Muslimani večeras obilježavaju noć Isra i Mi’radž, namaz je Mi’radž vjernika
Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah, objavio je: “Neka je slavljen Onaj Koji je proveo Svoga roba od Mesdžidul-Harama (Kabe) do Mesdžidul-Aksa (Kuds) čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu znamenje Naše pokazali. Zaista On sve čuje i sve vidi.” (El-Isra’, 1.)
Ovaj kur’anski ajet govori o Isra’u i Mi’radžu, jednom od najvažnijih događaja i momenata iz života Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Riječ Isra’ znači noćno putovanje, a Mi’radž znači uzdignuće na nebo, odnosno putovanje kroz nebeske sfere.
Mnogobrojni vjerodostojni hadisi također govore o ovom događaju, a suština svih vjerodostojnih predaja o Isra’u i Mi’radžu mogla bi se sublimirati u sljedećem: ”U noći kada se desio Isra’ i Mi’radž, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, boravio je u kući Ummu Hani’. U jednom trenutku krov kuće se otvorio i melek Džibril je sišao kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U ruci je nosio zlatnu posudu u kojoj je bila zem-zem voda. Zatim mu je melek otvorio grudi, izvadio srce i oprao ga u zem-zem vodi. Nakon toga, Džibril mu je ponovo vratio srce i ”zašio” grudi, a ashabi su jasne tragove tog postupka vidjeli na Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, grudima.
Odmah poslije toga Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i melek Džibril otišli su do Ka’be gdje se nalazio Burak – posve bijela džennetska životinja, veća od magarca a manja od mazge, koja je bila tako brza da je svakim korakom prevaljivala udaljenost dokle pogled dopire, a na kojoj je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, trebao putovati do Mesdžidul-Aksāa.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzjahao je Buraka koji ga je nosio do Mesdžidul-Aksāa u Jerusalemu. Tu je svezao Buraka za halku za koju su svi Allahovi poslanici vezivali svoje jahaće životinje. Zatim je kao imam predvodio namaz svim Allahovim poslanicima.
Susret sa Allahovim poslanicima na nebesima
Odatle je na krilima meleka Džibrila, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo na svoje nebesko putovanje na kojem se sreo sa mnogim Allahovim poslanicima.
Na prvom nebu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sreo je Adema, alejhi selam, na drugom nebu sreo je Isaa, alejhi selam, na trećem Jusufa, alejhi selam, na četvrtom Idrisa, alejhi selam, na petom Haruna, alejhi selam, a na šestom nebu sreo je Musaa, alejhi selam, koji mu je izrazio dobrodošlicu kao i prethodni poslanici, riječima: ”Dobro došao, dobri brate i dobri Poslaniče!” Kada je trebao nastaviti putovanje, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, primijetio je da Musa, alejhi selam, plače. Upitan zašto plače, Musa, alejhi selam, odgovorio je: ”Plačem jer je Allah poslije mene poslao mladića (Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem) čiji će sljedbenici biti brojniji od mojih u Džennetu.”
Na sedmom nebu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sreo je čovjeka koji je bio naslonjen na Bejtul-Ma’mur (nebesku Ka’bu). Vidjevši ga, upitao je Džibrila: ”Ko je ovaj čovjek? Uistinu, nisam vidio da neko po svom izgledu više liči na mene od ovog čovjeka.” Džibril mu je odgovorio: ”Ovo je Ibrahim, alejhi selam.”
Ibrahim, alejhi selam, izrazio je dobrodošlicu Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, istim riječima kao i Adem, alejhi selam: ”Dobro došao, dobri sine i dobri Poslaniče.”
Nakon toga, melek Džibril i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prošli su prostor od sedmog neba do Sidretul-muntehaa. Melek Džibril nije mogao dalje, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, približio se mjestu gdje je čuo škripu pera koja pišu sudbine. Došao je do krajnje granice ovoga svijeta do koje niko od ljudi, ni meleka, ni džina nije došao niti uopće može doći. Tu, na tom uzvišenom mjestu, prije nego se u istoj noći vratio na Zemlju, Allah, dželle šanuhu, propisao mu je pet dnevnih namaza da vjernicima budu najjača i najbolja veza sa njihovim Gospodarom.
Svrha Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, Isra’a i Mi’radža sažeta je u dijelu prvog ajeta iz sure El-Isra’, u riječima Uzvišenog Allaha: ”Da mu pokažemo znamenja Naša.”
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio je svojim očima Božansku moć koja ga pokreće i nosi kroz nebeska prostranstva, da bi ga prenijela do Mesdžidul-Aksa’a u Šamu, a zatim ga uzdigla u najviše nebeske sfere da vidi neka znamenja svoga Gospodara.
