Koje su crvene linije Evropljana za rat protiv Rusije – ‘Šta ako Kijev doživi sudbinu Mariupolja?’
Autorica teksta u francuskom listu smatra da je nasilje u ruskoj invaziji na Ukrajinu probudilo Evropljane, koji su 30 godina živjeli pod utjecajem mita da je historija završena.
Od početka sukoba u Ukrajini zapadnjaci su usvojili politiku pružanja pomoći Ukrajincima da dobiju rat ili da ga barem ne izgube, a da ne moraju ući u njega vojno. Ali, taj stav se teško može zadržati ako Moskva nastavi eskalaciju i širenje terora, a Ukrajinci ostanu sami na terenu, žestoko se boreći za odbranu svoje slobode i evropskih vrijednosti. Hoće li biti crvenih linija čiji bi prelazak mogao gurnuti Evropljane u sukob?
Ovim uvodom je francuski list Le Figaro počeo analizu Isabelle Lasserre, u kojoj je rekla da Zapad ne želi vojni sukob s Rusijom, ali pruža Ukrajini sva sredstva da pobijedi, ili da barem ne izgubi, kroz uvođenje nezapamćenih sankcija Rusiji i povećanjem opskrbe oružjem za Vladu u Kijevu.
No, ta zapadnjačka čvrstina, kako kaže autorica, nije natjerala ruskog predsjednika Vladimira Putina na predaju. Evo nas danas, nakon 27 dana rata, gledamo slike porušenog grada Mariupolja i slike bombardiranja porodilišta, pozorišta i trgovačkih centara, plača djece i očaja starijih, pa koliko dugo će Evropljani dopuštati Putinu da slama Ukrajinu bez vojnog odgovora?
‘Šta ako Kijev doživi sudbinu Mariupolja?’
To je značenje konstantnih obraćanja ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog državnim parlamentima, smatra autorica, koji će se putem videolinka obratiti francuskim biračima. Nema sumnje da će ponovno pozvati zapadnjake da uspostave zonu zabrane leta nad Ukrajinom kako bi se spriječilo letenje ruskih bombardera, unatoč protivljenju na koje je naišao ovaj zahtjev ranije zbog opasnosti da dovede do produživanja sukoba.
Nakon što je pojasnila da Evropljani paze da ne otkriju svoje crvene linije, ako ih ima, autorica je upitala: ”Šta bi se dogodilo da Putin pokrene hemijski napad na neki ukrajinski grad? Kakva bi bila reakcija Zapada da glavni grad Kijev doživi istu sudbinu kao i Mariupolj od masovnog bombardiranja? Kako bi reagirali da napravi glupost i ispali taktičko nuklearno oružje na svoje susjede? Šta bi učinili kada bi, tokom testiranja njihovog projekta Sjevernoatlantskog saveza, projektil bio poslan na poljske granice ili granice baltičkih država?” Zaključuje da evropski dužnosnici nemaju odgovor na sva ova pitanja.
Navela je da su Bosanci devedesetih morali čekati tri godine prije nego što je NATO vojnom intervencijom protiv Srba stao u kraj njihovim stradanjima, iako tadašnji protivnik nije bio nuklearna sila. Međutim, danas su svi evropski čelnici jednoglasni u tome da bi vojno suočavanje s Rusijom bilo oblik ludila.
Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen, kaže: ”Sudbina Evrope” se određuje u Ukrajini, jer se tamo ”demokratija suprotstavlja tiraniji” i određuje se budućnost međunarodnog sistema, koji napada i demontira Putinova Rusija, također uz pomoć Kine. Međutim, ambicije gospodara Kremlja, koji želi ponovno uspostaviti svoju sferu utjecaja na teritoriju bivšeg Sovjetskog saveza, mogle bi se proširiti na Moldaviju, Gruziju, pa čak i na baltičke zemlje.
U tom kontekstu, jedan diplomata upozorava da bi te ambicije ”mogle dovesti do kraja mira u Evropi i pobjede autoritarnih sila nad zapadnim demokratijama.” Autorica se stoga pita: ”Kakav će utjecaj Evropska unija imati u svijetu kada utihne oružje ako ne uspije zaustaviti ludilo ovog Putinovog rata?”
NATO će iz ovog rata izaći jači
Autorica smatra da je nasilje u ruskoj invaziji na Ukrajinu probudilo Evropljane, koji su 30 godina živjeli pod utjecajem mita da je historija završena. Bili su u stanju poricanja prema Putinovoj Rusiji, koja je svoju poziciju uspostavila kroz rat uništavajući Grozni i nije prestala napadati svoje susjede i Evropsku uniju. Danas je, za svega nekoliko dana, ostvarila uspjeh okončavši švedsku neutralnost i njemački mir.
Sloboda ima cijenu, kako kaže autorica, no jesu li je demokratije, koje je smatraju neophodnom, spremne platiti u znak podrške Ukrajincima? Hoće li, nakon šoka u prvim sedmicama, solidarnost s izbjeglicama ostati na istom nivou i hoće li slike bombardiranih gradova uvijek izazivati istu količinu ogorčenja?
Autorica zaključuje da će NATO iz rata izaći jak, nakon povećanja njemačkog i poljskog odbrambenog budžeta, a ne evropske strateške nezavisnosti, o kojoj sanja Francuska. Pogotovo jer Berlin, koji je glasao za sankcije Rusiji, koristi sve kočnice kada je u pitanju razmatranje prekida uvoza ruskog plina u Evropu. Prema tome, vrlo je uzak put koji Evropljani mogu birati između cijene djelovanja i cijene nedjelovanja.
