žrtvuje 10 do 20 miliona Rusa da bi dobio rat.

– To je principijelno i ne treba sumnjati da je on spreman da žrtvuje svoj narod da bi dobio rat. Od toga zavisi njegov politički, a onda možda i bukvalni opstanak, pa će otići toliko daleko da ubije i posljednjeg Ukrajinca ako može da drži glavu iznad vode – uvjeren je Bondarev, koji je u maju zbog toga napustio stalnu rusku misiju pri UN-u do invazije Kremlja na Ukrajinu -u i sada je u egzilu.

Govorio je i o tome kako u ophođenju s Putinom nema mjesta opreznim govorima poput onih koji često izlaze iz usta američkog predsjednika Joea Bidena. – Ako okrenete glavu od nasilnika i ne želite da ga provocirate, to mu daje do znanja da ga se plašite, pa će nastaviti sa svojim nasiljem. Putinu se moraju dati jasni signali da će, ako želi eskalaciju, dobiti tu eskalaciju.

Sve ostalo je mlin za njegov mlin – smatra bivši ruski diplomata koji vjeruje da će nam prijetnja nuklearnog rata nadvijati nad glavom sve dok su Putin i njegov režim na vlasti. A ako je spreman da žrtvuje 20 miliona Rusa, jesmo li zaista sigurni da je ova prijetnja nuklearnim arsenalom toliko nerealna, kako kažu gotovo svi vojni analitičari?

(Vecernji)

Preuzmite android aplikaciju Sandzaklive portala