Šokantna ispovijest Mahije Džaferović: Sin Admir nestao iz bolnice prije punih osam godina

--- Preuzmite android aplikaciju Sandzaklive portala ---

Bila je oktobarska subotnja noć, godina 2015., kada je Mahija posljednji put vidjela svog sina Admira potpuno zdravog. Poslije te subote nekoliko mjeseci će ga viđati bolesnog, a onda će on nestati iz njenog života.

Tu jesenju noć Admir je došao u posjet porodičnom domu sa rukama punim poklona, svojoj majci donio tortu, a poočimu na poklon tablet. Noć je protekla u ugodnoj porodičnoj atmosferi, ispijali su kahvu, svi su se smijali, bili veseli. Admir tada nije bio došao sam, već u pratnji svoje djevojke, koju je svojevremeno nakon osamostaljivanja od porodičnog doma bio uselio u svoj stan.

U nedelju se Mahija i njen sin Admir nisu čuli, a u ponedeljak Mahija dobija poziv iz bolnice sa kojim je obavještavaju, da je Admir u bolnici zbog povreda dobijenih padom na balkonu. Mahija se odmah uputila u bolnicu, pretpostavljajući da je ta balkonska nesreća završila sa lakšim povredama poput povrijeđene noge ili ruke. Stigavši u bolnicu u pratnji medicinske sestre odlazi do sobe svoga sina i tek u momentu kada ga nepomičnog vidi na krevetu, saznaje da joj je sin u komi. Šok za Mahiju – samo dva dana ranije, potpuno zdravi i dobro istrenirani Admir je bio u punom životnom zamahu, a sada je ležao nemoćan na bolničkom krevetu. Od tada počinje višemjesečna Mahijina borba za život njenog sina.

Admir se probudio iz kome, a njegova majka je provodila dane pored njega, ulažući svoju ljubav i trud u sinov oporavak. Bodrila ga je, pomagala mu u procesu rehabilitacije, borila se za njega – kada su svi mislili da ne može, Mahija je znala da može. Admir je brzo napredovao, počeo je samostalno da pere zube, samostalno da jede, a u bolnici su napravili precizan plan o posjetama Admiru i radu sa njim. Majka Mahija je bila uvedena u višesatni dnevni plan posjete i rada sa Admirom.

Mahija je vodila i razgovore sa svojim sinom, tako se u jednom razgovoru dotakla teme njegovog povrijeđivanja, te ga pitala o dešavanjima te noći, a odgovor koji je dobila se potpuno razlikovao od onoga što su ostali izjavljivali. Po tvrdnji sudionika, Admir je bio na balkonu, jeo čokoladu, pao i povrijedio se, te završio na bolničkom krevetu u komi, dok Mahija, nasuprot toj izjavi, tvrdi da joj je sin, na njenu zaprepaštenost, povjerio kako su ga drugi povrijedili, ujedno joj je naveo i ime osobe koja ga je napala.

U svakom slučaju, povreda je izazvala oštećenja, koja će u potpunosti promjeniti Admirov život. Mahija tvrdi da su mišljenja ljekara o sposobnosti Admira da samostalno funkcionira oprečna, te da jedan ljekar tvrdi da su mu potrebni pomoć i starateljstvo, dok su drugi mišljenja da Admir može sam obavljati dnevne zadatke.

  1. januara 2016. održan je sastanak u bolnici, a po tvrdnji Mahije, taj sastanak su iz nekog razloga htjeli obaviti bez njenog prisustva, te na izričito zahtjevanje njenog sina, pacijenta Admira, da želi na sastanku prisustvo brata Asmira i majke Mahije, dozvoljeno je da njih dvoje budu prisutni sastanku. Također, Mahija tvrdi da je tada sa drugim sinom Asmirom potpisala dokumente, koji su se odnosili na planirano otpuštanje Admira iz bolnice na dan 26.01.2016., te na njihovo obavezivanje kao odgovornih članova porodice, da će Admira redovno dovoziti na terapije i vježbe.

Dan poslije, 25. januar, Mahija je provela zajedno sa Admirom nekoliko sati uz razgovor i šetnju, da bi, kako je i planirano, narednog dana, 26. januara 2016. sa sinom Asmirom došla u bolnicu po Admira, da ga preuzmu i odvedu kući. No, tu počinje Mahijina golgota, jer Admira nije mogla više naći. Admir je jednostavno nestao iz bolnice. Mahija je pokušavala da stupi u kontakt sa njim na razne načine, ali nije uspjevala. Njegova djevojka i njena porodica su ga, po tvrdnjama majke Mahije, protivno svim dogovorima i potpisanim dokumentima odveli iz bolnice i bez obavještavanja bilo koga smjestili u drugi grad, a Mahiji je onemogućen svaki pristup sinu. Kasnije će Mahija saznati da joj je sin boravio na više mjesta, između ostalog i u stanu poznanika, samo ga nisu u tom periodu dovodili kući. Mahija je provjeravala da li je Admir u njegovom stanu, jer je imala ključeve od stana, ali Admir se nije pojavljivao. Jednom je Admir pokušao sa svog broja kontaktirati svoju majku, i to se desilo otprilike mjesec dana nakon otpuštanja iz bolnice, ali na žalost, Mahija je propustila taj dragocjeni poziv, a Admir više nije zvao.

Prolazili su dani, mjeseci, godine, a Mahijina borba da dođe do svog sina nije davala rezultata. Ožalošćena majka će od drugih saznati, da je njen sin Admir u međuvremenu oženjen za spomenutu djevojku, te da je kasnije prodat i njegov veoma vrijedan stan. I tako, od januara 2016. do danas, osam godina poslije, Mahija i dalje nema pristup svome sinu.

