Ekskluzivni planinski delikates – ”Najukusniji sjenički sir niko ne može da napravi kao mi u Sjenici”
Sjeničanka Slađana Rakonjac poznata je po proizvodnji najukusnijeg sira. Ova, kako sebe naziva, planinka posvetila je 30 godina života proizvodnji sjeničkog sira.
“Sada je na selu isto kao i u gradu. Imamo sve, mašine, kuće, okućnice – ne bih se menjala nikada”, ističe Slađana.
Njeno oduševljenje seoskim načinom života odražava se ne samo u rečima, već i u dugogodišnjoj proizvodnji sjeničkog sira, koji nosi pečat autentičnosti tog podneblja.
Sjenički sir, kako kaže, ima poseban ukus koji se ne može naći nigde osim u Sjenici. Slađana je preuzela ovu veštinu od svoje svekrve, nastavljajući je sa istom strašću i poštovanjem prema tradiciji.
“Najukusniji sjenički sir niko ne može da napravi kao mi u Sjenici. Uglavnom sir je kvalitetan. Onaj ko je kod nas kupio sir nije se pokajao, bar od kada sam ja postala planinka, pre mene je to bila svekrva. Planinka se kod nas naziva žena koja radi oko sira. Ja se time bavim evo već 32 godine, na isti način od tada do danas. Tako ću raditi dok se budem bavila proizvodnjom sira i dok budem sirila, a videćemo kako će kasnije biti”, kaže Slađana.
Interesovanje za sjenički sir je ogromno, kako među lokalcima, tako i među ljudima iz drugih gradova.
“Dolaze iz Novog Sada, zovu, pitaju”, kaže Slađana.
Iako je traženost sjeničkog sira velika, transport na veće udaljenosti nije uvek jednostavan, pa se prodajom van Sjenice bavi njen brat od tetke.
“Kada izračunaš, kupiš so, grudnjače, maju za sirenje, a trud i rad da ne računamo, to je veoma mala para bila, a sada su povećali cenu i bolje je za nas”, kaže Slađana.
Razgovarajući o finansijama, Slađana ističe da je ove godine situacija bolja, posebno od kako su povećali cenu sira. Međutim, naglašava da je redovna prodaja ključna za održavanje stabilnosti na selu.
“Opredelili smo se za život na selu, moramo da radimo, mi drugi posao nemamo”, dodaje Slađana.
Pitanje budućnosti porodičnog imanja, Slađana ostavlja otvorenim. Dok se njen mlađi sin školuje za poljoprivrednog tehničara, pitanje ostanka na selu ili odlaska u grad ostaje neizvesno.
“Borićemo se”, kaže, dok pogledom obuhvata svoje imanje i seća se svih godina posvećenosti proizvodnji sira.
Free Media
