Nećemo odustati od zaštite svakog parčeta i metra vakufske imovine
Predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Srbiji muftija dr. Mevlud-ef. Dudić
Islamska zajednica je jedna, a sve drugo je bolest, smutnja, izdaja
Na početku smo nove kalendarske godine. Mnogi kažu da je prošla godina bila teška, a neki kažu ne ponovila se. Kako bi ste Vi ocijenili godinu za nama?
Muftija Dudić: „Gospodaru naš, učini da nam budućnost bude bolja od prošlosti.“ Ovo je moja dova za naredni period i želja da se nikada više ne ponovi ono kroz šta smo prošli od marta mjeseca, pa sve do danas. Uvjeren sam i čvrsto vjerujem u Allaha dž.š. da je ono najteže iza nas i da su oni šehidi koje smo dali u mjesecu junu i julu zalog kod Svevišnjeg Stvoritelja Allaha dž.š. za našu bolju budućnost. Težak je bio period od marta do septembra, a svakako i neizvjesno do danas i samo Allah dž.š. zna šta nas čeka, ali se nadamo i imamo pravo da se nadamo da dolaze bolji dani. Težak je bio period od samog proglašenja vanrednog stanja ili uvođenja policijskog sata, posebno za nas u Islamskoj zajednici, jer smo po prvi put imali priliku i bili primorani da nam džamije u dva navrata budu zatvorene. Teško je biti vjernik, hodati čaršijom i drugim gradovima slušajući ezane, a džamije bivaju zatvorene. Uradili smo ono što je trebalo da se uradi i nimalo se ne kajem, jer su ljudski životi bili najbitniji. Vjera nas na to duži i čvrsto vjerujem da smo dijelili sudbinu svih ljudi na zemaljskoj kugli i ummeta Muhammeda s.a.v.s. Naša ulema i Islamska zajednica napravila je korak kakav su napravile islamske zajednice i muslimani u čitavom svijetu. Zatvorene su bile džamije u dva navrata i mi kao Islamska zajednica sve kapacitete smo stavili na raspolaganje ovome narodu, muslimanima na prostoru Sandžaka i čitave države Srbije. Smatram da je Islamska zajednica dala značajan doprinos kroz Krizni štab koji je formiran na samom početku u saradnji sa Centrom za humanitarni rad Hajrat. Svi naši kapaciteti su bili na raspolaganju svim ljudima, tj. onima kojima smo bili najpotrebniji. Islamska zajednica je u tom periodu više pomogla nego Ministarstvo zdravlja za prethodnih 20 godina. Islamska zajednica je više uradila i pomogla Novom Pazaru i drugim sandžačkim gradovima nego svi gradovi i općine što su uradili za svoja mjesta u prethodnih 20 godina. Ponosim se time. Kada izbije požar, ako vatrogasci ne obavljaju svoj posao, morate se sami organizirati. Nažalost, bili smo prepušteni u dobroj mjeri sami sebi. Islamska zajednica sa svojim vjernicima i svojom dijasporom uključila se i u tom periodu 13.000 porodica dobilo je humanitarnu pomoć. Preko stotinu tona brašna smo podijelili. U svim mjestima gdje postoje apoteke izdvojili smo vrlo značajna sredstva i otkupili ogromnu količinu lijekova. Svi oni kojima su bili neophodni lijekovi mogli su ih besplatno uzimati. U saradnji sa CHR Hajrat za preko 80 jetima smo svakog mjeseca izdvajali i dodjeljivali sredstva. Ono što me čini sretnim jeste da smo bili primorani da budemo domaćini ljekarskoj ekipi iz Bosne i Hercegovine. Oni su dali vrlo značajan doprinos u pomoći ozdravljenju zdravstvenog sistema u Novom Pazaru i svakako ovom napaćenom narodu. U potpunosti smo se uključili i dali svoj doprinos, svakodnevno na terenu na usluzi smo bili onima kojima je naša pomoć bila neophodna i potrebna. Smatram da ovo treba da se zna i bude zabilježeno. Mi smo svakodnevne aktivnosti pribilježili i ostat će zapisano, a svako ko je jedan dinar darivao Islamskoj zajednici kao pomoć za izlječenje od COVID-19 zapisan je. Ko je sve dao, šta i odakle je došlo – zapisano je. Koristim priliku da se zahvalim svima koji su nam pomogli. Svaka zahvala i dijaspori koja je svakodnevno bila na usluzi ovome narodu. Smatram da je to njihovo pravo lice i da su i ovoga puta položili ispit i čvrsto vjerujem da će im to biti sadaka kod Svevišnjeg Stvoritelja Allaha dž.š. Ko će ako neće oni? Svakako da se u kasnim fazama i Ministarstvo zdravlja uključilo. Ono što je bilo alarmantno u samom početku jeste da je sve „gorjelo“ i da su svakodnevno ljudi umirali. Pokušavali su da umanje broj umrlih, ali mi smo na osnovu dženaza znali tačan broj. Bio je to težak period i teška godina je iza nas, ali hvala Svevišnjem Stvoritelju Allahu dž.š. obrazovni sistem je funkcionirao dobro. U ovom drugom dijelu od septembra mjeseca nismo imali izgubljenih dana kada je u pitanju Medresa i Fakultet za islamske studije. Medresa je uspješno okončala prvi ciklus. Islamski fakultet završava uskoro prvi semestar. U toj teškoj godini Islamska zajednica zabilježila je rast na svim nivoima. Kada su u pitanju ramazanske aktivnosti, iako su džamije bile zatvorene, bile su na visokom nivou. Prikupljanje zekata i sadekatu-l-fitra bilo je uspješnije nego prethodnih godina, kurbanska akcija također. Ove godine po prvi put nismo imali hadž. Tako je bilo u čitavom svijetu i nadamo se da se to više nikada neće desiti. Mi ćemo se pridržavati uputstava nadležnih organa i struke te sam ubijeđen da hadž više neće nikada biti upitan kako je to bilo prethodne godine. Na svim nivoima Allah dž.š. nam je dao ogroman berićet i zato ne mogu ništa drugo da kažem osim: Hvala Ti Gospodaru naš koji Si nas izveo iz ovog iskušenja, smutnje, opomene da iziđemo čvršći, jači i bolji.
