Pogledajte koji su najskuplji i najjeftiniji gradovi u Njemačkoj
Troškovi stanovanja su prije svega odgovorni za činjenicu da cijene života u Njemačkoj različite u zavisnosti od regiona. Područja Minhena i Frankfurta su posebno skupa za život. Gdje se može živjeti posebno povoljno?
Troškovi života u Njemačkoj značajno variraju u zavisnosti od regije u kojoj neko živi. Gdje se to može živjeti jeftino ili skupo zavisi prvenstveno od troškova stanovanja. Ako se uzme u obzir ovaj faktor, u najskupljem gradu Minhenu je stanovanje 38 posto skuplje nego u najjeftinem okrugu Vogtland u jugozapadnoj Saksoniji – pokazuju rezultati aktuelne studije njemačkog Ekonomskog instituta (IW) i Saveznog zavoda za građevinarstvo, urbana i prostorna istraživanja (BBSR).
Kada se pak izuzme cijena stanovanja, razlika u troškovima života između najskupljih i najpovoljnijih destinacija iznosi samo 6 posto.
Gdje je najskuplje, a gdje najjeftinije?
Uključujući troškove stanovanja, glavni grad Bavarske je za četvrtinu (25,1 posto) skuplji od njemačkog prosjeka, a slijede ga okrug Minhen (16,7 posto), Frankfurt na Majni (15,9) i Stuttgart (14,8). Najjeftinije mjesto za život, pokazalo je istraživanje, okrug Vogtland u Saksoniji i grad Greiz u Tiringiji, koji su 9,5 posto ispod nacionalnog prosjeka. Potom slijede gradovi Görlitz (9,4), kao i Pirmasens i Salzlandkreis u Saksoniji-Anhaltu sa 9,3 posto.
Primjera radi, Minhen je sa 21,01 eura po kvadratnom metru trenutno najskuplji grad na rang listi cijena stanarina (u novogradnji), pokazuju rezultati Istraživačko-konsultantskog instituta Empirica, objavljeni na web-stranici Statističkog zavoda Njemačke. Na drugom i trećem mjestu slijede Berlin sa 17,64 eura po kvadratnom metru i Frankfurt na Majni sa kirijom od 17,38 eura po kvadratu.
Kada se izuzmu troškovi stanovanja, Stuttgart je najskuplji za život, ali samo za 4,2 posto u odnosu na nacionalni prosjek. Iza njega su Minhen (2,1), Aschaffenburg (1,8) i Freiburg (1,6). Studija je utvrdila najniže troškove života u okrugu Leer, gdje su oni manji za 1,7 posto od prosjeka, a slijede Ostprignitz-Ruppin i Nordhausen (Tiringija) sa po 1,6 posto.
Zbog velike uloge troškova stanovanja, posebno je skupo u gusto naseljenim područjima i na njih naslonjenim regijama. Isto se odnosi i na atraktivna stambena područja, na primjer, na rubu Alpa ili oko Bodenskog jezera. Istočne savezne pokrajine su, s druge strane, obično znatno jeftinije od prosjeka, s izuzetkom Berlina i okoline.
Kada su u pitanju troškovi života, međutim, treba imati na umu da su djelomično ogromne razlike u prihodima između okruga i samostalnih gradova. Pored toga, još uvijek postoji jaz u prihodima između stanovnika na područjima nekadašnje Zapadne i Istočne Njemačke.
Zašto su razlike, ako se izuzme stanovanje, tako male?
mnogim segmentima troškova života postoje male ili skoro nikakve regionalne razlike, kako objašnjava Christoph Schröder iz IW-a. On kao primjere navodi narudžbe putem interneta, namirnice iz diskontera, odjeću iz modnih lanaca i vlastitih brendova supermarketa.
S druge strane, istraživači su otkrili veće regionalne razlike kada su u pitanju restorani i hoteli, ali i u troškovima njege ili osiguranja, kako kaže stručnjak iz IW-a Jan Wendt. Ali iznos relativno stabilnih ostalih troškova umanjuje njihov uticaj.
Prema tome, od 400 evidentiranih okruga, pokrajinnskih oblasti i gradova, većina je vrlo blizu nacionalnog prosjeka, bez uzimanja u obzir troškova stanovanja. U samo njih 60 su zabilježene razlike za više od 1 posto.
Stanovanje čini razliku mnogo većom jer ti troškovi imaju veliku težinu u izračunavanju takozvane potrošačke korpe. A razlike su pak veoma velike: u Minhenu su troškovi stanovanja 180,9 odsto u odnosu na nacionalni prosjek, više od dva i po puta veći nego u okrugu Vogtland (68 posto). To se shodno tome odražava i na brojke.
Kakav zaključak izvode autori studije?
“Život mora ostati plativ, bez obzira o kom dijelu Njemačke je riječ”, kaže autor studije IW-a Christoph Schröder. “Država pokriva troškove stanovanja onima kojima je potrebna pomoć, što rasterećuje na pravim mjestima i dovodi do snažne regionalizacije transfernih plaćanja.” Međutim, rezultati su takođe pokazali da regionalna politika još uvijek mora uraditi neke stvari.
Budući da su visoki troškovi stanovanja toliki teret za stanovnike velikih gradova, bilo bi korisno preusmjeriti potražnju na okolna područja, na primjer kroz bolju infrastrukturu, smatra on. Da bi se na mjestima gdje nedostaje stanova, gradilo više i jeftinije trebalo bi olakšati novogradnju i planiranje građevinskog zemljišta, savjetuju stručnjaci. To zahtijeva rasterećenje kada su u pitanju birokratija i građevinski propisi.
