Pešterska golgota: Sin brine o nepokretnoj majci u trošnoj kući (video)
U selu Pope, na gornjoj Pešteri, gdje zima traje duže nego bilo gdje i gdje vjetrovi zavijaju umjesto komšijskih glasova, žive majka i sin – Danica i Radan Veljović. Njihov dom, ako se tako može nazvati trošna kuća bez vode, kupatila i grijanja, godinama je mjesto tišine i borbe za goli život.
Ovih dana, njihovu skromnu svakodnevicu prekinuo je dolazak humanitarca Hida Muratovića, koji je donio novčanu pomoć, hranu i, što je najvažnije – osjećaj da nisu zaboravljeni.
Radan, koji se brine o svojoj 88-godišnjoj nepokretnoj majci Danici, živi bez ikakvih uslova. Njih dvoje dijele prostor bez vode i kupatila, a do Tutina, udaljenog pet kilometara, Radan ide pješke da kupi najosnovnije potrepštine i lijekove.
„Ustanem rano, spremim majku da može dva-tri sata biti sama, pa odem do prodavnice ili po lijekove. Vodu nemamo, kuća nam prokišnjava, ali nemam kud — borim se koliko mogu“, kaže Radan, dok pažljivo pokriva majku i zahvaljuje na pomoći koja im je stigla.
Njihov jedini izvor prihoda je majčina penzija od 20.000 dinara, od koje se, kako Radan kaže, „ni brašno, ni lijekovi ne mogu redovno kupiti“.
Humanitarac Hido Muratović, koji godinama obilazi usamljene i siromašne po Pešteri, kaže da ga posebno pogađaju ovakve sudbine.
„Dobrota je dar od Boga, a ona se ne kupuje i ne prodaje. Svaki put kada posjetimo ovakve ljude, vidimo da nisu materijalne stvari te koje znače, već osjećaj da ih se neko sjeti“, kazao je Muratović dok je starici uručivao 100 eura pomoći i neophodne namirnice.
Danica, iako teško govori, zahvalno je promrmljala: „Bog vas osrećio, sine moj, i kuću i djecu tvoju.“
Na Pešteri, Goliji i Rogozni i dalje žive stotine zaboravljenih duša – starih, bolesnih i usamljenih ljudi koji se raduju svakoj posjeti i svakoj lijepoj riječi.
Hido Muratović, koji se u narodu već odavno naziva „glasom humanosti Pešteri“, svojim prilozima pokazuje da i u svijetu punom sebičnosti, još postoje ljudi koji nose dobro u srcu.
- „Ovim ljudima ne treba mnogo – samo da znaju da nisu sami. I zato hvala svima koji mi šalju amanete i vjeruju da će svaka marka otići tamo gdje treba“, poručio je Muratović u završnici TV priloga.