PONOSIM SE DIJASPOROM
Govorili ste o značaju Islamske zajednice u tom vremenu i vezi sa dijasorom. Svjedoci smo da je najveći dio donacija iz dijaspore došao posredstvom Islamske zajednice. Znamo da Islamska zajednica već decenijama ima najbolji odnos sa našim ljudima u dijaspori. Čini mi se da je to u nekom trenutku zasmetalo. U tom teškom periodu kada je bilo važno da se spašavaju ljudski životi ipak mnogo puta osporava se važnost i podrška Islamske zajednice koja je učinjena prema ljudima. Šta se zapravo dešava, kakvo je viđenje tih stvari, zbog čega neke političke strukture ne žele da imaju takvu Islamsku zajednicu – jaku, stabilnu, povezanu sa svojiim džematlijama kako u domovini tako i u dijaspori?
Muftija Dudić: Osobno se ponosim ogromnom većinom naših ljudi koji žive u dijaspori, bez obzira bila to Zapadna Evropa, Amerika, Kanada ili Australija. Od samog osnivanja Mešihata Islamske zajednice nijednog trenutka nismo ostavljali po strani naše ljude sa ovih prostora koji su otišli u bijeli svijet. Ozbiljno su organizirani Bošnjaci kroz naše džemate u dijaspori. Ništa drugo tamo ozbiljno ne funkcionira kao naši džemati. Džemati u dijaspori su spasonosna lađa našem čovjeku. Ono što je bila Nuhova lađa, spas za njega i njegove pristalice, to su u prethodnom periodu bivali džemati sandžačke dijaspore. Gdje su Sandžaklije uključene u džemate, oni u svakom smislu dobro funkcionišu. Istakao sam na posljednjoj sjednici Vijeća muftija u Sarajevu sa ponosom, pred svim muftijama i Reisom, da su sandžački Bošnjaci ponos bošnjačkog ummeta i da oni daju najveći doprinos očuvanju i održavanju džemata u dijaspori. Do izbijanja korone svake sedmice smo imali razne aktivnosti u državama Zapadne Evrope, a svake godine u Americi. Stvari su se sada malo promijenile, ali nijednog momenta ne ostavljamo naše Bošnjake po strani. Naši vjernici Bošnjaci su zato čvrsto vezani za Islamsku zajednicu. Iz tih džemata su se izrodile i druge bošnjačke organizacije, Zajednica sandžačke dijaspore i druge koje su opet kroz svoje aktivnosti vezane za Mešihat Islamske zajednice, tj. svoju centralu u Novom Pazaru. To me čini sretnim i ponosnim i u ovom periodu najznačajniji dio sredstava podrške i pomoći došao je posredstvom Mešihata Islamske zajednice, a Mešihat je u saradnji sa CHR Hajrat pomagao onima kojima je pomoć neophodna i potrebna. Sve naše koji žive u dijaspori doživljavam svojim džematlijama. Neki su se u posljednje vrijeme umislili da kao pojedinci mogu igrati neku značajniju ulogu, a njihova namjera je bila da razvaljuju sistem Islamske zajednice kroz neke svoje privatne projekte. Htjeli bi da pomažu sandžačkom narodu, ali ne preko Mešihata. Neka pomažu kako god hoće, neka rade, ali samo da to bude na korist ovome narodu. Do sada se pokazalo da ono što bilo od humanitane aktivnosti, a išlo preko Mešihata, došlo je do krajnjih korisnika. Sve drugo nije završilo tamo gdje treba. Neki su pokušavali osporiti podršku sandžačkih džemata iz dijaspore Mešihatu Islamske zajednice te su privatno pokušavali da pomognu zdravstveni sistem u Novom Pazaru, Tutinu, Sjenici i drugim mjestima. Nismo nikome to branili, ali se ispostavilo da to što su donirali ni dan-danas nije profunkcioniralo. Ne treba Mešihatu da pomaže