Tutinac Sead Sadiković opisao apsurd u Njemačkoj: Hafiz Vejselović iz Tutina u centru „smećarske afere“, kazna 2.500 eura

U jednoj zgradi u Njemačkoj, u kojoj zajedno žive Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Albanci, Turci i jedna starija Njemica koja zna samo dvije balkanske riječi – „dobar dan“ i „rakija“, izbio je pravi međunarodni incident zbog – smeća.

Kako je opisao Tutinac Sead Sadiković u svojoj duhovitoj objavi na Facebooku, njegov sugrađanin Hafiz Vejselović i komšije iz svih dijelova bivše Jugoslavije završili su pred sudom zbog kazne od 2.500 eura. Razlog: neko je ubacio plastičnu bocu u pogrešnu kantu.

„Sastanak stanara kao sjednica Ujedinjenih nacija“

• „Živi moj brat Hafiz u zgradi u kojoj ima svega – od Bosanaca i Srba, do Turaka, Hrvata, Albanaca i jedne bake Njemice koja zna reći ‘dobar dan’ i ‘rakija’. Sve bi bilo idealno da nismo dobili kaznu od 2.500 eura zbog pogrešnog odvajanja smeća. Da, dobro čitate – dvije i po hiljade, jer je neko ubacio plastičnu bocu u bio kantu. I sad, naravno, niko nije kriv“, napisao je Sadiković.

Sastanak stanara, kako opisuje, podsjećao je na sjednicu Ujedinjenih nacija.

• „Svako priča na svom jeziku, svi se slažu da je sistem nepravedan, ali niko ne zna gdje ide staklo od ajvara. Jedan Turčin tvrdi da je plastika isto što i papir ‘ako je tanka’, jedan naš čovjek kaže da ‘smeće nema naciju’, a komšija iz Srbije objašnjava da je to ‘njihova taktika da nas oderu’.“

Gazda zgrade donio je objašnjenje boja kanti – Gelb, Braun, Blau – ali su stanari to, kaže, shvatili kao kviz bez pobjednika. Kad je stiglo pismo o ročištu, niko nije htio da plati kaznu.

• „U tom trenutku sam osjetio onu poznatu balkansku paniku: ‘Ma nisam ja, nego komšija na drugom spratu’. A komšija s trećeg odmah kaže: ‘To su sigurno ovi novi iz Bosne, oni još ne znaju sistem.’“

Jedan Hrvat je čak iznio fotografiju svoje kese kao dokaz da je „diplomirao ekologiju“, Turčin je predložio da se kazna podijeli na sve, Bošnjak je odlučno rekao: „Neću ja da plaćam tuđe plastike“, a starija Njemica uzdahnula: „In Deutschland gibt es Ordnung“ — na što su svi u glas odgovorili: „Znaaamo!“

Stanari sada drže kese u stanovima po tri dana jer niko više ne zna gdje šta ide.

• „Sinoć sam gledao u praznu čašu od jogurta i guglao: ide li jogurt čaša u žutu ili plavu kantu ako ima poklopac od aluminijuma? Nikad nisam osjećao toliku egzistencijalnu krizu zbog plastike“, piše Sadiković.

Niko se, međutim, i dalje ne usuđuje priznati. Svi se zaklinju „u djecu, pasulj i Allaha“ da nisu oni.

• „Sutra idemo na sud, i iskreno, ne znamo šta da kažemo. Ako pitaju ko je bacio pogrešno smeće, vjerovatno ćemo svi reći: ‘Nismo sigurni, ali vjerujemo da nije niko iz naše porodice.’ Neko će, možda, pokušati objasniti sudiji da kod nas kući sve ide u istu kantu i da nam je to u krvi. Ali eto — sad nam je u krvi i kazna.“

Sadiković dodaje da se nada da će im sud bar pomoći da konačno nauče gdje ide plastika, a gdje papir. „Ako ništa drugo, bar ćemo naučiti da u Njemačkoj i smeće ima zakon.“

A kod nas u Sandžaku…

U duhu ironije, Sadiković zaključuje poređenjem s rodnim krajem:

• „A kod nas u Sandžaku se isto smeće razvrstava – plastika i koža od kurbana idu u šumu, gume, kreveta i frižideri u rijeku, a građevinski materijal i stiropor na prvu livadu. Kante i šerpe završavaju u rijeku dok preradjeno ulje koristimo za grijanje zimi.“ CIjelu fb objavuSeada Sadikovića procitajte ispod teksta.

Preuzmite android aplikaciju Sandzaklive portala