Dok smo razgovarali o Mahijinoj golgoti, Mahija je pokazala jedan video-snimak, koji su snimile dvije aktivistice dok su pokušavale stupiti u kontakt sa Admirom i na tom snimku je uočljiva neobična situacija. Na snimku je Admir, zreo muškarac, okružen ženama, koje prave kordon spriječavajući tako komunikaciju između Admira i aktivistica, koje ga pokušavaju osloviti. Upravo taj video-snimak je jedan od razloga zbog kojih i objavljujemo ovaj članak, jer se postavlja pitanje, zbog čega se te žene tako ponašaju ili zašto bi ikome smetao razgovor Admira sa aktivisticama za ljudska prava, te zbog čega Admir ne može sam razgovarati sa kim god želi, odnosno zbog čega takva kontrola nad Admirom, jednim zrelim muškarcem?

Naravno, nadovezuje se i pitanje zašto Admir ne može posjetiti svoje roditelje i zašto je majci zabranjen pristup Admiru već osam godina? Pored navedenog, još dosta toga ostaje nejasno. Na primjer, zaista je čudno da prije nesreće Admir obasipa svoje najbliže poklonima, a nakon nesreće i njegovog djelomičnog oporavka, te misterioznog nestanka iz bolnice, jednostavno izgubi svaki kontakt sa kompletnom porodicom – iako je upravo na njegovo lično insistiranje, majka sa drugim sinom Asmirom potpisala dokumente, sa kojim su se obavezali da će ga baš oni preuzeti iz bolnice.

Mahija je pričajući o svojoj tragediji ujedno izrazila bojazan, da bi njen sin zbog oslabljenog zdravstvenog stanja u kojem se nalazi i ovisnosti o drugim licima, koje to stanje uzrokuje, mogao biti doveden u situaciju da se distancira od svoje porodice: majke, brata, poočima, pa čak i prijatelja. Zbog čega bi on bio doveden u takvu situaciju, ostaje također nejasno.

Mahija Džaferović, unesrećena majka godinama koristi jedini instrument, koji joj je ostao na raspolaganju da skrene pažnju javnosti na svoj slučaj, a to je mirno protestiranje. Tako Mahija iz dana u dan protestira na ulicama Borasa, pozivajući vlasti i odgovorne da se umješaju u slučaj, a digla je svoj glas majka Mahija i u Geteburgu, pa i Ženevi. Njena borba se proteže i na društvene mreže – na društvenoj mreži Facebook piše o svom slučaju, a veoma je aktivna u prezentiranju svog slučaja i na mreži TikTok. Unesrećena majka se na društvenim mrežama može naći pod njenim punim imenom i prezimenom, Mahija Džaferović. Mahija je i 2022. objavila knjigu o nestanku svog sina pod nazivom: “Tragic story: My son, A. Sehovic, missing in action from Swedish hospital, from january 26. 2016 until today (2022)”

Ovim putem pozivamo Mahijinog sina Admira da nam se javi i u direktnom video-pozivu na bosanskom jeziku ispriča svoju stranu priče, koju ćemo objaviti.

Ujedno pozivamo nadležne, da istraže navode Mahije Džaferović, da joj je sin povrijeđen od strane druge osobe – jer, ukoliko bi ti navodi bili zaista tačni, onda bi bio ogroman i okrutan propust prema Admiru, jer bi on u tom slučaju bio žrtva prepuštena okolnostima koje ne djeluju u njegovom najboljem interesu, već okruženju sličnom onom u kojem je bio u trenutku zadobijanja povrede.

Također pozivamo dijasporu sa prostora bivše Jugoslavije, koja se nalazi sada na zapadu Europe, posebno u Švedskoj, da pruže podršku Mahijinom traganju za sinom Admirom i istinom o njemu.

Naše čitatelje pozivamo da ovu priču podijele.

Mahija, Bošnjakinja iz Crne Gore, udala se 80-tih u porodicu Šehovića iz Novog Pazara. Tamo rodila dva sina, a onda nakon nekoliko godina braka ostala udovica sa obavezom da sama odgaja svoje sinove, Admira i Asmira. Sreća joj se osmjehnula kada je početkom 90-tih upoznala svog drugog supruga, Edu, Bošnjaka iz Bosne sa adresom u Švedskoj, koji je i nju i njenu djecu prihvatio, te im omogućio boravak i školovanje u toj nordijskoj zemlji. Mahija i njena porodica su se veoma dobro integrirali u švedsko društvo, dostižući standard dobrostojeće građanske porodice.

Dakle, sve je teklo idilično, stasiti Admir i Asmir su se školovali, studirali, trenirali i igrali fudbal za lokalni tim, radili, a Admir je u svojoj 30-toj godini uz savjetovanje sa svojom majkom i poočimom odlučio da se osamostali i odseli iz porodičnog doma, te je kupio skupocjeni stan, u istom mjestu, blizu roditeljskog doma. Mahija je imala ključ od Admirovog stana, tako da je mogla posjetiti sina kada poželi. Ostatak priče znate!

Izvor:Bosona.net

Preuzmite android aplikaciju Sandzaklive portala Brža, modernija, preglednija...

Povezani članci

Subscribe
Obavijesti o
guest

0 Comments
Najviše glasova
Najnoviji Najstariji
Inline Feedbacks
View all comments
0
Voljeli bi čuti vaše mišljenje, molim vas komentarišitex