svako. Nije zaslužio svako da pomaže projekte Mešihata Islamske zajednice i to me čini sretnim. Ne može svačiji euro i dinar da bude ugrađen u projekte Mešihata. Čvrsto vjerujem da samo halal para dolazi kao podrška projektima Mešihata Islamske zajednice. Ne trebaju nama harami. Ima onih koji su se na različite načine oharamili, pa svakako da haram para mora u haram projekte da ide. Nama trebaju halal sredstva i muminska srca. Projekte Mešihata podržavaju iskreni mumini, pravi Bošnjaci i čestite Sandžaklije. Oni drugi nama ne trebaju. Svakako da su neke općinske strukture odlazile u Njemačku iz Tutina, Sjenice i Novog Pazara kako bi probali organizirati sandžačke Bošnjake. Nisu mogli ništa da naprave, niti će ikada moći, osim od onih koji se nikada nisu mogli umiješati u ljude. Oni koji ni svoju porodicu čestito ne predstavljaju. Oni su sa njima kafančili, po birtijama se nalazili, navodno nešto probali i sve je u „boš“ otišlo. Misle oni da je dovoljno da odletite u neku od evropskih zemalja, da ih čeka crveni tepih i da ih ljudi jedva čekaju. Ne radi se to tako. Sa ljudima se mora raditi i ovdje i tamo. Rezultati vašega rada i truda vidljivi su kod iskrenih i čestitih ljudi. Allah poručuje u Kur’anu: „A vi radite, pa će Allah, Pejgamber i vjernici vidjeti vaš trud i rad.“
Naši koji žive u dijaspori svjesni su projekata Mešihata Islamske zajednice sve od 1993. godine: obdanište, Škola Kur’ana, CHR Hajrat, Medresa sa odjeljenjima u Novom Pazaru, Rožajama, Tutinu, Preševu, Fakultet za islamske studije, Media centar, Televizija, Radio, Glas islama, brojni projekti koji su na teret Mešihata Islamske zajednice i finansiraju se iz Bejtu-l-mala. CHR Hajrat svakodnevno u sandžačkim gradovima besplatno hrani 1500 ljudi, dijelom su iz budžeta Bejtu-l-mala, zatim novosagrađeni objekti i mnoge druge stvari. To je ono što naš sandžački čovjek u dijaspori vidi, osjeća, primjećuje i kada su tamo i kada su ovdje. Bio sam najsretniji u martu mjesecu kada su se svakodnevno naši Bošnjaci javljali da pomažu projekte preko Mešihata Islamske zajednice u saradnji sa CHR Hajrat. Nisam nijednog momenta nikome rekao: „Morate sa nama.“ Ne bavimo se mi tim stvarima, ali samo podsjećamo da će projekti koji se realiziraju kroz Mešihat doći do krajnjih korisnika. Sve drugo što se radi preko drugih organizacija i mi ne stojimo iza toga. Ti ljudi koji su se iz dijaspore pokrenuli misle da je to lahak posao. Jako je to teško i izazovno, ali Allah kaže: „Svako radi shodno svom šablonu.“ Svako traži svoje društvo. Nama trebaju iskreni, pošteni, borci, odvažni i hrabri. Ne trebaju nam izdajnici i poltroni, licemjeri i pokvareni ljudi. Ti takvi neka traže svoje jato i džemat. Oni ne mogu biti dio ovih naših projekata. Neka se oprobaju i vidjet će da to ne može. Ti koji ih pomalo otud podržavaju kratkog su vijeka i ne mogu dugo. Samo ono što je iskreno, u ime dragoga Boga, na dugim stazama, može da se nosi. Sve što je u nečije drugo ime kratkog je daha i to će propasti.
Kada govorimo o dijaspori, šta mislite da li nam je ona ispoštovana kako treba. Mislim na sveukupnu sandžačku zajednicu. Kakav imamo odnos prema dijaspori? Imali smo prilike da gledamo razne pozitivne i negativne slike kada je u pitanju odnos prema dijaspori?
