Otac curice ubijene u beogradskoj školi: Svako jutro, i to, budio sam je poljupcima
Prošlo je točno 5 mjeseci od masovnog ubojstva koje je počinio trinaestogodišnji K.K., koji je u toj beogradskoj školi iz vatrenog oružja ubio devetero svojih vršnjaka i školskog čuvara, a ranio još pet učenika i profesoricu.
U HRT-ovoj emisiji Labirint gostovali su roditelji jedanaestogodišnje Ane Božović koja je ubijena u masakru u beogradskoj osnovnoj školi Vladimir Ribnikar.
Majka Ninela Radičević rekla je kako roditelji misle da je škola sigurno mjesto.
“Poslala sam dijete u školu. I vi nekako uvijek mislite da je škola sigurno mjesto. Onog trenutka kada dijete uđe u školu ti kažeš – dobro, sad je sigurno”, govori majka.
Anin otac Ivan Božović prisjetio se tog jutra kada je posljednji put svoju djevojčicu zagrlio, poljubio i ispratio u školu.
Ana u suknji koju je kupila u Solunu i prsluku koji je obukla jer je on to tražio – to je posljednja njezina slika koju pamti.
“Ja sam je budio pred školu, budim je poljupcima, ljubim je u čelo, obraze, nos… dok ne otvori oči, onda se okrene, zagrlimo se i tako smo se budili svako jutro, kao i to jutro. Onda je bilo glavno što će obući. Kupila je suknju u Solunu, obukla je neki prsluk, i sjećam se kako sam je poljubio dok je jurila kroz vrata. To mi je posljednja slika”, rekao je tata Ivan Božović, prenosi Index.hr.
“Svaki dan smo joj govorili koliko je volimo”
Otac ističe kako im je danas najveća utjeha što znaju da su svojoj Ani neprestano govorili koliko je vole i koliko im znači.
“Mi smo njoj govorili da je ona naš anđeo, svaki dan smo joj govorili koliko je volimo i što je naša. Širila je pozitivnu energiju, čim je ušla i s vrata pozdravljala, odmah se promijenila atmosfera u kući.
To nam pruža utjehu jer znamo da smo joj svaki dan iskazivali ljubav i podršku. Ništa joj nismo mogli odbiti, to jutro je zvala da joj donesemo novac za užinu, rekao sam da ću donijeti. Što sam mogao, nismo je za ništa mogli odbiti”, rekao je Anin otac.
“Njena soba još miriši na nju”
“Ona je tako unosila neku sreću, neku toplinu. Stalno je bila vesela, stalno se borila za neku pravdu, stalno je štitila slabije od sebe”, dodaje majka Ninela. “Njena soba još je ostala ista, nismo ništa mijenjali, kad uđem, još sve miriši na nju”, priča.
“Nama će ostati vječno pitanje zašto se ovo dogodilo i kako. Kako je dječak od 13 godina izvršio tako masovno ubojstvo. Ta njegova preciznost i hladnokrvnost vam ledi krv. Sve se dogodilo u dvije minute”, komentirala je majka.
I meni se plače