Ko je čovjek od kojeg strahuje Erdogan i zbog kojeg već četiri dana traju ulični nemiri u većim turskim gradovima?
Gradonačelnik najvećega turskoga grada, Istanbula i ključni politički suparnik turskoga predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana uhapšen je prije svoje predsjedničke kandidature za izbore 2028. i optužen za korupciju.
Sve imalo relevantnije Erdoganove političke rivale u pravilu snađe slična sudbina. Jedino po čemu ova turska priča odudara od one ruske višednevni su masovni protesti građana protiv pritvaranja Ekrema Imamoglua: uprkos najstrožoj zabrani okupljanja i više nego izvjesnoj režimskoj osveti demonstrantima te brutalnim policijskim naporima (gumenim mecima, paprenim plinovima, vodenim topovima i upotrebi suzavca), nemiri nezaustavljivo bjesne već četvrtu noć i ciklično se šire zemljom.
Uzvikujući “prava, zakon, pravda”, ljudi svih generacija u višemilionskom Istanbulu uporno prkose vladinoj zabrani okupljanja kako bi iskazali nezadovoljstvo onim što smatraju nezakonitim pritvaranjem. Mase nezadovoljnih pridružile su im se na solidarnim građanskim skupovima u Ankari i Izmiru, gdje je policija protiv naroda upotrijebila vodene topove i papreni plin (Vučićevu metodu zvučnog topa još nisu koristili). Erdogan je osudio nemire i optužio Imamogluovu oporbenu Republikansku narodnu stranku (CHP) za orkestraciju demonstracija te pokušaj remećenja mira i polarizacije turskih ljudi. Traži se zajedništvo nacije. Većina prosvjednika odbija se, međutim, i politički i stranački svrstavati te samo tvrde kako brane demokraciju.
“Ovdje sam zbog pravde i slobode. Turci takve metode političkih obračuna ne mogu prihvatiti, jer to je protiv našeg ponašanja i kulture” – izjavila je mlada stanovnica Istanbula u kamere BBC-a. Druga žena na protestima za ruku vodi svog 11-godišnjeg sina, tvrdeći kako je zabrinuta za njegovu budućnost.
“U Turskoj je iz dana u dan sve teže živjeti jer ne možemo kontrolirati svoje živote. Ne možemo na izborima birati koga želimo i lišeni smo istinske pravde” – kazala je stranim novinarima. Više je nego znakovito da se niko od demonstranata s kojima je BBC razgovarao nije htio identificirati ili pokazati svoje lice
Ekrema Imamoglua se već dugo smatra jednim od Erdoganovih najjačih političkih suparnika. On je jedina osoba koja se na stranačkoj konvenciji Republikanske narodne stranke ovu nedjelju trebala proglasiti predsjedničkim kandidatom za iduće izbore, Erdoganovim opasnim rivalom.
Erdogan je na čelu Turske gotovo jednako dugo kao i Vladimir Putin: čak posljednje 22 godine proveo je na vlasti kao premijer ili predsjednik. Međutim, zbog ograničenja mandata, ne može se ponovno kandidirati za dužnost 2028., osim ako ne promijeni ustav.
Ekrem Imamoglu je već zadao prilično muke Erdoganu i njegovoj Stranci pravde i razvoja kad ih je rutinski potukao na prošlogodišnjim općinskim izborima, osvojivši drugi uzastopni mandat u najvećem turskom gradu. Trenutno je uvjerljivo među najpopularnijim turskim političarima pa mnogi Erdoganovu akciju njegove eliminacije uz pomoć hapšenja već smatraju državnim udarom protiv sigurnoga budućeg predsjednika.
Rođen je 1970. u Akcaabatu, primorskom gradu u pokrajini Trabzon na turskoj obali Crnog mora. Imamoglu se preselio u Istanbul još kao tinejdžer, studirao biznis i zatim radio u građevinskoj industriji. Unatoč konzervativnom porijeklu njegove porodice, Imamoglu je prigrlio socijaldemokratske vrijednosti tokom svog studija.
S Erdoganom od svega dijeli jedino ljubav prema fudbalu: bivši je igrač lokalnoga Trabzonspora. Tokom svojih političkih kampanja Imamoglu je stekao široke simpatije zbog svog mekanog, autoironičnog i šaljivog pristupa politici, koji je u snažnom kontrastu s pobornicima politike čvrste ruke koji dominiraju polariziranim političkim krajolikom Turske.
Slobodna dalmacija