Muftija Dudić: Osim onih transparenata koje imamo po gradovima, mislim da se nije posebno odmaklo od toga. Čvrsto vjerujem da naša dijaspora mnogo više zaslužuje. To su naši časni i čestiti ljudi koji kada dođu u svoj rodni kraj sve oživi. Zahvaljujući njima sve se pokrenulo sa mrtve tačke u ovih deset dana. Na nama kao Islamskoj zajednici je da im posebnu pažnju posvetimo i to činimo kada god dolaze. Najmanje što možemo da uradimo jeste da predstavnike određenih organizacija, grupacija i džemata okupimo na jednome mjestu, izrazimo im duboku zahvalnost i našu želju da prenesu to ostalima. To je najmanje što možemo da uradimo, počastimo ih jednodnevnim druženjem, a svakako mi kao zajednica u ovim danima smo u potpunosti posvećeni našima iz dijaspore. To me čini sretnim i ponosnim. Ne treba da se to svede samo na Islamsku zajednicu i mislim da su ovi dani u potpunosti trebali biti posvećeni našima iz dijasporem, da ovi dani za njih budu „bajram“ i da im se mnoge stvari tolerišu. Mi smo krivi što nemaju prostora da parkiraju svoja auta, pa bi trebali da imaju prednost u svemu. Ogromna sredstva su ostavili ovdje svojim porodicama. To je sadaka i to oni treba da znaju, ali su i na drugim mjestima ogromna sredstva ostavili. To primjećujem svakoga dana, jer se raduju da što više para potroše dok su ovdje. Smatram da bi posebne programe trebalo napraviti za naše iz dijaspore. Oni dva puta dolaze u toku godine – preko ljeta i zime. Očekivali da će to lokalne vlasti napraviti, što je sasvim prirodno. Treba sva dijaspora da bude tretirana podjednako bez obzira to što 95% njih isključivo prati i podržava projekte Islamske zajednice. Ako drugi neće da prave te projekte i programe za njih, mi ćemo se kao Islamska zajednica potruditi. Svakako da Zajednica sandžačke dijaspore, koja je nastala zahvaljujući Mešihatu Islamske zajednice, kao i Bošnjačka nacionalna fondacija, trebaju igrati vrlo značajnu ulogu. Sa njima, nadam se, da ćemo uspjeti da napravimo programe i kada njihova djeca budu ovdje da se mogu o njih okoristiti, kao npr. jedan dan gdje će imati nastavu na bosanskom, o historiji, prirodi. Mislim da oni to zaslužuju i trebamo smoći snage da se u pravom smislu osjećaju sretnim i radosnim te da se raduju svakom dolasku u svoj kraj.
BORBA ZA VAKUF
Proteklu godinu, kao i sve unazad, obilježila je borba za vakuf, koja nije prestala. Očuvanje vakufa od raznih nasrtaja i otimanja. Ovoga puta, čini mi se, da je odnos vlasti bio drugačiji nego do sada. Ranije su uzurpatori imali na svojoj strani policijske i inspekcijske mehanizme. Posljednji slučaj kod Velikog groblja pokazao je drugačiji odnos. Kakav je Vaš stav po tom pitanju? Da li je tu došlo do neke promjene ili su bili primorani da ispoštuju zakon? Znamo da je uzurpiran dio vakufske parcele, ali i da je inspekcija naložila da se obustave radovi. Iz medija smo mogli da pročitamo da se održalo nekakvo suđenje. Volio bih da mi sve to prokomentirate. U kakvom su pravnom statusu i fazi posljednji slučajevi uzurpacije vakufske imovine?
Muftija Dudić: Islamsku zajednicu treba posmatrati kroz vakuf i mearif. Vakuf su sva vakufska dobra od dolaska Turaka do danas i mearif kao prosvjeta i prosvjetne ustanove. Te dvije stvari treba isticati i na njima ustrajati. Vakuf je trajno dobro definirano kroz šerijatske principe i naši vjernici znaju da vakufom i dobrima upravlja isključivo Islamska zajednica. Svako drugo tumačenje je zlonamjerno i šerijatski neispravno. Neki su pokušali i htjeli da kroz otimačinu vakufske imovine, uzurpaciju i drugim vidovima otuđenja kažu da vakufi pripadaju svim ljudima. Od vakufa imaju svi koristi – tačno je i zahvaljujući vakufskim dobrima svakoga dana 1500 ljudi se hrani besplatno u vakufskim kuhinjama. Samo jedan obrok neka košta jedan euro, a dobro znaju ljudi šta se može jesti za 120 dinara. Kada se to pomnoži sa šest dana ili 26 vidite koliko to na nivou mjeseca iznosi. Vidite samo u tom dijelu koliko ljudi se hrani. Svi ljudi imaju koristi od vakufa. Upravljanje vakufima je isključiva ingerencija Islamske zajednice i borba se u prethodnih 13 godina od neuspjelog puča vodi za otimanje vakufske imovine. Pogrešno je postavljati pitanje je li vraćena ili nije i kakvu će odluku sud donijeti. Kakvu god odluku sud da donese svim sredstvima ćemo braniti vakufsku imovinu. Nemoj da misli neko da su ovo vremena kada će neki sudija