Ispovijest Ukrajinca iz Hersona: ‘Čučao sam na groblju i pretvarao se da oplakujem svoju ženu. Rusi nisu imali pojma što sam zapravo radio…‘
Herson je mesecima bio pod ruskom okupacijom. Grad se tek nedavno vratio pod kontrolu Ukrajine. Dopisnik DW-a porijeklom iz Hersona opisuje kako je doživio povratak u rodni grad.
– Nisam bio u Hersonu godinu dana – počeo je svoju priču dopisnik Dojče velea.
– Sredinom novembra ukrajinska vojska se vratila u grad, a ruske snage su se povukle na drugu obalu Dnjepra. Od tada građani svakodnevno grle ukrajinske vojnike, traže autograme, stoje u redovima za vodu i humanitarnu pomoć. Uče kako se sakriti od artiljerijske vatre i pričati o životu tokom devetomjesečne okupacije.
Herson ostaje zatvoren grad, pristup je ograničen. Vojska i policija govore o “merama stabilizacije”. Novinarima i humanitarnim radnicima je dozvoljen ulazak i izlazak samo uz vojnu pratnju.
Autoput do susednog regionalnog glavnog grada Mikolajva postaje prometniji. Vide se kolone kamiona sa hranom, gorivom, agregatima za struju i humanitarnom pomoći. Put je mjestimično uništen, obilaznice vode na makadamske puteve koji su teško prohodni po zimskoj kiši. „Dragi prijatelji, kuda idete, puno je blata“, kaže starija žena u selu Kiselevka, pokazujući na zaglavljeni poštanski kamion.
Ostaci čuvenog mosta Antoniv, najvećeg u Hersonu, i dalje se protežu preko Dnjepra. Ruske trupe su se povukle preko ovog mosta krajem februara – i digle u vazduh dok su odlazile. Stariji grafit pozdravlja rusku “pobjedu”, noviji natpis vrijeđa okupatore.
Ako makar i kratko stojite nezaštićeni na otvorenom, na vas će biti pucano direktno sa druge obale rijeke. Ruski vojnici su bili stacionirani tamo u blizini grada Oleški. Ukrajinski vojnici sa obližnjeg kontrolnog punkta sakrivaju nas ispod mosta i savjetuju nam da brzo krenemo dalje.
U ZAŠTITNOM PRSLUKU U RODNOM GRADU
Stanovnici Hersona balansiraju između radosti oslobođenja i straha od nove faze rata, jer je grad sada na prvoj liniji fronta. Nisu svi stanovnici, kažu vojnici, to u potpunosti razumjeli. Ne postoji funkcionalan sistem upozorenja na vazdušni napad, nema sigurnih skloništa. Ali sada ruska vojska puca na Herson sa druge obale. Eksplozije se sve češće čuju u urbanim sredinama. Pogođeni su civilna infrastruktura, vojni i stambeni objekti. Ima mrtvih i ranjenih civila.
U međuvremenu, u Perekopskoj ulici, dvojica muškaraca skidaju veliki poster koji veliča rusku aneksiju. Rusi su te plakate zalijepili po cijelom gradu, kažu. „Imamo još najmanje sedam dana rada“, kaže jedan od njih.
Juri Savčuk pažljivo priprema dijelove plakata. Direktor je muzeja o Ukrajini za vrijeme Drugog svjetskog rata. Savčuk se vratio u Herson prvih dana nakon oslobođenja da dokumentuje i ovaj rat. „Već sam uradio 50 intervjua“, ponosno kaže ovaj istoričar.
A spremnost za razgovor je zapravo velika. Gotovo svako spremno ispriča svoju priču o otporu. Sergiy Anatolyovich, doktor u penziji, želi da mi pokaže “kuću za mučenje” koju su držali ruski okupatori. Nalazi se u nekadašnjem pritvorskom centru, jednom od mjesta gdje je ruska administracija zatvarala protivnike režima. Na ulazu stoje policajci, a istražitelji iznutra dokumentuju tragove torture. Za vrijeme okupacije odatle se ujutro čula ruska himna, a zatočenici su je bili tjerani da je pjevaju, prisjeća se prodavačica iz susjedne radnje. “Uveče su se čuli strašni krici”, kaže on. Posle oslobođenja neko je na vratima napisao “Slava Ukrajini i njenim oružanim snagama”.
UPOZORENJA O MINAMA U URBANOM PODRUČJU
Prije povlačenja ruska vojska je raznela mnoge kuće. Timovi za deminiranje sada rade u mnogim javnim zgradama – čak iu gradskoj biblioteci. Ovdje se nalazila ruska tajna služba SBU. Policijska stanica nije mogla biti potpuno evakuisana i zbog toga je dignuta u vazduh.
Prije povlačenja, ruska vojska je sama digla u zrak kritične infrastrukturne objekte. U Hersonu nema tekuće vode, struje. Ljudi sa kantama i flašama stoje u redovima kod privatnih bunara koji su ostali netaknuti. Mobilne komunikacije i internet se tek postepeno vraćaju. Starlink terminali su isporučeni u prvih nekoliko dana od objavljivanja.
Rusi su digli u vazduh i televizijski toranj u Hersonu. Bio je prvi okupiran kako bi spriječio prijem ukrajinske televizije. Sada Vladimir, stariji čovek u maskirnoj jakni, čuva ono što je ostalo od kule. Vladimir ima disk herniju, ali ne želi u bolnicu. “Ako ja odem”, kaže on, “ko će se pobrinuti za sve ovdje? Ovdje je vrijedna oprema, metalna. Ne želim da je neko ukrade.”
Vladimir kaže da se prije ruske invazije prijavio za teritorijalnu odbranu u predgrađu Hersona. Tada je, priča, ukrajinsku stranu obavijestio o kretanju ruskih trupa prema strateški važnom aerodromu u blizini. “Čučao sam na groblju i pretvarao se da žalim za svojom ženom”, kaže on. “Sve sam snimio i proslijedio našim ukrajinskim izviđačima. Rekao sam da su u radnji dva ventilatora i pet konzervi mesa. To je bila naša tajna šifra za helikoptere i transportere”, kaže on.