Ovo veličanstveno putovanje dalo je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, potpuno ubjeđenje i ogromnu sposobnost da se suprotstavi zabludi i smutnji koja se bila proširila zemljom. Nakon što su se Allahovi poslanici oslanjali na znamenja (mu’džize) koja im je Allah otkrio i pokazao, oni su postigli beskrajnu sigurnost i ubjeđenje, jer nije isto čuti i vidjeti, pa su u ime Allaha podnosili ono što niko drugi ne može podnijeti, i sve sile svijeta u njihovim očima bile su kao krilo komarca na koje nisu puno obraćali pažnju ako bi zbog tih ”sila” i neprijateljskih snaga bili izloženi iskušenjima i nevoljama, što potvrđuje i sâm Kur’an.
Naime, govoreći o Ibrahimu, alejhi selam, Uzvišeni je objavio: ”I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi čvrsto vjerovao.” (El-En’am, 75.)
Navedeni hadis o Isra’u i Mi’radžu ukazuje da su prethodni Allahovi poslanici priznavali poslanstvo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i klanjali namaz iza njega, što obavezuje sljedbenike ovih Allahovih poslanika da slijede Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Jer, ako su njihovi poslanici izrazili dobrodošlicu Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i posvjedočili njegovo poslanstvo, onda njihovi sljedbenici nemaju drugog izbora nego da to isto urade. Oni bi također morali slijediti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Šerijat koji mu je Allah objavio, a koji je iz istog izvora kao i njihovi vjerozakoni, s tom razlikom što je bez bilo kakvih iskrivljenja i što im donosi olakšanje i sreću na oba svijeta, shodno ajetu: ”Onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli.” (El-A’raf, 157.)
Ovo zadivljujuće poslaničko putovanje pokazalo je izvanrednost i odabranost Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovo mjesto kod Allaha, i ono je radosna vijest islamskom ummetu da je posljednji ummet i posljednja cigla u veličanstvenoj građevini poslanstva kojem je Allah povjerio vođstvo i učinuo ga središnjim narodom zbog njegove dobrote.
To što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, predvodio namaz ostalim poslanicima, dokaz je univerzalnosti i općenitosti njegove poslanice i njegovog imameta, te prikladnosti Kur’ana, kao posljednje Allahove objave, za svako mjesto i svako vrijeme.
Kuds – zemaljska kapija ka nebu
Isra’a i Mi’radž podsjećaju na važnost Kudsa ili Jerusalima u historiji muslimana i važnost džamije Al-Aksa u našem vjerovanju i životu općenito. Jer, Kuds (Jerusalim) je, kako ga neki islamski učenjaci nazivaju, zemaljska kapija ka nebu, ali i nebeska kapija ka Zemlji. Govoreći o Božanskoj mudrosti koja se krije u tome da Muhammedovo, sallallahu alejhi ve sellem, noćno putovanje bude iz Mekke do Kudsa, a da njegovo uzdignuće u najviše nebeske sfere bude iz Kudsa, a ne, naprimjer, iz Mekke, islamski učenjaci naveli su sljedeće razloge i mudrosti:
– Obznana da je ovo zemlja islama, jer je Kuds, duhovno i doktrinarno (akaidski), oslobođen čudom Isra’a i Mi’radža, prije nego je vojnički oslobođen i osvojen u vrijeme hazreti Omera.
– Povezivanje Kudsa i Mekke vjerskom i ibadetskom vezom. Uzvišeni Allah je htio da poveže dvije džamije, džamiju iz koje je počelo Noćno putovanje (Mesdžidul-Haram) i džamiju gdje se završilo Noćno putovanje (Mesdžidul-Aksa), i da se one trajno povežu u svijesti muslimana. Allah je objavio da je blagoslovio Kuds i njegovu okolinu – a to je bilo prije Hidžre i prije nego što je izgrađena Poslanikova džamija -, pa je Allah htio učvrstiti ovo značenje u umovima i srcima muslimana, kako ne bi zanemarili jednu od dvije džamije. Jer, ko zapostavi džamiju Al-Aksa, bojat je se da će zapostaviti i Mesdžidul-Haram u Mekki.
Namaz je mi’ražd vjernika
A što se tiče Mi’radža, on u sebi također nosi mnoštvo pouka i poruka, a jedna od najvažnijih je svakako naređivanje namaza. U propisivanju namaza u toku Isra’a i Mi’radža, dok je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio u najvišim nebeskim sferama, dokaz je važnosti namaza, njegovog uzvišenog statusa i da je to svakodnevno duhovno uzdizanje muslimana kroz razgovore i munadžate sa Allahom, i stajanje pred Allahom na kijamu koje ga podsjeća na Sudnji dan, dan kada će ljudi stati pred Gospodara svjetova, kao što ga podsjeća i na zadaću muslimana zbog koje je stvoren, a koja je sažeta u ajetu iz sure El-Fatiha: ”Samo Tebe obožavamo!”