donijeti odluku, pa će nama oduzeti određenu vakufsku parcelu. Kakva god odluka da bude mi ćemo braniti vakufsku imovinu i to ovoga puta najozbiljnije šaljem poruku i upozoravam one koji su nadležni da po nekim tužbama rješavaju ta pitanja. Bilo da su u pitanju sudije ili potplaćeni advokati, njihova imena ćemo u arhivu ostaviti da ostanu pokoljenjima, da se zna da je određeni sudija i advokat učestvovao u pljački vakufske imovine. Neka ostane pokoljenjima i generacijama koje će kroz dove prizivati srdžbu i mržnju nad tim ljudima koji su se ogriješili o vakufsku imovinu. Sud može samo da ispravlja greške koje su napravili, oduzetu imovinu od 1946. godine na ovamo, vraćajući je Islamskoj zajednici. Nikako drugačije. Očito je da to mnogi ne shvataju i smatraju da su oni nadležni, da mogu da donose odluke kakve hoće. Neće donositi odluke jer ćemo braniti vakufsku imovinu i štitit ćemo je i svojim životima. Budu li nastavili da uzurpiraju vakufsku imovinu organizirat ćemo se kao nikada do sada. Nikada kao ovoga puta, a ne znam kakav će biti završetak. Nama je dosta svega, otimanja vakufske imovine, preko glave nam je raznih pravnih tumačenja. Umjesto da se ispravlja nepravda prema vakufu i Islamskoj zajednici, preko noći određene vakufske parcele dobijaju nekakve matične brojeve koji ne pripadaju Mešihatu Islamske zajednice. Prije nekoliko mjeseci imali smo saznanje da je vakufska parcela na Dohoviću preko noći dobila drugi matični broj. Tu vakufsku parcelu je jedan naš čestiti hadžija 2004. godine uvakufio na Mešihat Islamske zajednice. Čak je bila i predmet kupoprodaje. Navodno, sam kompjuter promijenio matični broj. Šta smo mogli da uradimo osim da ozbiljno upozorimo odgovorne ljude da se sa time neće igrati. Danas je stiglo rješenje gdje su ispravili nepravdu prema toj vakufskoj parceli i ponovno je vraćen matični broj Mešihata. Islamska zajednica je ponovo vlasnik te vakufske parcele. Da smo samo prihvatili da sudska ročišta traju i da određeni sudije, koji su korumpirani, odlučuju o sudbini vakufa, izgubili bismo i tu vakufsku parcelu. Isti je slučaj i sa parcelom na Velikom groblju gdje smo prije izvjesnog vremena saznali da su određene osobe prokopale put kroz vakufsko imanje. Šta smo drugo mogli da uradimo osim da spriječimo otimačinu dijela vakufske parcele – zagradili smo naše. Ono što je zabrinjavajuće jeste da su nekoliko sedmica prije tog događaja predstavnici lokalne samouprave u Novom Pazaru prisustvovali prokopavanju te vakufske parcele, zatim predstavnici Bošnjačkog nacionalnog vijeća, da bi nakon što smo mi reagirali općinske inspekcije naložile da se obustavi daljnja izgradnja tog objekta. Postavlja se pitanje, kako su prisustvovali na postavljanju kamena temeljca i prokopavanju puta kroz vakufsko zemljište, a kada smo mi reagirali zabranili su izvođenje radova. Vidite li tog licemjerstva? Nećemo prihvatiti niti ćemo odustati od zaštite svakog parčeta i metra vakufske imovine. Ne pristajemo da kriminalci preko određenih sudija odlučuju šta će se nama vratiti, niti pokvarenim advokatima koji za pare učestvuju u otimanju vakufa. Svaki dinar im je haram i sve što zarade od toga neće mu vidjeti haira ni oni ni njihovo potomstvo. Nemoj da se čude i pitaju šta im se dešava. Dešava ti se jer si učestvovao u pljački i krađi vakufa i vakufske imovine. Otimao si i učestvovao u otimanju vakufske imovine, otuđivao si vakufsko dobro. Vakuf koje treba da bude trajno dobro sve dok postoje nebesa i Zemlja. Vakufom je upravljala i upravljat će Islamska zajednica i ne budu li se urazumili da trebaju što prije ispravljati nepravdu prema vakufskim dobrima, sva raspoloživa sredstva ćemo iskoristiti i organizirati se ovoga puta kao nikada. Nećemo dati naše vjerske objekte niti naša vakufska dobra da se bilo ko poigrava. Lokalni moćnici i političari koji učestvuju u tome treba dobro da znaju šta to može da znači i kuda može da vodi. Nama je svega preko glave, hoćemo naše da zaštitimo, a tuđe nas ne zanima niti nam treba. Ova Islamska zajednica vakufima želi upravljati, voditi računa o njima i predati ih generacijama koje dolaze iza nas.
POSTOJI JEDNA ISLAMSKA ZAJEDNICA, A SVE DRUGO SU BOLESTI
Je li to odgovor na postavljanje pitanja u medijima i dileme ko je, zapravo, pravni zastupnik vakufske imovine? Je li to jedna Islamska zajednica, ili kako kažu, postoji druga? Kako izaći iz te pravne zavrzlame?
