Žena iz Srbije iskreno o životu u Njemačkoj: “Lažima vas namame, upadnete u dugove i ostanete zarobljeni u sistemu”
Na društvenim mrežama sve češće se pojavljuju ispovijesti ljudi iz dijaspore koji ruše mit o „boljem životu“ na Zapadu. Jedna od njih je i Ela, žena sa Balkana koja već godinama živi u Njemačkoj, a svojim iskrenim videom izazvala je pravu buru reakcija.
Ela, poznata na TikToku pod imenom @ela_irme, otvoreno je govorila o stvarnosti koja se često prešućuje – o dugovima, iscrpljujućem radu i osjećaju zarobljenosti u sistemu iz kojeg nema izlaza.
“Ovde su ljudi kad dođu namamljeni i prevareni. Vide one koji se kući vraćaju u jakim autima, s parama, i pomisle da im je život bajka. A zapravo, čim se vrate u Njemačku, nastavljaju svoj jadni život”, započela je Ela.
Prema njenim riječima, mnogi koji dolaze u Njemačku ne shvataju koliko su krediti, rate i troškovi života teški teret koji guši svakodnevicu.
“Upadneš u dugove, uzmeš kredit za auto, za stan, pa i za obične račune. I onda više ne možeš ni da dišeš. Moraš ostati ovdje jer te sistem drži zarobljenog.”
U svom emotivnom obraćanju, Ela je progovorila i o djeci, koja su često razlog zbog kojeg mnogi roditelji ostaju u Njemačkoj.
“Kažu – zbog djece, zbog škole. A ja kažem – ni škola nije bolja! Ovde se djeca samo više otuđuju, sve je hladno i bez emocija.”
Njen video je za kratko vrijeme postao viralan, izazvavši lavinu komentara. Dok su jedni tvrdili da Ela pretjeruje i da „u Njemačkoj žive bolje nego ikad“, drugi su potvrdili svaku njenu riječ.
Jedna korisnica je napisala:
“Asocijalnost teška, empatija nula, depresija strašna. Većina nas razmišlja kako i kuda dalje.”
Drugi su poručili:
“Živa istina! Ljudi ne znaju dok sami ne dođu. Ja se nisam nasmijao pola godine.”
Bez obzira na podijeljena mišljenja, Elina poruka odjeknula je snažno – život u inostranstvu nije uvijek bajka. Iza slika luksuznih auta i putovanja često se kriju umor, krediti i nostalgija za domom.
Pogledajte video ispod teksta.
@ela_irme
♬ original sound – ❤️ŽENA-ZMAJ❤️
Sa ovih prostora ljudi su uvek odlazili “trbuhom za kruhom” , posebno iz Makedonije i Dalmacije jer su to bili najsiromašniji krajevi, koji nisu mogli da obezbede dostojan život. Od tada, postoji jedna makedonska narodna pesma koja kaže da je, “Svaka tudja zemlja tuga je golema”. Ova gospodja je lepo opisala “sreću” gastarbajtera. Svakodnevna bitka, “mišolovka” iz koje se teško izlazi. Totalno otudjenje, gde ti i najrodjeniji, čak i deca, postaju stranci. Kada se to shvati obično je kasno. Ništa se ne može ispraviti. Čak i oni koji se vrate u rodni kraj, sanjajući da će naći one ljude i ono vreme kada su otišli. Ti ljudi su pomrli, vreme se promenilo. Tek tu postaju stranci. Za mene je odlazak uvek bio put ka nestanku. Prema tome, ne zavidite “gastarbajterima” na “belim mečkama”, i “rasipništvu” koje pokazuju ono kratko vreme kada posećuju svoj stari kraj. Tuga je to i nesreća golema.
Posrana smrdljiva nacistička nemačka. Ima Boga sve zlomšzo su sejali im se vratilo. Sami sebe jedu, propadaju psine