Naši ljudi upozoravaju sve koji žele u Njemačku: Bez ovoliko novca nemojte ni pomišljati na odlazak

U posljednjih nekoliko godina iz Njemačke se u zemlje bivše Jugoslavije vratilo oko 100.000 ljudi. Prošla su vremena kada se radom u toj zemlji mogla osigurati kuća na tri kata i solidan život za barem dvije generacije. Iz dana u dan iz Njemačke dolaze vijesti o bankrotima nekoć velikih tvrtki kojima je zavidio cijeli svijet.
Stoga ne čude objave na društvenim mrežama u kojima se ljudi žale na sustav. “Evo da vam kažem iz vlastitog iskustva – živio sam i radio sedam godina u Njemačkoj. To je država bez duše i bez osjećaja; sve funkcionira kao hladan sustav. Moraš imati ozbiljnu sreću, kao što sam je ja imao, da dobiješ gradski stan ili stan preko agencije.
Plaćao sam topli stan (Warmmiete) 650 eura za dvije spavaće sobe. Njemačka se isplati onima koji imaju dobro obrazovanje, jak zanat ili fakultet. Za slabije plaćene poslove tamo nema pomaka – takvi poslovi te drže na mjestu i ne dopuštaju napredak”, započeo je svoju priču korisnik Heavy_Breadfruit_156.
Stalna poskupljenja
“Društveni život je slab. Ljudi su zatvoreni, povučeni i opterećeni brigom kako preživjeti u vremenu stalnih poskupljenja. Znam mnogo naših ljudi koji plaćaju stanarinu između 1.100 i 1.600 eura, uz dobre plaće od oko 3.500 eura. Ipak, ni takva plaća često nije dovoljna jer iz godine u godinu rastu sva osiguranja i ostali životni troškovi. Njemačka nije samo stan i hrana.
Tu su i obavezna osiguranja za auto, servisi, gume, osiguranje od odgovornosti, osiguranje u slučaju gubitka posla kako bi se očuvala primanja, internet, mobitel, kao i školovanje djece. Uz dječji doplatak roditelji često moraju izdvajati još gotovo isti iznos za školski materijal i dodatne troškove. I za kraj: da bi ušao u stan, treba ti od 7.000 do 10.000 € za polog (tri mjeseca), stanarinu i neki namještaj”, napisao je.
Ipak, mnogi se ne slažu s njim i navode kako radišan čovjek u Njemačkoj može ostvariti svoje snove, a sustav će mu na svakom koraku pomoći.
Zakonski minimalac
“Počni s najnormalnijim poslom: na aerodromu, u fabrici, kod električara, vodoinstalatera – plaća ti je zakonski minimalac. Nema vamo-tamo, malo na ruke, ovo-ono. Bruto, recimo, 3.000 €, neto samcu bez djece 1.600 – 1.800 €, ovisi o državi. Plaća ti legne 28., prekovremeni sati ti se pišu pa dobiješ slobodno ili ti se isplate. Svake godine ideš na razgovor o povećanju plaće, 2 – 4 %. U onome što ti se odbija su zdravstveno i uplata za mirovinu. Već nakon pet godina rada imat ćeš pravo na njemačku mirovinu od minimalca”, podijelio je korisnik Emotional-News8102 svoje iskustvo.
“Ako ostaneš u Njemačkoj, nadopunjavaju ti troškove stana i minimalac za život, što je već sada oko 500 – 600 €, a povećava se dok ne dođeš u mirovinu. Plaćeni godišnji od 20 – 30 dana. Ako radiš vikendom, praznicima ili poslije 22 sata, dobiješ veću satnicu.
S tri platne liste već možeš uzeti mali kredit za perilicu ili namještaj, koji te stoji 20 – 50 € mjesečno, da možeš komotno živjeti u svom stanu. Postoje gradski ili socijalni stanovi (koji znaju biti dobri i puno jeftiniji).
Da će te stanodavac gušiti ili gnjaviti – neće biti. Plaća ti legne 28., ti odmah platiš njemu stanarinu i on je sretan. Imaš auto i osiguranje – razbije ti se šajba, oni ti plate, a ti samo 150 € (vrijedi za polukasko). Struje u stanu ti nikad neće nedostajati. Ako ti vikendom nema grijanja, stanodavac zove čovjeka, plati ga i u najboljem slučaju popravi za jedan dan.
Ti nemaš troškova. Ako danas odeš u Njemačku, kupiš auto i za pet dana ga opet prodaš za 200 € više. Jednostavno veće tržište, više ljudi. Slobodno vrijeme: terme na svakom čošku, kuglane, nogomet, trčanje kroz šumu, asfaltirani putevi kroz polja, čistoća, urednost u svakom pogledu. Policija ti pomaže. A što se tiče papira od općine – ne treba ti nijedan papir od njih kad jednom sve riješiš.
E sad, ako imaš u dole svoj stan, svoju kuću i radiš za sebe, možeš zaraditi. A za nekih 800 – 1.100 € normalan posao u dućanu ili skladištu i plaćati najam neke rupe dok gazda kupuje vilu – ne kuću, jebiga – a ne auto, i to od svega troje, to nema veze ni s čim.
I njemački gazda ima kuću s bazenom, ali samo jednu. Možda ima kupljene stanove koje iznajmljuje i daje svojim radnicima. Nove mašine, uredne plaće i poštovanje te kao najobičnijeg radnika. I imaš svoja prava, a nisi rob.”