Muftija Dudić: Podmetačina je i vrlo opasna stvar kada ljudi počnu da raspravljaju i govore koja je to Islamska zajednica? Oni koji postavljaju to pitanje učestvuju u razbijanju Islamske zajednice i otimanju vakufske imovine. Islamska zajednica je jedna i sve drugo je ništa i niko. Ova korona kroz koju smo prošli je „hadžinica“ u odnosu na tu paravjersku tvorevinu koju pokušavaju nazvati „islamskom zajednicom“. To je bolest i to se pokušalo nama nametnuti kao model života i iskreni vjernici trebaju biti svjesni toga. Kada vidite sudionike i nosioce tih tamo projekata trebate masku da stavite da se ne bi zarazili. To je vrlo opasna igra i ne dozvoljavam, posebno apsolutnoj većini naših vjernika, džematlija, da u svom vokabularu koriste pitanje: „Koja islamska zajednica?“
Za nas je to uvreda. Postoji jedna Islamska zajednica i ni u kom slučaju ne može biti upitno šta je ta paravjerska tvorevina, što je zajednica, a nije Islamska zajednica već zajednica otpadnika od džemata, onako kako je tretira Kur’an kao Mesdžidu Dirar, koja pokušava sebe predstaviti kao dio Zajednice i učestvovati u raspodjeli vakufske imovine. Ono što su nam oteli, kao i džamije, bit će oslobođeno. Ono što su oteli od infrastrukture Islamske zajednice ne može biti predmetom dogovora i suđenja. Kada nešto neko ukrade, pošteno je da to što je ukrao vrati. Oni su ukrali dio džamija, ali 82% vjernika i infrastrukture pripada Mešihatu Islamske zajednice, a 18% je oteto. To što je oteto mora samo biti vraćeno na lijep ili na neki drugi način. Još tražimo da to na lijep način vrate. Ako misle da za to što su oteli treba sud da dokazuje čije je vlasništvo – to neće moći. Mogu da to predaju i neka idu svojim putem. Očistili su naše džemate i safove, grdno se prevarili i da im je vratiti nikada to ne bi uradili. Očišćena su nam dvorišta od smeća i hvala dragome Bogu, pa sa onima što su otišli ne moramo da sjedimo i nosimo ove teške emanete. To nije Islamska zajednica, to je jedna vrlo opaka bolest. Svi oni koji bilo koju vrstu pomoći pružaju tim tamo projektima dio su te bolesti. Čuvajte se, ako ste sa njima zarazit ćete se i nemojte biti u njihovom društvu. Kroz one koji podržavaju te projekte vidimo da nisu neki ljudi. Žao mi je, ali se sa druge strane radujem, jer velike stvari i projekte mogu da nose samo veliki i dobri ljudi. Govorim o onima koji su podigli ruku na svoju zajednicu i htjeli je uništiti, a sebe su uništili. Kroz Šerijat, Kur’an, Sunnet i naša normativna akta oni su otpadnici, bolest i Mesdžidu Dirar. Kroz fetve njih Vrhovno vijeće muftija, Islamska zajednica i vrhovni poglavar ne tretiraju nikako drugačije osim kao ništa. To je stav Šerijata i naš koncept. Naša veza sa Pejgamberom a.s. je kroz naša normativna akta i dobijenu muraselu preko menšure reisu-l-uleme, halife u Istanbulu sve do Pejgambera a.s. Dragi vjernici, nemojte dozvoliti sebi da budete prevareni. Neke od vas mi je žao jer bivate izmanipulirani. Niste vi krivi, ali „pola hodže din ruši“. Došlo je vrijeme da vas neki koji nose ahmediju i džube, predstavljajući sebe kao nekakve vjerske autoritete, zavode i odvode u stranputicu i krivi put. Nemojte to činiti, vratite se tamo gdje vam je mjesto, a mi imao dovoljno kapaciteta, uz Allahovu pomoć, da se nosimo i čuvamo ono što je Islamska zajednica bila kroz povijest, ono što jeste i ono što će biti, da čini ono što je dobro za svoje pripadnike muslimane. Nećemo odustati od ove borbe. Islamska zajednica je jedna, a sve drugo je bolest, smutnja, izdaja i nešto što će na kraju uništiti one koji su to pokrenuli. Ko god da je i šta god da je neće imati selameta ni ovoga ni onoga svijeta.
ODNOS DRŽAVNIH I LOKALNIH USTANOVA PREMA ISLAMSKOJ ZAJEDNICI
Nakon svih ovih konstatacija, kakav je odnos Islamske zajednice prema predstavnicima Gradske uprave, policije, tužilaštva, sudstva i drugim lokalnim i republičkim ustanovama. Da li na tom polju ima pomaka?
Muftija Dudić: Svakako da ima, iako bih bio najsretniji da svako radi svoj posao. Zamislite kada bi danas svi uzeli slušalice i počeli liječiti ljude – našta bi to ličilo? Mislim da svako treba da radi svoj posao. Kada smo kod ljekara, značajan broj njih je osvjetlao obraz profesiji koju obnašaju u teškim vremenima. Dobar broj njih su ponavljali. Ne znam kako će položiti ispit pred Allahom dž.š. i kako ta njihova zakletva izgleda nakon svega onoga što nam se izdešavalo.
