Dječak rasplakao region! Napisao literarni rad o majci koji vas neće ostaviti ravnodušnim

Javna ustanova “Zahumlje” iz Nikšića (Crna Gora), nagradila je učesnike literarnog konkursa “Mama je glagol od glagola raditi”, organizovanog povodom 8. marta, a na koji je pristiglo blizu 400 radova učenika osnovnih škola iz Crne Gore.

Prvo mjesto u konkurenciji nižih razreda osvojio je Nenad Bojić iz JU OŠ ”Vojin Čepić” iz Kolašina koji je tokom čitanja svog rada rasplakao sve prisutne, a i predsjednika opštine Marka Kovačevića koji prilikom dodjele nagrade nije mogao da sakrije suze. Ovo je rad malenog Nenada koji je svoje emocije iskreno prenio na papir.

Jednoga dana, na času jezika i književnosti, učiteljica je saopštila da je otvoren konkurs za dječiji festival na temu “Mama je glagol od glagola raditi”. Također, saopštila je i to da možemo napisati poetski ili prozni tekst i učestvovati na istom. Zamislio sam se na tren i zapitao “A šta ja da pišem?” Jedino su ostala sjećanja… Sjećanja na majku koja je meni bila najdraža riječ i najdraži glagol. Volio sam kada me zagrli, pomiluje i poljubi. Volio sam kada mi napravi omiljeni kolač, volio sam kada mi spremi omiljeno jelo. Volio sam…Bio sam sretan dok nas je, nas petoro, pazila i brinula o nama.

Možda joj nije bilo lako, ali ona to nije pokazivala. Uvijek nas je dočekivala sa njenim, za mene, najljepšim osmijehom. O, kako sam samo bio sretan! Sjetio sam se i naših rođendana . Uvijek bi nam napravila kolač, makar i najobičniji, jer živjeli smo na selu i nije uvijek bilo potrebnog materijala, a ni novca da se kupi. Bez obzira na sve to, bio sam sretan. Mama, otac i mi…Život mi je bio kao bajka, a onda…Onda sam se jednog jutra probudio i rekli su mi da majka nije više tu. Moj omiljeni glagol je prestao da “vrši radnju”. Mama je odlučila da ne bude više sa nama, da ne bude više izvor moje sreće i sigurnosti. Odlučila je da mi bude samo sjećanje, a ne “omiljeni glagol“. Nisam želio, a ni mogao da povjerujem u sve ovo.

Danima sam se nadao da je to samo nešto što će proći. Činilo mi se često da je čujem kako dolazi i smije se. Činilo mi se da me zove onako kako mi je uvijek tepala – Nešo! Sanjao sam je često. Ali… Na kraju su ostala samo sjećanja kao i vječito pitanje “Zašto?” Zar je toliko bilo teško vršiti sve ove radnje i biti nečiji omiljeni glagol…? Zar je toliko bilo teško…? – napisao je maleni Nenad u svom radu koji mu je donio nagradu.

Inače, on je učenik trećeg razreda Osnovne škole “Vojin Čepić“ iz Dragovića Polja kod Kolašina, a njegova mentorka je Darka Bošković, profesorica razredne nastave.

Drugo mjesto na ovom takmičenju osvojila je Milica Janjušević iz JU OŠ “Radoje Čizmović” Nikšić a treće mjesto su podijelili Svetlana Grdinić JU OŠ “Bogdan Kotlica” iz Boana i Luka Škopelja iz JU OŠ “Kekec” Sutomore.

(RINA)