Poznati skiper otkriva: Matej nije imao šanse da preživi
Poznati skiper i licencirani spasilac Danko Pljevaljčić otkrio je do sada nepoznate detalje o tome kako se tijelo ponaša u vodi, koliko je presudna spremnost i vještina plivanja, kao i da li je Matej Periš imao šanse da preživi.
Da podsjetimo Matej Periš nestao je u Beogradu u noći između 30. i 31. decembra kada je istrčao iz kluba Gotik u kom je bio sa drugovima. Potraga za Perišem koja je trajala 139 dana, nažalost, ima tragičan epilog, a tijelo je pronađeno u Dunavu u srijedu, a 21. maja je sahranjen u rodnom Splitu.
Prvih dana Matejevog nestanka oglašavao se njegov otac, koji je govorio da je Matej trenirao vaterpolo, te da je nemoguće da se utopio. Da li to što je Periš bio vrsan plivač ima ikakvog značaja u ekstremno hladnoj vodi stručnjak za brze rijeke i hladnu vodu, skiper Danko Pljevaljčić je objasnio za Kurir.rs.
– Dužina boravka u hladnoj vodi zavisi od fizičke spremnosti čovjeka i od toga koliko je navikao da svoje tijelo izlaže ekstremnim uslovima. Postoje ljudi koji se tuširaju hladnom vodom i njihovo tijelo je spremnije na niske temperature od onih koji to ne praktikuju. Tu se ishod ne razlikuje – kraj im je potpuno isti, razlikuje se samo dužina boravka, oni mogu duže da izdrže u vodi prije nego što tijelo počne da se bori protiv toga. Bez adekvatne opreme – svako je u vodi te temperature osuđen na smrt.
Ledena Sava
Da je plivao u moru, teško da bi ishod bio ovakav, kada je temperatura vode veća, tijelo ne stvara takav odgovor. Kada se umori, u toplijoj vodi može i da odmori, pa da nastavi da pliva, u ovom slučaju, sekunde su u pitanju. Nebitno je koliko si dobar plivač, čak i kada ti se čini da bi mogao nešto tako da preplivaš – ne možeš. Kada uđeš tako hladnu vodu u prvom minutu te “udara” adrenalin, još ako si pio alkohol – ti i ne osetiš to, već u drugom minutu kreće problem!
Tada se već znatno smanjuje fizička sposobnost, dolaziš u fazu da više ne možeš da se vratiš do obale, ne veruješ šta ti se dešava, jer nisi u stanju da plivaš. Već nakon pet minuta sva krv iz ruku i nogu povlači se u unutrašnje organe, kako bi ih zaštitilo od hladnoće – objašnjava Pljevaljčić.
Što se tiče Mateja Periša, njegova sudbina nakon skoka u ledenu Savu nije mogla biti drugačija, naglašava Pljevaljčić.
– Matej Periš nije imao nikakve šanse da preživi, bez obzira na njegovu fizičku spremnost i umijeće, bez obzira na to što je odrastao na moru, trenirao vaterpolo i bio vrsan plivač. Kao što sam i rekao, u prvom minutu skočio mu je adrenalin, došao je donekle, a nakon toga drastično mu je opala sposobnost. Nije mogao ni da proba da pluta, tijelo se već ukočilo, bio je, vjerovatno, svjestan toga što mu se dešava, a praktično paralisan, jer su ruke i noge ostale bez krvi. To je kao da si invalid, kao biljka, svega si svjestan, ali ne možeš da reaguješ.
Voda povuče na dno
Nakon toga slijedi utapanje. Voda te povuče na dno, onaj dio tijela koji se savija, to je prednji dio, obično je ka vodi. To, kada će voda izbaciti tijelo zavisi samo od temperature vode. Ako je hladno – tijelo se sporije raspada, a ako je topla voda – tijelo se raspada znatno brže, iako voda čuva spoljašnjost, unutrašnji organi istruhle. Kada se tijelo napuni gasovima od truhljenja, ono kreće na površinu, to se desilo i sada. Jedino što je, možda, moglo da mu pomogne, je to zaštitno neoprensko odijelo, od tri ili pet milimetara, to bi mu održalo temperaturu i sačuvalo energiju da dopliva do obale, međutim, situacija nije bila takva – kaže Pljevaljčić.
Tijelo Mateja Periša ispraćeno je u petak iz crkve Svetog Ante u Beogradu za Split, gdje je sahranjen, saopštila je Beogradska nadbiskupija.