Svi izabarani predstavnici vlasti za mene su legalni i legitimni. Ljudi su došli na određene pozicije na osnovu toga što ih je neko birao. Ne mogu da osporim postojanje općinskog ili gradskog rukovodstva jer ih je neko izabrao putem glasanja, postavljenja. Sve one koji pripadaju islamu, muslimane, a pripadaju ovom džematu, prihvatam kao džematlije i vjernike. Ne odričem se ni onih drugih sve dok se oni ne odreknu javno i ne deklarišu da za njih ova Islamska zajednica ne postoji. U vrijeme pandemije nazvao sam lično gradonačelnika Novog Pazara i ponudio našu pomoć od pet tona brašna, da ga iz naših sredstava kupimo i damo gradu Novom Pazaru, da oni podjele kome hoće. Rekao sam mu i tada da smo spremni i voljni da uradimo sve što možemo. Svakako da bih volio da gradonačelnik Novog Pazara i čelnici nekih drugih gradova i općina imaju malo više svijesti i razumijevanja. Kada predsjednik Srbije hoće da raspiše izbore ide kod Patrijarha i traži neku vrstu blagoslova. Ne treba niko od nas da traži blagoslov, ali treba razgovor. Kada hoće da razgovara o problemima na Kosovu predsjednik odlazi kod Patrijarha i razgovara. Ja nisam imao do sada prilike da gradonačelnik Novog Pazara posjeti Mešihat Islamske zajednice ili bilo kada uputi koju čestitku za Bajram. U prethodnom periodu sam smatrao da treba da ga obavezno pozovemo na sve naše skupove koje organiziramo. Primijetio sam da za njega postoji pored Islamske zajednice i „nešto drugo“, čime hoće da pošalje poruku da smo za njega svi isti. Za mene je to opasna poruka. On traži prijem kod Reisu-l-uleme u Sarajevu da razgovara o problemima, a istovremeno održava sastanak u Beogradu sa parareisom Nasufovićem, te nakon nekoliko dana se sastaje sa paramuftijom Halitovićem i paraimamom Demirovićem. On time šalje vrlo otrovnu i licemjernu poruku. Iz Sarajeva su mu uljudno odgovorili da treba da se sastane sa predsjednikom Mešihata u Novom Pazaru i da zajedno sjednemo sa Reisu-l-ulemom. Nikada više nismo dobili neku informaciju niti su bilo šta od nas tražili, ali mi je jako žao zbog takvog licemjernog ponašanja. Volio bih da on kao prvi čovjek ovoga grada, kao gradonačelnik, bude u pravome smislu gradonačelnik svih građana. Ako on nije raščistio kada je u pitanju vakufska imovina i kada je u pitanju Islamska zajednica, onda je u očitoj zabludi. Nekoliko džamija u Novom Pazaru se radi i ja obilazim neke od njih nakon određenog vremena jer to je moja dužnost. Odmah nakon toga primijetite da gradonačelnik obilazi radove na istim džamijama i nudi tim džematlijama određenu sumu novca. Mi to pozdravljamo, ali je samo pogrešan put. Umjesto to što ih je obišao kao praktični musliman, raduje se da naše džamije tako lijepo izgledaju i hoće da pruži doprinos sa pozicije gradonačelnika ili Grada Novog Pazara, trebao je samo da se obrati predsjedniku Medžilsa IZ-e Novi Pazar i kaže da je vidio da tamo postoje određene potrebe koje su spremni i voljni da pomognu. Mi to nismo shvatili kao nešto zlonamjerno već smo sa pozicije Medžlisa Novog Pazara poslali dopis i zahvalili se što je obišao džamije i ponudio određena sredstva. Volio bih da on raščisti sa sobom i svi drugi, bez obzira kojim političkim opcijama pripadali, ove stvari:
– pod jedan, šta za njih predstavlja islam,
– pod dva, šta za njih predstavlja Islamska zajednica i
– pod tri, jesu li raščistili sa sobom oko bošnjaštva.
Mada, mi nismo Bošnjačka Islamska zajednica već Islamska zajednica svih muslimana. Ako nisu raščistili sa ovim stvarima onda su u očitoj zabludi, a ja ih pozivam da se sa time ne poigravaju.
