Svjetska metropola na dohvat ruke: Zašto je Beč omiljeni grad za sve Balkance

Legenda koja se kod nas zna ispičati govori kako je u Beču tadašnji mostarski gradonačelnik Mujaga Komadina od samog cara znao bit upitan koliko vrijedi velika metropola, a da je on lakonski odgovorio da Beč vrijedi kao jedna dobra kiša kad u pravo vrijeme ljeti padne u Hercegovini. Kad odgajani u tom duhu nekad kasnije dođete u Beč tu legendu doživljavate kao dobar vic, liskaluk ili predizbornu doskočicu kojom je neki naš političar želio zadobiti povjerenje mase.

Beč izgleda tako impozantno, slavodobitno i moćno da ga je neumjesno porediti s bilo čim našim. Njegove palače, dvorci, trgovi, ulice na svakom koraku svjedoče o veličini i globalnom, historijskom značaju nekad glavnog grada Svetog rimskog carstva, Austrijskog carstva i Austro-ugarske monarhije. Frustrirajuće zna biti šetati Bečom, a željeti fotografisati sve ono što vam upadne u oko. Na svakom koraku je nešto što bi u nekoj našoj sredini bilo u rubrici “ovo nigdje na svijetu nema”.
{module Oglas 2019 – U članku 0}
Beč je organizovan u 23 bezirka, a svakom putniku namjerniku obaveza je obići bar prvi, onaj stari i centralni, koji izgledao kao najveći muzej na svijetu. Nezaobilazna je katedrala na Stephansplatzu, okolne ulice načičkane luksuznim trgovinama i gostionicama. Poseban je užitak u čuvenoj Graben ulici listati Kurier i piti kafu u službenoj trgovini Julius Meinl.

Odmah iza ćoška počinje kompleks Hofburg, nekad imperijalna palača i sjedište kraljeva i careva, a danas predsjednika Austrije. Predsjednik koristi tek mali dio, a većina objekata su muzeji i galerije.

Dalje na sve strane svijeta redaju se ulice i trgovi ovog impozantnog grada u kojem su stvarali Beethoven i Mozart, kojim je šetao i naš Mujaga, kao i stotine hiljada “naših” koji su došli posljednjih desetljeća u grad koji je nekad vladao zvanično, a danas ekonomskim polugama upravlja balkanskim zemljama.

Naši se grupišu u 15. i 16. bezirku. Kažu da je to mala Juga, da je službeni jezik BHS, a buregdžinice i ćevabdžinice niču brže od mcdonaldsa i burger kingova u drugim dijelovima grada. Tamo vodi metro linija U6, najprometnija i najbučnija od svih bečkih.

Metro je sjajan i nezaobilazan za obilazak ove skoro dvomilijunske metropole. Sedmična karta košta 17,10 eura i ako imate šire poglede i ciljeve od šopinga u Mariahilfer Straße, najbolja je investicija.
{module Oglas 2019 – U članku 2}
Podzemnom željeznicom sve je na dohvat ruke, tako i još jedna obavezna bečka destinacija – dvorac Schönbrunn. Ljetna carska rezidencija sa svim svojim objektima, vrtovima, parkovima i labirintima je ogromna i za nju treba rezervirati cijeli jedan dan, posebno kad se zna da uz nju ide najstariji zoološki vrt u svijetu.

Bečki zoo pet puta je proglašavan najboljim evropskim. Ovdje su po prvi put okoćene neke divlje životinje začete u zoološkim vrtovima, a danas je najveća atrakcija mladunče polarnog medvjeda koje je na svijet donijela medvjedica Nora.
Mali bijeli medo pravi je hit, svaki njegov korak prete kamere, dolaze ljudi iz cijelog svijeta da ga vide, a mi smo imali sreću da ga upoznamo dok doručkuje.

Nezaobilazan je i zabavni park Prater na čijem ulazu uz okromni “točak” začuđeno primjećujete i riječ “Bosna”, vezanu za gastronomske specijalitet, ali i historijske veze.

Kad smo kod gastronomije u Beču morate probati čuvenu sniclu. Zavisno od lokacije odličnu možete dobiti za sedam eura pa sve do 20. Mi ćemo vam preporučiti onu u Neubaugasse ulici koja kvalitetom i cijenom zadovoljava sve kriterije.

Beč je toliko velik i sadržajan da potragu za najboljom šniclom ili saher tortom treba ići dalje od turističkih vodiča i ustaljenih adresa, upoznavati grad kroz njegove najbolje strane. Ovdje možete probati sjajnu riječnu ribu, ali i jela u kojima vam serviraju kus kus sa šipkom. Šipka imate i u odličnom soku sa grožđem i zovom, a zove pak u raznim varijantama i uvijek odlično. Zova i šipak u Beču na nekog ko dolazi iz njihove postojbine krajnji je dokaz da je bolje znati nego imati.

Bar dvije stotine hiljada Bečlija po govoru prepoznat ćete na ulici, a ogroman broj je studenata u ovom najvećem univerzitetskom gradu na njemačkom govornom području. Dok pijete kafu pored nevjerovatne biblioteke Ekonomskog univerziteta koju je projektovala čuvena Zaha Hadid sugerirat će vam da napišete kako je najveći zločin da naša zemlja nije obnovila stoljetni sporazum s Bečom o besplatnom školovanju naših građana.

Svi odlasci su tužni, a bečki je lakši nego drugdje. Čekirati avionsku kartu i predati kofere možete u centru grada, u Landstraße. S te stanice vozi poseban voz (CAT) direktno do aerodroma, a karta u jednom smjeru košta 12 eura.

Beč je sjajan, taman takav da shvatite da od Mujage do danas, naši ljudi nisu imali pravi odgovor na njegova pitanja. Nekad možda samo treba gledati i uživati. (Klix)