Analiza / Zašto je Iran ciljao na što manji broj žrtava u napadu na američke baze?
Današnji iranski napad na američke zračne baze u Iraku s jedne je strane možda najhrabriji napad te zemlje na SAD u zadnja četiri desetljeća, ali s druge je strane očito da nije imao za cilj likvidaciju velikog broja američkih vojnika.
{module Oglas 2019 – U članku 1}
Naime, iranski lideri su znali da će tako rano ujutro većina trupa biti u krevetu te je takvo tempiranje raketnog napada automatski minimiziralo broj ubijenog ili ranjenog osoblja koje se nalazilo na širem području baze.
Ovakvi raketni napadi nemaju smisla ako je Teheran imao za cilj nauditi što većem broju američkih trupa i više su poslužili kao poruka iranskog vrhovnog vođe Alija Hamneija da će na napad odgovoriti napadom.
{module Oglas 2019 – U članku 0}
S obzirom na to da je SAD u vojnom smislu jači od Irana, mnogi su se zapitali je li ovakva demonstracija iranske vojne moći samo puka predstava, piše CNN.
Ali, ovakva reakcija Irana na ubistvo Sulejmanija mogla bi imati tri objašnjenja: kriva procjena, pokušaj obustave sukoba i vojna taktika.
U slučaju krive procjene, Hamnei je krivo ocijenio sposobnost svoje vojske i precijenio učinkovitost udara. Ali, takva bi pogrešna računica bila iznenađujuća s obzirom na njegovo sudjelovanje u iranskim vojnim poslovima i poznavanje tog područja.
Drugo objašnjenje je pokušaj obustave sukoba, odnosno izbjegavanje oštre reakcije. Takav potez bi imao smisla jer ni jednoj ni drugoj strani ne odgovara uplitanje u dugotrajan sukob. Iran se bori sa slabim ekonomskim i unutarnjim nemirima, a Trump cilja na reizbor.
{module Oglas 2019 – U članku 2}
Iran je današnjim raketiranjem glasno i javno odgovorio na ubistvo glavnog generala zemlje. Njegovi saveznici mogu iz toga iščitati hrabrost, pa čak i povjerovati lažnim iranskim tvrdnjama o broju američkih žrtava. Možda je ovaj napad u noćnim satima s malim brojem raketa poslužio kao neka vrsta umjerenog odgovara koji objema stranama pruža mogućnost povlačenja.
Treća mogućnost je da Iran želi uljuljkati SAD u lažan osjećaj sigurnosti, šaljući poruke o vojnoj nemoći i neorganiziranosti Irana dok se iza kulisa planira mnogo strahovitiji napad. Moguće je čak da su Iranci dopustili da se SAD pripremi za ovaj napad. Ured iračkog premijera saopćio je da ga je Teheran obavijestio o raketiranju neposredno prije samog napada, a teško je za povjerovati da ta informacija nije ubrzo stigla do Sjedinjenih Država.
Čak i ako se radi o obostranom povlačenju iz dugotrajnog sukoba, nema razloga za pravo veselje. Da, obje su strane u tom slučaju svjesno odustale od dugog i neurednog rata. Ali istovremeno su povukle poteze u smislu otvorenog sukoba koji su nam prije sedam dana bili nezamislivi, a to nije dobra vijest. (Radio Sarajevo)
