Zukorlić – Sandžak živi u punoj snazi i poletu uprkos tome što su mnogi pokušali da ga unište
U prepunom amfiteatru Fakulteta za Islamske studije organizirana je svečana akademija “Dan Sandžaka”.
{module Oglas 2019 – U članku 1}
Povodom Dana Sandžaka utemeljena je manifestacija “Sandžački dani knjige” koja je za sve ljubitelje književnosti održana u Pljevljima, Petnjici, Priboju, Prijepolju, Sjenici, Tutinu i Novom Pazaru.
Na svečanoj akademiji uručena je nagrada „Sulejman Tabaković“ koja se ove godine prvi put dodjeljuje a koju je osvojio književnik, pjesnik, romansijer Šaban Šarenkapić sa knjigom pjesama “Kafkin Kalfa”.
Pokrivitelj ovogodišnje manifestacije “Sandžački dani knjige” i nagrade “Sulejman Tabaković” je akademik Muamer Zukorlić.
“Večeras sam osjetio u svojoj duši i svome umu da mi se otvorila još jedna stranica na kojoj sam pročitao još jedan dio odgovora zašto Sandžak postoji, tačnije zašto Sandžak opstoji nakon što mu je tako davno presuđeno sa izvršnom presudom koja je izvršena pa kada god bi im se učinilo da je blaga i da nije dovoljno izvršena onda je izrečena nova, žešća i surovije izvršena i tako svakog rata, sve žešće i krvavije a između ratova sve podlije i lukavije i poslije 100 godina i desetina puta izrečenih smrtnih i surovo izvršenih kazni evo ga, ne samo da postoji već živi, pulsira i ne samo to već izgleda kao mladić u punoj snazi i poletu kao da je život pred njim tek počeo.
{module Oglas 2019 – U članku 0}
Mnogo puta sam se pitao zašto, tačnije kako mu to polazi za rukom. Tražio sam odgovore u čednim i čestitim vakufima i našao dobar dio odgovora, jer sam se uvjerio da su korijeni tih vakufa tako duboko iako su ih čupali, trgali, otimali, pljačkali, prodavali i kupovali pa opet iz početka ti vakufi su opstajali a snaga dobra iz tih vakufa je vazda iznova talasala život Sandžaka i u Sandžaku. Nije mi bilo dovoljno pa sam tražio još odgovora i našao jedan dio u krvi, u zemlji, tačnije u krvi koja je natopila zemlju, pomislićete zemlju Sandžaka i to jeste ali i krv koja je natapala zemlju Čanakala, Galipolja, Šama, Sjeverne Afrike, đurumlija, dobrovoljaca koji su ostavljali svoje nezaštićene porodice, žene i djecu i od kojih silnih hiljada se vratilo nekoliko njih da posvjedoče tu šehidsku krv, te kapi su i dan danas nepresušna investicija, ulog, kurban koji svaki put iznova izazove još jedan talas nepresušne i neograničene Allahove Milosti da sačuva Sandžak i sandžaklije od različitih njegovih dušmana, iz njegovih i tuđih redova.
Falilo mi je još, osjećao sam da ima još odgovora, da to što čime Sandžak odiše ima još tajni. Večeras sam dobio odgovor još na jednu, uništavali su ga fizički, ubijali njegove sinove i kćeri, otimali zemlju, ukidali ime, brisali sa svih geografskih, političkih, topografskih i svih drugih karata i kada god je izgledalo da mu više neće biti ni traga, on bi se vratio kao da nikuda nije ni odlazio jer bi riječ koju smo poslednjih 10 dana mogli slušati iz pera i od pera sandžačkih pisaca, diljem Sandžaka i njegovih gradova, jer možete ubiti sve i svakoga, doduše ako mu je kader da mu je vakti čas došao, ako nije ne možete ni to ali i ako jeste ne možete ubiti riječ. Prava riječ niče iz bistre misli a takva misao klija iz ruha one čiste duše koja drugome želi ono što želi sebi, ta nit ne umire jer se napaja sa bunara one duše koju je Besmrtni, Vječni i Uzvišeni Allah dž.š. udahnuo u čovjeka a očito malo jače udahnuo u sandžačkog čovjeka.”, istakao dr. Zukorlić. (Sana)
{module Oglas 2019 – U članku 2}
