Vratila se iz Njemačke sa brilijantnom idejom za posao: ”Preporučujem to i mladima”
Iako većina ljudi u dobi od 68 godina razmišlja kako uživati u miru i odmoru, Ljiljana Dobler iz Pirota odlučila je napraviti sasvim suprotno. Nakon uspješne karijere u ugostiteljstvu u Njemačkoj, gdje je vodila više restorana, Ljiljana se vratila u domovinu i pokrenula vlastiti posao – trgovinu markiranom odjećom iz Njemačke, koju prodaje u svojoj radnji kod Zelene pijace u Pirotu.
“Odlučila sam se vratiti u Srbiju, a kako sam navikla stalno raditi, jednostavno me nije držalo mjesto. Morala sam početi iznova – otvorila sam vlastiti posao i krenula s uvozom vrhunske odjeće poznatih marki iz Njemačke”, kazala je Ljiljana.
Njezin životni put nije bio lak. Odrasla je u siromaštvu, a ni brak joj nije donio očekivanu sreću. Zbog obiteljskog nasilja odlučila je sedamdesetih godina prošlog stoljeća otići u Njemačku kako bi osigurala bolji život sebi i svojoj kćeri.
Neumorno radila
“Koja majka može ostaviti dijete i otići? Samo ona koju je muka natjerala”, prisjetila se Ljiljana. Kćer joj je prve tri godine ostala kod svekrve, a kada je sredila papire, dovela ju je u Njemačku, gdje ju je školovala i omogućila joj da završi dva privatna fakulteta. U Njemačkoj je neumorno radila, vodila kafiće još osamdesetih godina, a kasnije se i ponovno udala, ovaj put za Nijemca. “Ponovno bih se udala za njega, dobar je čovjek”, rekla je.
Opisala je i kako vidi život u Njemačkoj: “Nijemci nemaju dušu, cvijeće ne miriše, rajčica nema okus – samo rad, rad i rad…” Unatoč tome, Njemačka joj je donijela radne navike koje i danas njeguje. U domovini vidi velike poslovne mogućnosti i šalje snažnu poruku mladima:
“Srbija je pravo mjesto za biznis. Poručujem mladima da ne razmišljaju previše nego da postanu poduzetnici. Sam svoj gazda – to je najljepši osjećaj, ali zahtijeva puno rada. Nije istina da ovdje nema šanse. Mnogo sam radila i na Zapadu i vidim da Srbija ima ogroman potencijal”, poručuje Ljiljana.
Obnovila je cijelo imanje
U Krupcu, selu svog oca, obnovila je cijelo imanje i staru pekaru koju planira ponovno oživjeti, a razmišlja i o novim poslovnim pothvatima. “Naučena sam da ne stanem. Imam planove za nove projekte i unapređenje postojećih”, kaže.
Posebno ju žalosti što se nije ranije vratila i apelira na iseljenike da se vrate kući. “Ne želim svoj kapital i trud ostaviti u Njemačkoj – tamo nije sve bajno”, naglašava. Kritična je i prema mladima koji dane provode po kafićima: “Kako ne kažu – vidi ovu babu od 68 godina kako radi, pa daj i ja nešto da napravim.”
Kada putuje natrag u Njemačku, šokira se prizorima: “Ovdje kod nas kranovi posvuda, sve se gradi. Tamo ništa. Oni propadaju, a mi rastemo.” Ljiljana kaže da boluje od jedne bolesti – “ne one smrtonosne, već od čežnje za zavičajem”, no jedno je sigurno – radna disciplina koju je naučila u Njemačkoj zauvijek je ostala s njom.
Dnevno.hr