Namaz je, uistinu, najveći dar vjernicima od Gospodara svjetova, i on trasira put muslimanu usred tame koja ga okružuje, i uzima ga za ruku u moru raznih ideja i poziva kojima je cilj da ga skrenu sa Pravog puta.
Oživimo naše živote Kur’anom i Sunnetom
Jedna od bitnih pouka Isra’ i Mi’radža je potvrđivanje emaneta riječi i odgovornosti za nju, i da se svi, kao vjernici u Allaha, moramo posvetiti očuvanju svetosti i nepovrjedivosti časti i dostojanstva drugih, prije svega sputavanjem jezika i pera od vrijeđanja i sumnjičenja drugih muslimana i optuživanja za loše namjere i nijete.
Svaki musliman treba da zna da je odgovoran za riječ koju izgovori ili napiše, i da će za to biti pitan pred Uzvišenim Allahom na Sudnjem danu. Možda riječ koju neko od nas izgovori može donijeti propast, i ako bi je htio povući, neće biti u stanju da to učini, što potvrđuje hadis vezan za Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, Mi’radž, u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naišao pored malog kamena iz kojeg je izašao veliki bik, koji je pokušao da se vrati tamo odakle je izašao, ali to nije mogao, pa je upitao: ”Šta je ovo, Džibrile?”, a on je odgovorio: ”To je čovjek koji rekne krupnu riječ, pa se zbog toga pokaje i želi to da vrati, ali ne može.”
Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Prošao sam pored ljudi koji su imali željezne nokte kojima su se grebali po svom licu i grudima. Pa sam rekao: ‘Ko su ovi, Džibrile?’ Rekao je: ‘To su oni koji jedu ljudsko meso i napadaju njihovu čast.”’
Zatim je naišao na skupinu ljudi kojima željeznim makazama režu usne i jezike, i kada ih izrežu, povrate se u prvobitno stanje, a to im ne ublažava kaznu, pa je upitao: ”Ko su ovi, Džibrile?”, a on je odgovorio: ”To su govornici (hatibi) koji siju smutnju.” (Et-Taberani i El-Bezzar)
Zato se čuvajmo posljedica onoga što govorimo i pišemo. Budimo iskreni u svojoj pokornosti Allahu i ponosni sa svojim islamom. Čuvajmo naše bratske veze, jer to je naša snaga. Čuvajmo se populizma, licemjerstva, svađa i suvišnih rasprava, jer ni jedan narod nije zalutao nakon upute, a da nije ogrezao u raspravama. Svađe i rasprave su smrtonosno minsko polje i put do podjela i neuspjeha.
Isra’ i Mi’radž znači radosnu vijest iskrenim vjernicima da poslije teškoće dolazi olakšanje, i poslije slabosti pobjeda, uspon i vođstvo. Bez obzira kolike i kakve okolnosti i poteškoće okruživale ovaj ummet, Isra’ i Mi’radž nas uče da imamo lijepo mišljenje o Allahu i da vjerujemo u Njegovu pobjedu i pomoć. I baš kao što je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, Noćno putovanje značilo olakšanje i izbavljenje od iskušenja, patnji i poniženja koja je doživio od Kurejšija i naroda Taifa, to je također najava svim iskrenim vjernicima da, kad god se zemaljska vrata zatvore, vrata neba se otvore, i kad god se prekine podrška sa zemlje, podrška i pobjeda dolazi sa nebesa, i da je Onaj koji je otklonio nevolju od Svog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te mubarek noći, u stanju da ublaži brige i otkloni nedaće islamskom ummetu u svim generacijama.
Stoga, ako želimo uspjeh i spas na oba svijeta, onda oživimo naše živote Kur’anom i Sunnetom, širimo bratsku ljubav i samilost, budimo dobročinitelji i borimo se za istinu, slobodu i uspostavu pravde u ime Allaha, jer je nagrada istinskom borcu na Allahovom putu trajna i neprekidna, kao što nas je obavijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Naime, u toku svog Noćnog putovanja, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naišao je pored skupine ljudi koji siju i istog dana žanju, a čim požanju, vrati se kako je i bilo, pa je upitao Džibrila: ”Šta je ovo?”, a on je odgovorio: ”To su borci na Allahovom putu – nagrada za dobro djelo se uvećava do sedam stotina puta. Što god potroše (žrtvuju) na Allahovom putu, On će im to mnogostruko nadoknaditi.”
izvor: stav