Što se tiče pravosuđa, stanje je takvo kakvo jeste i nisam zadovoljan sve dotle dok određeni sudije učestvuju u otimanju vakufske imovine i kršenju naših vjerskih prava. Učestvujući na strani razbijanja Islamske zajednice nisu na nivou zadataka, oni su korumpirani sudije i za njih važi pravilo da će doživjeti poniženje i oni i njihovo potomstvo na ovome svijetu. Pozivam ih, upozoravam i skrećem pažnju da se sa time ne poigravaju. Dobro bi bilo da ispravljaju nepravdu prema vakufskoj imovini i Islamskoj zajednici, da ne koriste terminologiju „dvije sukobljene strane“ i „dvije islamske zajednice“. Gospodo sudije, jedna je Islamska zajednica, a druga je paravjerska tvorevina koja je ukrala nešto od Islamske zajednice. Vi treba da ganjate kriminalce, a oni su kriminalci, lopovi i treba da ih primorate da vrate ukradeno. Smatram da je to vaga po kojoj treba da vagate. Sve suprotno od toga je da ste korumpirani sudije, dio ste kriminalnih bandi i nećete okončati svoj život dostojanstvno. Doživjet ćete od Boga poniženje. Sve je ovo kratkoga daha i kratko traje, zato se urazumite i vodite računa kako se ophodite. Podsjećam sve vas, bilo da ste Bošnjaci ili Srbi, na riječi Poslanika s.a.v.s.: „Čuvajte se dove žrtve onoga kome je nepravda učinjena jer između njega i Boga ne postoji perda (prepreka).“
Mnogo je znoja proliveno ovih 13 godina, suza, brige i tuge, muke i jada nama zadato i mnogo smo tereta podnijeli. Sve su to dove Allahu dž.š. i neće kod Boga tek tako propasti i te naše prolivene suze, znoj, muke, probleme kod Boga će biti priznati. Molio bi ih da se ne igraju i da pravično sude.
Nešto se u posljednje vrijeme stanje u Policijskoj upravi popravlja. Ali ni izbliza kako bi to trebalo biti. Hoću da kažem da novi načelnik Policijske uprave pokušava da se odredi prema kriminalcima, da u policijskim strukturama što manje bude kriminalaca. Nije dobro da među policajcima ima kriminalaca i onih koji podržavaju narkomane i narkodilere. Nije mu lahak posao. Nešto se popravlja stanje, znatno je bolje, ali ni izbliza onako kako bi trebalo biti. Sve dotle dok u redovima sudija imamo kriminalce i one koji podržavaju narkomane i narkodilere i dok u policijskim strukturama imamo takve ljude teško je nositi se sa poteškoćama i problemima. Ovo je poziv svima shodno riječima Pejgambera s.a.v.s.: „Svi ste vi pastiri i svi ćete biti odgovorni za svoje stado.“ Svako od nas je odgovorno lice i nosi određeni emanet: ja kao poglavar muslimana i imam u džematu, predsjednik suda, sudije, načelnik policije, policajac, onaj u katastru i svaki gradonačelnik – svako ko određenu funkciju obnaša je nosliac emaneta i bit će odgovoran pred Allahom dž.š. Odgovornost pred Gospodarom neće niko izbjeći. Ne može ti pomoći ni tvoj položaj, ni bogatstvo, niti uticaj već ono što si radio i ponio sa sobom.
VRAĆANJE JEDINSTVA ISLAMSKOJ ZAJEDNICI
Da li po Vama vrh države želi da riješi problem Islamske zajednice i u 2021. godini kakvi su planovi i očekivanja kada je u pitanju Islamska zajednica?
Muftija Dudić: Država i određeni aparati strukture ove države učestvovali su u razbijanju Islamske zajednice i još su dvojni standardi prisutni. Kada je u pitanju Islamska zajednica, jedna pravila za nju važe, a za sve ostale druga pravila. Ako nadležni u državi to hoće, Islamska zajednica će biti jedna jedinstvena, a sve drugo što zalijevaju, finansiraju, podržavaju, oni i neki iz nekih muslimanskih država, to može nestati za 24 sahata. Neka oni to drže shodno novim zakonima i pravilima kao nevladinu organizaciju koju će zalijevati i podržavati, ali kao Islamsku zajednicu nikada je nećemo moći prihvatiti i svakako nadležnima poručujemo da je za nas uvreda kada kažu da postoje dvije zajednice. Jedna je zajednica kao što je Ustavom i drugim aktima definirano, a sve drugo mimo ove Islamske zajednice je niko i ništa. Što prije to budu riješili lakše će biti i bolje za njih. Bojim se da što se bude odlagalo više bit će sve teže. Mi smo uz Božiju pomoć stabilni, nikada jači nego ovoga puta. Zahvalni smo Allahu dž.š. i samo se Njega Uzvišenog bojimo. Očekujemo ispravljanje nepravde, a ne bude li se ispravljala mi ćemo, shodno našim normativnim aktima, stvari rješavati. Ne bi bilo dobro da podsjećam na dešavanja u Crnoj Gori, litije koje su se dešavale i šta se sve izrodilo iz svega toga. Ova zajednica je jako stabilna i ko god na nju nasrne, poput Titanika bio snažan i jak, nasankat će se i biće zdrobljen.
Sa dovom sam počeo i sa dovom završavam. Želim da nam 2021. godina bude bolja, berićetnija, uspješnija negoli prethodna, u duhu Allahovog raziluka,. Svakako, mi nastavljamo sa našim započetim projektima. Mnogo smo započeli, mnogo završili, ali mnogo nam je i ostalo. Idemo dalje sa svojim vjernicima, džematlijama u nove pobjede i uspjehe.
Glas islama 308, strana 8, Intervju
