UŽAS! Adnana amidža godinama držao u golubinjaku, hranio ga samo suhim hljebom i vodom

--- Preuzmite android aplikaciju Sandzaklive portala ---

Slučaj dvanaestogodišnjeg Adnana iz ankarskog kvarta Altındag potresao je cijelu Tursku i otvorio bolno pitanje – kako je moguće da institucije godinama nisu primijetile dijete koje živi u neljudskim uslovima?

Na društvenim mrežama proširili su se snimci koje je objavio Jasin Ojanik, predsjednik udruženja Ankara Abisi. Upravo njegovo obraćanje javnosti razotkrilo je stravičnu istinu: Adnana je, nakon smrti oca i napuštanja od strane majke, vlastiti amidža zatvorio u improvizirani golubinjak, u kojem je godinama jedino preživljavao zahvaljujući suhom hljebu i vodi. Dječak, koji ne osjeća donji dio tijela i nikada nije krenuo u školu, boravio je u prostoru bez vrata i čvrstih zidova, sastavljenom od poderane cerade. Zidovi i pod bili su prekriveni ptičjim izmetom, vlagom i buđi, dok je zrak bio zagušljiv i hladan. To nije bio dom – već kavez.

Svjedoci navode da je prvi put iskreno zaplakao i nasmijao se kada ga je posjetio Ojanik, što je samo potvrdilo u kakvoj emocionalnoj i fizičkoj izolaciji je živio. Nakon što su snimci dospjeli u javnost, nadležne službe su hitno preuzele brigu o dječaku. Ipak, građani Turske s pravom se pitaju: Gdje su nadležne institucije bile sve ove godine?

O propustima je u turskom parlamentu govorila i Elif Esen, zamjenica predsjednika stranke DEVA, oštro kritikujući izostanak reakcije državnih organa:

Dijete je živjelo u golubinjaku, hranjeno suhim hljebom i vodom. Pet godina niko nije primijetio da nije krenuo u školu. Ministarstva nisu reagovala, lokalne vlasti nisu reagovale. Gdje su bile socijalne službe, policija, zdravstvo? Dijete je preživljavalo samo.“

Esen je poručila da se ne radi o pojedinačnom incidentu, već o sistemskom urušavanju sigurnosne mreže koja bi trebala štititi najranjivije. Javnost je ogorčena. Pitanje koje se danas postavlja glasnije nego ikad glasi:

  • Kako je moguće da dijete živi godinama u kavezu, a da ga niko ne vidi?

I dok se odgovorni pokušavaju opravdati, ostaje gorka spoznaja da Adnan nije jedini — da postoje i druga djeca koja žive u hladnoći, tami i tišini, neviđena od onih koji ih imaju dužnost zaštititi.

Preuzmite android aplikaciju Sandzaklive portala Brža, modernija, preglednija...

Povezani članci

9 komentara

  1. Ovako su Osmanlije ,,hranile” buduće janjičare…
    Pa im se carstvo smanjilo na veličinu jedne pozamašne smrdljive turske pičkurine.

    1. Šta očekivati od maloazijskih zveri? Oni su bili, i danas jesu, kuga za većunu civilizovanog sveta. Ko njima pruži ruku ostaće bez ruke. Ko ih prihvati kao prijatelje, neprijatelji mu nisu potrebni. Ko im okrene ledja dobiće nož u ledja. Divljaci, koji nikako da pobegnu iz srednjovekovnog mraka, u kome su, kako oni misle, doživeli prosvetljenje.

    2. Ta bolest vam traje vijekovima i ne smanjuje se, zao mi vas je. Janicari su se utrkivali da odu na obuku, dobiju stipendije, da pobegnu od crkve, gde se nije ni tusiralo a ne sta drugo.. A vi i dalje trpite tu bolest

      1. To je samo tvrdio onaj što je umro u klozetu prije par godina.
        A gore objavljeni članak samo ,,praktično doakazuje njegove tvrdnje o elitnim osmanlijskim školama za janjičare” i to bar 100 godina poslije njihovog poraza,ali još uvjek koriste iste metode obuke.
        Pitaj one ,,muhadzere” koji su odselili u bratsku po vjeri tursku da li su pišman.Posebno poslije primoranog menjanja prezimena itd. Dovoljno ti je samo da obiđeš, bajrampašu i u njemu bešusevler.

      2. A, vi, poturice ste se redovno “tuširali”?! Vama su Turci, i vera koju su na ove prostore oni dovuki, tuširali samo mozak i to do nefunkcionlnosti. Danas ste kao zombiji?! Kao leševi, koji se hrane i još uvek hodaju. Nadam se da će i tvoja deca konkurisati za slična prestižna zanimanja i otići na obuku a onda se vratiti da svojim roditeljima poseku glave. To je vrhunac i životnog sna svakog poturice, zar ne?

  2. Strašno?! Ovo je samo dokaz da ljudi mogu da budu veće zveri i od najozloglašenijih zveri.

    1. Slazem se,…al ne prokomentarisa one junake iz Visegrada-BiH,koji srecu nadjose u Cacku-Srbija,godinama zive tu a nemaju kontakt sa komsijama,samo mrznju,porodicno ludilo I sina koji velikodusno zakla oca I majku I onda presudi sebi,…nadovezujem se na tvoj pozitivni komentar da ljudi mogu biti vece zveri od najzloglasenijih zveri,a posebno se isticu Srbi iz BiH,u globalu

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *