Pešterac ostavio luksuzan život u Francuskoj, a ovdje ga dočekala najčudnija muka!

Mještani sela Doliće se već više od 7 mjeseci bore sa ogromnim problemom. Vode nema, iako je bazen započet, ali nikda nije završen do kraja. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić posjetio je prije par godina ove mještane i obećao rješenje ovog problema.

Mještani kažu da imaju informaciju da je novac pušten, ali se i dan danas odgovornost za ovaj problem prebacuje sa jednih na druge. Naša ekipa boravila je u ovom selu i uvjerila se da vode nema niti za kućnu upotrebu, ali ni za napajanje stoke, a mještani ovog sela žive od poljoprivrede.

Miralem Šabaredžović 30 godina živio je i radio u Parizu. Odlučio je da se vrati u rodni kraj i uloži u svoje selo. Sagradio je kuću, uložio ogroman novac u stočarstvo. Sada se boji da ne ostane bez stoke, jer vode nema da ih napoji.

“Ja sam prije 6 mjeseci došao ovdje, sagradio sam kuću, uložio sam u krave oko 70.000 eura, one su sada gore na kršu i nemaju da piju. Došao sam ovdje u Dolićem u svoj rodni kraj da investiram, međutim situacija je vrlo nezgodna. Sad se razmišljam šta da uradim, da prodam ove krave, jer ovako ako nastavi ja ću morati sve to da zatvaram, pokupim se i ponovo odem.

U Francuskoj sam imao dobru firmu i lijep život, međutim poslušao sam amidžiće, vratio se u rodni kraj, ali se bojim da ću morati ponovo da odem. Vidjećete da zimi ovdje vode ima na sve strane, pritisak je toliko jak to nije normalno. Zbog čega? Zato što će šteta da im se napravi, da im se cijeve zalede, ako budu zavrtali vodu. A ljeti namjerno zavrću vodu.

Zbog čega i šta ja stvarno ne znam, ali je vjerovatno neki lopovluk u pitanju. Zimi puste vodu, ima koliko hoćeš, a ljeti nema ni kapi. “, ističe Miralem Šabaredžović.

“Država nam je davala subvencije, sve moguće smo imali. Predsjednik Vučić kad je dolazio ovamo prije 5 godina obećao nam je taj vodovod. On je, kao što mi je poznato, uplatio jedan dio te subvencije, tu stvarno neko treba da povede računa, jer ko je krivac? Šta da radimo?

Moj sin i ja imamo 40 grla, što junica, što krava, ne znamo šta da radimo. Prinuđeni smo stoku na pijacu da tjeramo da prodamo. Ko je krivac ne znamo, neka to provjere nadležni. Mi stvarno ovako ne možemo dalje. Po jedno 5-6 cisterni dotjeraju. Elvir Turković ima 300 ovaca, ne može ni njemu da bude samom, a šta ćemo mi drugi da radimo?”, kaže Muriz Šabaredžović.

“Gdje su pare koje je država dala da se ovaj problem riješi? Da li se tu traži još para, ili se tu krade? Oni traže od nas da riješimo taj vodovod, a gdje su pare koje su za to date? Dajte da se nađu te pare. Da znamo šta je urađeno, da znamo.

Ako treba da nas neko iseli odavde, onda neka nam to kaže. Ovdje je 76 domaćinstava, ima preko 5000 ovaca i preko 1500 krava, mi imamo porodice, od toga živimo. Ili da odavde idemo ili da nam se pomogne”, ističe Adil Fakić.

“Bez vode smo non-stop. Tjeramo cisternama vodu, mučimo se. Dokle će ovo ovako ja stvarno ne znam. Ovo je neizdržljivo. Bunar je presušio, evo sami vidite da nema ništa. Nemam gdje da napojim stoku noćas”, kaže Mirzet Turković.

Dok čekaju da nadležni pronađu rješenje i razjasne gdje je završio novac namijenjen za vodovod, mještani Dolića svakodnevno preživljavaju borbu za osnovnu životnu potrebu. Njihova poruka je jasna: bez vode nema ni života, ni ostanka u rodnom selu. Ukoliko ne uslijedi brza reakcija nadležnih najavili su radikalnije mjere.

Sana

Preuzmite android aplikaciju Sandzaklive portala